Ovaj članak je dobar.

Dobar, loš, zao

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Dobar, loš, zao
'Dobar, loš, zao' (poster).jpg
Režiser Sergio Leone
Producent Alberto Grimaldi
Scenarist(i)
  • Age & Scarpelli
  • Luciano Vincenzoni
  • Sergio Donati
  • Agenore Incrocci
  • Furio Scarpelli
  • Sergio Leone
  • Mickey Knox Izmijeni na Wikipodacima
Uloge Clint Eastwood
Lee Van Cleef
Eli Wallach
Muzika Ennio Morricone
Kinematografija Tonino Delli Colli
Montaža Eugenio Alabiso
Nino Baragli
Produkcija Produzioni Europee Associati (PEA)
Arturo González Producciones Cinematográficas
Constantin Film
United Artists
Distributer United Artists
Premijera 15. decembar 1966.
23. decembar 1967 (SAD)
Trajanje 177 minuta
Zemlja Italija
Španija
Jezik Engleski
Italijanski
Budžet 1.200.000 $
Zarada 25.100.000 $ (domaća)
Prethodnik Za dolar više

Dobar, loš, zao (engleski: The Good, the Bad and the Ugly; italijanski: Il buono, il brutto, il cattivo) italijanski je epski špageti-vestern Sergia Leonea iz 1966. s Clintom Eastwoodom, Leejem Van Cleefom i Elijem Wallachom u glavnim ulogama. Scenario su napisali Age i Scarpelli, Luciano Vincenzoni i Leone, a temelji se na priči Vincenzonija i Leonea. Slavni soundtrack za film komponirao je Ennio Morricone. To je treći film iz "dolarske trilogije", koju još čine filmovi Za šaku dolara (1964) i Za dolar više (1965). Film govori o trojici revolveraša koji tragaju za zakopanim zlatom vojske Konfederacije u haosu obračuna, vješanja, Američkog građanskog rata i zatvoreničkog logora.

Premijerno prikazan u Italiji 23. decembra 1966, a u SAD-u 29. decembra 1967, film je zaradio približno šest miliona dolara, ali je često bio kritiziran zbog prikaza nasilja. Leone je to objasnio ovako: "Ubijanja u mojim filmovima pretjerana su zato što sam htio napraviti poluhumornu satiru vesterna koji govore o potrazi za blagom... Zapad je nastao na nasilju koje su provodili priprosti muškarci, a ja sam tu snagu i jednostavnost htio pretočiti u svoje filmove." Dobar, loš, zao opisivan je u evropskim kinima kao najbolji predstavnik žanra vesterna, a Quentin Tarantino nazvao ga je "najbolje režiranim filmom svih vremena".

Radnja[uredi | uredi izvor]

Film govori o trojici muškaraca koji traže, često na račun onog drugog, informacije o lokaciji gdje je zakopan novac vojske Konfederacije za vrijeme Američkog građanskog rata. Prvi lik s kojim se upoznajemo jeste Tuco Benedicto Pacifico Juan Maria Ramirez (Loš) – zvan Tuco (Wallach), za kojim je raspisana potjernica s nagradom zbog raznih zločina. Tuco je u partnerstvu s Blondiejem (Dobar - Eastwood), koji ga dovodi šerifu, uzima nagradu, koju međusobno podijele nakon što Blondie spasi Tuca od vješanja u zadnji trenutak. U međuvremenu, treći čovjek (Zao), zvan Angel Eyes (Van Cleef), saznaje za skrivenu škrinju zlata, koja je u rukama Billa Carsona, vojnika vojske Konfederacije. Angel Eyes kreće u potragu za blagom.

Blondieju konačno dosađuje partnerstvo s Tucom i ostavlja ga u pustinji bez vode. Tuco preživljava i odlučuje se osvetiti bivšem partneru. Nalazi Blondieja i počinje ga tjerati kroz pustinju Novog Meksika. Prije no što su je prešli, nailaze na odbjeglu kočiju punu mrtvih južnjačkih vojnika. Bill Carson, čovjek koji zna gdje je skriveno zlato, umirući od žeđi, kaže Tucu da će mu otkriti lokaciju ako mu donese vode. Dok Tuco ide po vodu, Carson trenutak prije smrti otkriva Blondieju ime groba u kojem je zakopano blago.

Obučeni u uniforme mrtvih vojnika, Tuco i umirući Blondie stižu u obližnji katolički samostan, koji vodi Tucov brat svećenik. Dok se Blondie oporavlja, Tuco i njegov brat Pablo (Luigi Pistilli) svađaju se oko Tucovih životnih pogrešaka. Napustivši samostan, dvojicu muškaraca, još odjevenih u vojničke uniforme, uhapse vojnici Unije i odvode ih u zarobljenički logor. Angel Eyes je slijedio Carsonov trag i predstavio se u logoru kao oficir Unije.

Lee Van Cleef kao Angel Eyes

Angel Eyes i njegov kolega Wallace pretuku i muče Tuca sve dok ovaj ne otkrije ime groblja. Kad Angel Eyes shvati kako jedino Blondie zna u kojem se grobu nalazi blago, mijenja taktiku. Ponudi partnerstvo i zajedno s pet ili šest drugih ubica, polazi u potragu za blagom. Tuco bježi iz voza kojim je trebao biti prebačen iz logora i ubija Wallacea. U najbližem gradu Tuco nailazi na lovca na glave (Al Mulock), koga je ranio na početku filma, a koji traži osvetu. Dok Tuco ubija lovca, Blondie, koji se nalazi u istom gradu s Angel Eyesom, prepoznaje zvuk Tucova pištolja, pronalazi ga, te njih dvojica obnavljaju staro partnerstvo. Zajedno ubijaju Angel Eyesovu bandu ubica, ali Angel Eyes ipak pobjegne.

Tuco i Blondie nailaze na bitku između vojski Unije i Konfederacije oko mosta upitne strateške važnosti. Kako je groblje koje traže na drugoj strani mosta, odlučuju ga uništiti i natjerati vojnike da se bore negdje drugdje. Dok postavljaju dinamit, Tuco otkriva kako se groblje koje traže zove Sad Hill, a Blondie kako je ime koje traže Arch Stanton.

S druge strane rijeke Tuco napušta Blondieja na konju i konačno nalazi obližnje groblje.

Tuco počinje mahnito tražiti grob Archa Stantona. Konačno ga nalazi, ali prije nego što može početi kopati, dolazi Blondie i prisloni mu pištolj na čelo, a njemu samom pištolj prislanja Angel Eyes, koji ih je konačno našao. Međutim, Blondie otkriva kako je u grobu Archa Stantona samo kostur.

Blondie tada odvodi trojicu muškaraca na prazno središte groblja. Napisavši ime pravog groba, stavlja kamen u sredinu groblja.

Groblje Sad Hill, mjesto konačnog obračuna

U konačnom obračunu trojice muškaraca Blondie upuca Angel Eyesa, a Tuco shvata kako mu je pištolj prazan, jer ga je Blondie ispraznio noć prije. Blondie tada otkriva kako na pravom grobu piše "Neoznačeno", odmah do groba Archa Stantona. Tuco počinje kopati plijen iz groba i shvata kako Blondie stoji do njega držeći omču. Nakon što je stavio omču na Tucov vrat, razapinje uže na obližnje stablo, a Tuco stoji na nestabilnom drvenom križu jednog od grobova. Blondie uzima polovinu plijena i odlazi na konju, dok Tuco preklinje za pomoć. U dramatičnom završetku Blondie se okreće i opuca prerezavši uže iznad Tucove glave, kao što je to radio u vrijeme dok su bili partneri, oslobodivši ga tako posljednji put. Odlazi dok ga Tuco bijesno proklinje.

Glumci[uredi | uredi izvor]

Trojac[uredi | uredi izvor]

  • Clint Eastwood kao Blondie: "Dobar", "Čovjek bez imena"; flegmatični lovac na glave koji se natječe s Tucom i Angel Eyesom kako bi pronašao zakopano zlato usred obračuna Sjevera i Juga u Američkom građanskom ratu. Blondie i Tuco održavaju vezu koja često varira od ljubavi do mržnje. Tuco zna ime groblja gdje je blago skriveno, ali Blondie zna ime groba u kojem je zakopano, što ih prisiljava da rade zajedno kako bi pronašli zlato. Bez obzira na svoju pohlepu, evidentno je da Blondie žali za vojnicima koji umiru u haosu rata. "Nikad nisam vidio toliko ubijenih ljudi", kaže. Eastwoodova TV-serija Rawhide završila je s emitiranjem 1965, a dotada nijedan njegov italijanski film nije prikazan u Americi. Kad mu je Leone ponudio ulogu u svom sljedećem filmu, bila je to jedina velika ponuda koju je dobio, ali ga je opet trebalo uvjeravati da je prihvati. Leone i njegova žena otputovali su u Kaliforniju kako bi uvjerili Eastwooda da prihvati ulogu. Dva dana poslije pristao je snimiti film za 250.000 dolara plus 10% od zarade na tržištu Sjeverne Amerike - dogovor kojim Leone baš i nije bio zadovoljan.
  • Lee Van Cleef: "Zao", okrutni, nemilosrdni plaćenik, zvani "Angel Eyes" Sentenza, koji ubija sve koji mu se nađu na putu. Nakon što su Blondie i Tuco zarobljeni kao vojnici Konfederacije, Angel Eyes se predstavio kao oficir Unije koji ih ispituje i muči Tuca, napokon saznavši ime groblja gdje je zakopano zlato, ali ne i nadgrobni spomenik. Angel Eyes uspostavlja klimavo partnerstvo s Blondiejem i Tucom, koji će se okrenuti protiv njega čim dobiju priliku. Leone je htio da Charles Bronson odigra ulogu Angel Eyesa, ali je ovaj već bio zauzet snimanjem filma 12 žigosanih (1967). Leone je onda odlučio kako će ponovo sarađivati s Van Cleefom: "Pomislio sam kako je Van Cleef prvo odigrao ulogu romantičnog junaka u filmu Za dolar više. Počela mi se sviđati ideja da odglumi potpuno suprotan lik."
Eli Wallach kao Tuco
  • Eli Wallach kao Tuco: "Loš". Tuco Benedicto Pacifico Juan Maria Ramirez, komični, budalasti i brbljavi razbojnik kojeg traže vlasti. Tuco uspijeva saznati ime groblja na kojem je zakopano zlato, ali ne zna ime groba – to zna samo Blondie. Ovaj odnos prisiljava Tuca da nevoljko postane Blondiejev partner. Režiser je za ulogu Tuca prvo htio angažirati Gian Maria Volontea, ali je osjetio kako za ovu ulogu treba nekoga ko ima "prirodni komičarski talent". Na kraju je Leone uzeo Wallacha zbog njegove uloge u filmu Kako je osvojen zapad (1962), posebno zbog scene na željeznici. Leone se sastao s Wallachom u Los Angelesu, a ovaj je bio skeptičan u pogledu toga da opet glumi sličnu ulogu, ali nakon što mu je Leone pokazao uvodne sekvence filma Za dolar više, Wallach je rekao: "Kad da dođem?" Dvojica muškaraca odlično su se slagala, s obzirom na to da su dijelili sličan smisao za humor. Leone mu je dopustio da unese nekoliko promjena u ulogu koje su se odnosile na odjeću i neke geste. Eastwood i Van Cleef ubrzo su shvatili kako je uloga Tuca jako draga Leoneu i da su on i Wallach postali dobri prijatelji. Van Cleef je zapazio: "Tuco je jedini lik u filmu o kojem publika sve saznaje. Susrećemo se s njegovim bratom i otkrivamo odakle je došao i zašto je postao razbojnik. Ali Clintov i moj lik ostaju misterij."

Sporedni likovi[uredi | uredi izvor]

Aldo Giuffrè kao sjevernjački kapetan
  • Aldo Giuffrè kao sjevernjački kapetan: Pijani sjevernjački kapetan koji se sprijateljuje s Tucom i Blondiejem. Misli da je krvava opsada u koju su uključeni njegovi ljudi uzaludna žrtva i sanja da uništi most - za što se poslije pobrinu Blondie i Tuco. Teško ranjen u bitki za most Langstone, umire nakon što je čuo rušenje mosta. Giuffrè je, inače, bio italijanski komičar.
  • Mario Brega kao desetar Wallace: Krupni zatvorski čuvar koji radi za Angel Eyesa i muči Tuca kako bi otkrio tajnu lokaciju s blagom. Angel Eyes prepušta Tuca Wallaceu kako bi ovaj mogao pokupiti nagradu za njega; no, Tuco ubija Wallacea izbacivši ga iz jurećeg voza. Bivši mesar koji je postao glumac, krupni Brega postao je stalni član glumačke ekipe u Leoneovim filmovima.
  • Antonio Casale kao Jackson: Umirući Bill Carson, poznat i kao Jackson. Otkriva Tucu lokaciju s blagom, rekavši mu ime groblja na kojem se ono nalazi, ali Blondieju kasnije otkriva ime groba u kojem je skriven i umire. Casale će se kasnije pojaviti u filmu Za šaku dinamita.
  • Luigi Pistilli kao otac Pablo Ramirez: Tucov brat, fratar. Prezire Tuca zbog banditskog života, ali ga ipak voli. Pistilli je veteran špageti-vesterna, obično u ulogama razbojnika (kao u Za dolar više).
  • Antonio Casas kao Stevens: Farmer umiješan u dogovor s Bakerom i Carsonom. Njega i njegova sina s lahkoćom ubija Angel Eyes nakon što je odao informaciju o Jacksonovu novom identitetu i prevari s novcem. Casas je bio poznati španski nogometaš koji je postao glumac i koji se pojavio u više od 170 TV-serija i filmova.
  • Rada Rassimov kao Maria: Prostitutka koju pretuče Angel Eyes, a koja je povezana s Carsonom.
  • Al Mulock kao jednoruki lovac na glave: U uvodnoj sceni ranjava ga Tuco, nakon čega izgubi desnu ruku. Traži osvetu, ali ga Tuco ubija, dodavši: "Ako hoćeš pucati, pucaj! Nemoj pričati!" Mulock je bio kanadski glumac koji se kasnije pojavio u filmu Bilo jednom na Divljem zapadu kao jedan od trojice revolveraša na početku filma. Izvršio je samoubistvo na setu potonjeg filma.

Pozadina[uredi | uredi izvor]

  • Claudio Scarchilli kao lovac na glave u Ghost Townu
  • Frank Brana kao lovac na glave u Ghost Townu
  • Sergio Mendizábal kao plavokosi lovac na glave. Jedan od trojice lovaca na glave koje Blondie ubija nakon što su pokušali uhapsiti Tuca.
  • John Bartha kao šerif: Zarobljava Tuca.
  • Sandro Scarchilli kao zamjenik:
  • Antonio Molino Rojo kao kapetan Harper: Dobroćudni kapetan u Unijinom koncentracijskom logoru čija noga polahko truhne od gangrene. Harper upozorava Angel Eyesa da ne bude nečastan, ali ga ovaj drži u zabludi i namjerno ignorira njegove zapovijedi. Rojo je u Leoneovim filmovima i drugim špageti-vesternima obično glumio negativce.
  • Benito Stefanelli kao član Angel Eyesove bande: Ubica. Ubija ga Blondie. Leoneov koordinator kaskaderskih scena koji je obično nastupao u manjim ulogama u špageti-vesternima.
  • Aldo Sambrell kao član Angel Eyesove bande: Ubica. Ubija ga Tuco. Sambrell je bio španski glumac koji je manjim ulogama u špageti-vesternima stekao manju slavu u svojoj zemlji.
  • Lorenzo Robledo kao član Angel Eyesove bande. Ubica. Poslan da slijedi Blondieja nakon što je ovaj napustio Angel Eyesovo skrovište, kad je Tuco ubio dvojicu lovaca na glave. Blondie ga ugleda i upuca u stomak.
  • Enzo Petito kao vlasnik prodavnice: Prostodušni vlasnik prodavnice koga opljačka Tuco.
  • Livio Lorenzon kao Baker: Južnjački vojnik upetljan u plan s novcem sa Stevensom i Carsonom, šalje Angel Eyesa da ubije Stevensa i izvuče informacije od njega. No, samog Bakera ubija Angel Eyes, kome je prije svoje smrti Stevens platio da ubije Bakera.
  • Angelo Novi kao redovnik: Starješina manastira u San Antoniju.
  • Chelo Alonso kao Stevensova žena. Italijanska zvijezda historijskih spektakala u 1950-ima i 1960-ima. Radila je s Leoneom na nekoliko njegovih filmova kao pomoćnica režisera.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Nakon uspjeha filma Za dolar više šefovi United Artistsa ponudili su scenaristu filma Lucianu Vincenzoniju da potpiše ugovor za prava na film i onaj sljedeći. On, producent Alberto Grimaldi i Sergio Leone nisu imali planova, ali uz njihov blagoslov Vincenzoni je prionuo na ideju o "filmu o tri razbojnika u potrazi za blagom iz Američkog građanskog rata". Studio je pristao, ali je htio znati koliko će koštati sljedeći film. Grimaldi je u to vrijeme htio sklopiti svoj posao, ali je posao s Vincenzonijem bio povoljniji. Dvojica su se dogovorila sa studijom za budžet od milion dolara s akontacijom 500.000 dolara i 50% od ukupne zarade izvan Italije. Ukupni budžet popet će se na 1,3 miliona dolara.

Leone se nadovezao na scenaristov originalni koncept "prikazivanja apsurdnosti rata... Građanski rat u kojem se likovi nađu, po mom je mišljenju, nepotreban, glup: 'nema povoda.'" Leone je rekao: "Pročitao sam da je negdje oko 120.000 ljudi umrlo u južnjačkim kampovima, kao što je Andersonville. I nisam ignorirao činjenicu da su ti kampovi bili na Sjeveru. Uvijek slušaš o sramotnim postupcima gubitnika, nikad pobjednika." Logor Betterville, gdje Blondie i Tuco bivaju zarobljeni, sagrađen je u Andersonvilleu. Mnogi kadrovi iz filma nastali su po uzoru na arhivske fotografije Mathewa Bradyja.

Iako je Leone pretočio Vincenzonijevu ideju na film, scenarist je preporučio da na njemu, zajedno s Leoneom i Sergiom Donatijem, porade i komičarski scenaristi Agenore Incrucci i Furio Scarpelli. Prema Leoneu: "Nisam mogao iskoristiti nijednu jedinu stvar koju su napisali. Bio je to priprosti opis mog života." Donati se složio, rekavši: "U konačnoj verziji scenarija od njih nije ostalo skoro ništa. Napisali su samo prvi dio. Samo jednu rečenicu." Vincenzoni tvrdi da je napisao scenarij u 11 dana, ali je ubrzo napustio projekt zbog zategnutih odnosa s Leoneom. Sva tri glavna junaka imaju neke Leoneove osobine. U intervjuu je rekao: "Sentenza nema duha, on je profesionalac u najbanalnijem smislu te riječi. Kao robot. To nije slučaj s ostalom dvojicom. S moje metodičnije i opreznije strane, bio bih najsličniji Blondieju: ali moja najdubokoumnija simpatija uvijek ide na Tucovu stranu... On može biti dirljiv uz svu tu nježnost i ranjenu humanost."

Radni naslov filma bio je Veličanstvene skitnice, a promijenjen je malo prije početka snimanja kad se Vincenzoni dosjetio naslova Dobar, loš, zao, koji se svidio Leoneu. Italijanski naslov Il Buono, il bruto, il cattivo u prijevodu znači Dobar, zao, loš.

Produkcija[uredi | uredi izvor]

Film je snimljen u Španiji uz odobrenje Francova režima i uz tehničku asistenciju španske vojske. U filmu se pojavljuje 1.500 članova lokalne policije.

Wallach se zamalo otrovao tokom snimanja kad je slučajno popio kiselinu koju su filmski tehničari stavili uz bocu vode. Wallach je spomenuo ovo u svojoj autobiografiji i prigovorio kako je Leone bio briljantan režiser, ali nije osiguravao sigurnost svojim glumcima tokom snimanja opasnih scena. Wallach se našao u još jednoj opasnoj situaciji. U sceni u kojoj njega vješaju na konju koji bježi nakon pucnja, konj se prestrašio i prešao skoro milju dok je Wallach bio na njemu ruku svezanih iza leđa i s omčom oko vrata. Treći put je Wallachu život bio ugrožen na snimanju scene u kojoj iskače iz jurećeg voza zavezanih ruku. Skok je prošao dobro, ali je opasni dio bio onaj u kojem je morao prerezati lance koji ga vežu za mrtvog čuvara. Tuco postavlja tijelo na prugu, kako bi točkovi prerezali lanac. Wallach i cijela ekipa nisu bili svjesni čvrstih željeznih stepenica koje se nalaze na izbočini svakog vagona. Da je Wallach podigao tijelo u pogrešno vrijeme, jedna od stepenica mogla mu je odrubiti glavu.

Most koji Blondie i Tuco namjeravaju dići u zrak.

Španska vojska morala je dvaput graditi most koji Blondie i Tuco dižu u zrak. Prvi put je italijanski kamerman signalizirao da je spreman za snimanje, što su Španci protumačili kao znak da mogu dignuti most u zrak. Srećom, niko nije povrijeđen. Naravno, vojska je morala opet sagraditi most dok su se snimale druge scene. Kako je most bio masivan i težak, bilo je potrebno mnogo eksploziva kako bi se dignuo u zrak. Leone je rekao kako je ova scena dijelom bila inspirirana nijemim filmom Bustera Keatona, General.

Glumci su bili iz svih dijelova svijeta, a razgovarali su na maternjem jeziku. Eastwood, Van Cleef i Wallach govorili su na engleskom, što je sinhronizirano na italijanski za potrebe premijere u Rimu. Za američku verziju njihovi glasovi ostavljeni su u originalu, dok su ostali sinhronizirani na engleski. Primjetljivo je kako su glasovi sinhronizirani s pokretima usana. Zapravo, dijalozi uopće nisu bili snimani na terenu, jer je Leone rijetko (gotovo nikad) snimao i zvuk zajedno sa slikom. Jedan od razloga je taj što je volio puštati Morriconeovu muziku za vrijeme scene (a često je vikao na glumce) kako bi oraspoložio glumce; Leone se više brinuo o vizualnom dojmu nego o dijalozima (nije najbolje govorio engleski); uz sve to, tehnička ograničenost u kombinaciji s malim budžetom onemogućavali su snimanje zvuka u kadrovima totala, koje je Leone često koristio. Šta god bili stvarni razlozi, svi dijalozi u filmu snimani su u postprodukciji. Veza između Eastwooda i Leonea ostala je zategnuta još od prijašnjih saradnji, a samo se pogoršala tokom sinhroniziranja zvuka za američku verziju jer su glumci dobili drukčiji scenario od onoga po kojem su snimali. Eastwood je odbio čitati iz novog scenarija, insistirajući na onom originalnom.

Leone nije uspio naći pravo groblje za scenu konačnog obračuna na Sad Hillu, pa je španski zapovjednik pirotehničara unajmio 250 vojnika da izgrade groblje u Carazu, koje su dovršili u dva dana.

Premijera[uredi | uredi izvor]

Film u Americi nije prikazan sve do 29. decembra 1967, a u nekim američkim kinima sve do januara 1968. Originalna italijanska verzija trajala je dva sata i 57 minuta, ali je američka srezana na dva sata i 41 minutu. Budući da su scene odrezane prije sinhroniziranja na engleski, materijal je bio rijetko prikazivan u Sjevernoj Americi.

Međunarodne premijere
Zemlja Datum
Italija 23. 12. 1966.
Njemačka 15. 12. 1967.
SAD 29. 12. 1967.
Japan 30. 12. 1967.
Finska 2. 2. 1968.
Francuska 8. 3. 1968.
Danska 8. 4. 1968.
Švedska 10. 4. 1968.
Hong Kong 13. 6. 1968.
Ujedinjeno Kraljevstvo 22. 8. 1968.
Pakistan 21. 7. 1974.
Filipini 7. 8. 1977.
Norveška 8. 10. 1982.

Kritike[uredi | uredi izvor]

Nakon premijere kritike su bile podijeljene jer mnogi kritičari tada nisu jako cijenili špageti-vesterne. Roger Ebert, koji je kasnije film uvrstio u svoju zbirku Great Movies, kasnije je naglasio kako je u svojoj originalnoj recenziji "dao filmu koji vrijedi četiri zvjezdice samo tri, možda zato jer je bio 'špageti-vestern' pa nije mogao biti umjetnost". Ebert je naglasio jedinstvenu Leoneovu perspektivu koja omogućuje publici da se približi junacima, da vidimo to što on vidi: "Sergio Leone ustanovio je pravilo kojeg se drži i u filmu 'Dobar, loš, zao'. Pravilo je da je perspektiva ograničena na okvire kadra. U važnim trenucima filma, ono što kamera ne vidi ne mogu vidjeti ni junaci, što daje Leoneu slobodu da nas iznenadi i oduševi."

Danas mnogi kritičari smatraju film klasikom. On ostaje jedan od najpopularnijih i najpoznatijih vesterna, a smatra se jednim od najboljih predstavnika tog žanra. Dio je Timeove liste "100 najvećih filmova u posljednjem stoljeću", koju su sastavili kritičari Richard Corliss i Richard Schikel. Osim toga, jedan je od rijetkih filmova koji uživaju stopostotni rejting na filmskom portalu Rotten Tomatoes. Posebna priznanja dobio je Eli Wallach za ulogu Tuca, koja ima najviše rečenica, a uz to je najdvoznačniji lik u filmu, samim time i najzanimljiviji.

Od 2007. nalazi se na 4. poziciji IMDb-ove liste 250 najboljih filmova svih vremena kao najbolje ocijenjeni vestern i strani (neamerički) film po izboru gledalaca. Godine 2002. Quentin Tarantino proglasio ga je najboljim filmom svih vremena u izboru časopisa Sight & Sound.

DVD-izdanje[uredi | uredi izvor]

Omot DVD-izdanja filma iz 1998.

Film je na DVD-u prvi put objavio MGM 1998. godine. U specijalnim dodacima nalazi se 18 minuta scena koje su izrezane iz verzije objavljene u Sjevernoj Americi, uključujući scenu koja objašnjava kako je Angel Eyes došao u logor vojske Sjevera. Pošto su izrezane, scene nisu bile sinhronizirane na engleski, pa su na DVD-u postale dostupne na italijanskom.

Film je 2002. restauriran s 18 minuta scena izrezanih iz američke verzije. Eastwood i Wallach sinhronizirali su svoje rečenice nakon više od 35 godina od originalne premijere filma. Glasovni glumac Simon Prescott zamijenio je Van Cleefa, koji je umro 1989. Drugi glasovni glumci zamijenili su one glumce koji su također preminuli. Godine 2004. MGM je objavio dvostruko specijalno izdanje.

Na prvom se disku nalazi audiokomentar scenarista i kritičara Richarda Schikela. Na drugom disku nalaze se dva dokumentarca, "Leone's West" i "The Man Who Lost The Civil War", uz kratki film "Restoring 'The Good, the Bad, and the Ugly'", animiranu galeriju izbačenih scena nazvanu "The Soccorro Sequence: A Reconstruction", produženu scenu Tucova mučenja, kratki film nazvan "Il Maestro", audiofilm nazvan "Il Maestro, Part 2", francuski foršpan i galerija postera.

DVD je pobrao uglavnom dobre recenzije, iako su neki puristi prigovarali zbog remiksiranog stereo soundtracka s mnogim potpuno novim zvučnim efektima (izmijenjeni su svi pucnjevi), bez opcije za originalni soundtrack. Vraćena je jedna scena koju je Leone izbacio prije italijanske premijere, ali je ipak prikazana na njoj. Vjeruje se da je Leone namjerno izrezao scenu zbog ritma, a samim time restauriranje scene bilo je protivno režiserovim željama.

MGM je 2007. objavio DVD-izdanje iz 2004. u svom setu "Sergio Leone Anthology". U njemu se nalaze i dva ostala "dolarska" filma te Za šaku dinamita.

Muzika[uredi | uredi izvor]

Soundtrack se dotiče i Američkog građanskog rata, s tužnom baladom "The Story of a Soldier", koju sviraju zatvorenici dok Angel Eyes muči Tuca. Vrhunac filma, konačni obračun trojice muškaraca, počinje meksičkom koračnicom "The Ecstasy of Gold".

Glavna tema bila je hit 1968, zajedno s pjesmom The Rolling Stonesa, "Jumpin' Jack Flash". Soundtrack se zadržao na ljestvicama duže od godinu dana, a dosegao je četvrto mjesto na Billboardovoj ljestvici pop-albuma.

Filmske reference[uredi | uredi izvor]

Leone je bio poznat po baziranju aspekata svojih filmova na ranijim vesternima. To je posebno došlo do izražaja u njegovom kasnijem filmu Bilo jednom na Divljem zapadu. U ovom je riječ o sljedećem:

Izbačene scene[uredi | uredi izvor]

Sljedeće scene izbačene su iz kino-verzije filma, ali su ponovo uključene na specijalnom DVD-izdanju iz 2004:

  • Nakon što ga je Blondie izdao, preživjevši pustinju na putu do civilizacije i sastavivši revolver ručne izrade, Tuco u udaljenoj špilji susreće članove svoje bande, s kojima se udružuje u lovu na Blondieja.
  • Tokom svoje potrage za Billom Carsonom, Angel Eyes nailazi u opremljenu južnjačku ispostavu nakon velikog bombardiranja. Nakon što se posvjedočio o užasnom stanju preživjelih, podmićuje oficira Konfederacije kako bi mu odao informacije o Billu Carsonu.
  • Angel Eyes pojavljuje se u sjevernjačkom logoru, gdje se objašnjava njegova veza s vojskom Unije i njegov čin.
  • Scena u kojoj se Blondie i Angel Eyes odmaraju pokraj potoka. Pojavljuje se čovjek, a Blondie ga upuca. Angel Eyes poziva ostatak ljudi da iziđu. Nakon što dolaze njih petorica, Blondie ih prebroji (uključujući Angel Eyesa) i zaključi da je šest savršen broj. Angel Eyes ga upita zašto, spominjući kako je čuo da je tri savršen broj. Blondie odvraća kako je šest savršen broj jer ima šest metaka.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]