Domen (biologija)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Hijerarhija formalnih (slika)[1][2] i neformalnih (tekst desno) taksonomskih kategorija koje se opisuju u naučnim publikacijama

Domen – u biološkoj taksonomskoj terminologiji predstavlja najviši taksonomski rang u tridomenskom sistemu[3], kojeg je 1990. predložio, američki mikrobiolog i biofizičar Carl Woese.[4][5] Njegov trodomenski sistem klasifikacije živog svijeta obuhvata:

Tri domena

Prva dva su sve prokariotski mikroorganizmi ili jednoćelijski organizmi čije ćelije nemaju jedro. Svi oblici života koji imaju jedro i membranski vezane organele, a većina su višećelijski, pripadaju Eukariotama.

Australijska zelena šumska žaba (Litoria caerulea)
Mikrografija pod skenirajućim elektronskim mikroskopom: Staphylococcus aureus (dodano lažne boje)
Elektronska mikrografija Sulfolobus-a inficiranog Sulfolobus-virusom STSV1.
Trodomenski sistem se sastoji od Eukarya (predstavnik: Australijska zelena šumska žaba, lijevo), Bacteria (predstavnik: Staphylococcus aureus, sredina) i Archaea (predstavnik: Sulfolobus, desno).

Obilježja tri domena života[uredi | uredi izvor]

Trodomensko stablo i eocitna hipoteza.[6]
Filogenetsko stablo koje prikazuje odnose između eukariota i ostalih oblika života.[7] Eukarioti su obojeni crveno, arhea zeleno, a bakterije – plavo.

Današnji biolozi priznaju svaki od ova tri domena života, što sadrže rRNK koja je za njih jedinstvena, a ta činjenica sama po sebi predstavlja osnovu trodomenskog sistema. Dok prisustvo membrane jedra razlikuje domen eukarija od domena archea i bakterija – od kojih oba nemaju membranu jedra. Pri tom se arheje i bakterije međusobno razdvajaju po raznim biohemijskim i RNK markerima.

Arheja[uredi | uredi izvor]

Arheje su prokariotske ćelije koje su obično okarakterizirane membranom lipida, koji su razgranati sa ugljikovodičnim lancima u prilogu glicerola eterske veze. Prisustvo ovih eterskih veza kod arheja daje im sposobnost da izdrže ekstremne temperature u visoko kiselinske uslovima, ali mnogi mogu da žive i u sredinama sa blagom temperaturom. Halofilni organizmi, koji uspijevaju u vrlo slanim sredinama kao i hipertermofili. Ovi organizmi izdržavaju ekstremno vruće okruženje, kao naprimjer arheje, koje su vrlo male.

Bakterije[uredi | uredi izvor]

Iako su bakterije prokariotske ćelije kao i arheje, njihove membrane su izgrađene od nerazgranatih lanaca masnih kiselina priloženih na glicerolske esterske veze. Cijanobakterije i mikoplazme su dva primjera bakterija. Oni obično nemaju eterske veze kao arheje i svrstane su u drugu kategoriju, a time i u različitih domene. Postoji velika raznolikost u ovom domenu. Zbog te raznolikosti i horizontalnog prijenosa gena, gotovo je nemoguće odrediti koliko vrsta bakterija postoji na planeti, ili ih organizirati u strukture stabla, bez unakrsnih veza između grana.

Eukarija[uredi | uredi izvor]

Organizmi u domenu Eukarija imaju eukariotske ćelije ili ih sadrže, imaju membrane slične bakterijskim. Eukarioti se dalje grupišu u carstvo gljiva (kvasci, plijesni itd.), Carstvo biljaka (cvjetnice, paprati i ostale) i carstvo životionja (insekti, kičmenjaci itd) i sada ugašenog parafiletskog carstva Protista (alge, protozoa, itd). Nemaju svi eukarioti ćelijski zid, a čak i oni koji ih imaju, zidovi ne sadrže peptidoglikane, koje bakterije imaju. Dok su u carstvima biljaka i životinja ćelije organizirane u tkiva, kod životinja ćelijski zidovi nikada nisu pronađeni.

Isključenje virusa[uredi | uredi izvor]

Nijedan od tri sistema trenutno ne uključuju ne-ćelijski život. Od 2011. se govori o nukleocitoplazmatskim velikim DNK virusima kao o možda četvrtoj grani sfere života. Otkriće gigantskog virusa sa genskom i fizičkom veličinom koja se da porediti sa ćelijskimm organizmom, ostaci transkribiranih proteina biljaka i virus-specifičnih parazita (virofaga) su podigli intrigantna pitanja o njihovom porijeklu. Oni koji se zalažu za njihovo uključivanje u globalna filogenomička istraživanje i razmatranja kao posenog i drevnog oblika života traže dokaze za tu hipotezu. Rezultati se pozivaju na promjenu u načinu shvatanje virusa. Oni vjerojatno predstavljaju poseban oblik života koji je ili prethodio ili koegzistirao sa posljednjim univerzalnim zajedničkim pretkom (LUCA) i predstavljaju ključni dio biosfere naše planete.[8]

Alternativne klasifikacije[uredi | uredi izvor]

U predložene alternativne klasifikacije života spadaju:

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

  • Filogenetika
  • Biosistematika
  • Reference[uredi | uredi izvor]

    1. ^ Međunarodni kodeks nomenklature algi, gljiva i biljaka
    2. ^ Međunarodni kodeks zoološke nomenklature
    3. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
    4. ^ "The Scientific Taxonomy and Classification of all Creatures". Pristupljeno 19. 10. 2015.
    5. ^ Woese C, Kandler O, Wheelis M (1990). "Towards a natural system of organisms: proposal for the domains Archaea, Bacteria, and Eucarya". Proc Natl Acad Sci USA. 87 (12): 4576–9. Bibcode:1990PNAS...87.4576W. doi:10.1073/pnas.87.12.4576. PMC 54159. PMID 2112744. Arhivirano s originala, 27. 6. 2008. Pristupljeno 11. 2. 2010.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
    6. ^ Cox, C. J., Foster, P. G., Hirt, R. P., Harris, S. R., Embley, T. M. (2008). "The archaebacterial origin of eukaryotes". Proc Natl Acad Sci USA. 105 (51): 20356–61. Bibcode:2008PNAS..10520356C. doi:10.1073/pnas.0810647105. PMC 2629343. PMID 19073919.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
    7. ^ Ciccarelli FD, Doerks T, von Mering C, Creevey CJ, Snel B, Bork P (2006). "Toward automatic reconstruction of a highly resolved tree of life". Science. 311 (5765): 1283–7. Bibcode:2006Sci...311.1283C. doi:10.1126/science.1123061. PMID 16513982.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
    8. ^ Nasir, Arshan; Kim, Kyung Mo; and Caetano-Anolles, Gustavo, "Giant viruses coexisted with the cellular ancestors and represent a distinct supergroup along with superkingdoms Archaea, Bacteria and Eukarya." BMC Evol Biol. 2012; 12: 156. Published online 2012 August 24. doi:10.1186/1471-2148-12-156
    9. ^ Mayr, Ernst (1998). "Two empires or three?". Proc Natl Acad Sci USA. 95 (17): 9720–9723. Bibcode:1998PNAS...95.9720 Provjerite |bibcode= length (pomoć). doi:10.1073/pnas.95.17.9720. PMC 33883. PMID 9707542. Arhivirano s originala, 13. 6. 2019. Pristupljeno 5. 9. 2011.
    10. ^ Cavalier-Smith, T. (2004). "Only six kingdoms of life" (PDF). Proc. R. Soc. Lond. B. 271 (1545): 1251–62. doi:10.1098/rspb.2004.2705. PMC 1691724. PMID 15306349. Pristupljeno 29. 4. 2010 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: postscript (link)
    11. ^ Archibald, John M. (23. 12. 2008). "The eocyte hypothesis and the origin of eukaryotic cells". PNAS. 105 (51): 20049–20050. doi:10.1073/pnas.0811118106.
    12. ^ Lake, James A.; Henderson, Eric; Oakes, Melanie; Clark, Michael W. (juni 1984). "Eocytes: A new ribosome structure indicates a kingdom with a close relationship to eukaryotes". PNAS. 81 (12): 3786–3790. doi:10.1073/pnas.81.12.3786. PMC 345305. PMID 6587394.
    13. ^ Williams, Tom A.; Foster, Peter G.; Cox, Cymon J.; Embley, T. Martin (decembar 2013). "An archaeal origin of eukaryotes supports only two primary domains of life". Nature. 504 (7479): 231–236. doi:10.1038/nature12779. PMID 24336283.

    Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]