Državna škola za slaboumne Belchertown
| Državna škola za slaboumne Belchertown | |
| Zvanični naziv: | Belchertown State School for the Feeble-Minded |
| Država: | Sjedinjene Američke Države |
| Savezna država: | Masačusets |
| Okrug: | Hampshire |
| Otvorena: | 1922. |
| Zatvorena: | 1992. |
Državna škola za slaboumne Belchertown (Belchertown State School for the Feeble-Minded) je napravljena 1922., a nalazi se u gradu Belchertown-u, američkoj saveznoj državi Masačusets (Massachusetts).
Smještena je u Državnoj ulici br. 30, a prostire se na površini 3,55 km2. Kampus se sastoji od deset glavnih zgrada koje je napravila firma Kendall, Taylor, and Co u stilu Colonial-Revival arhitekture. Državne škole su se razlikovale od državnih bolnica. Škole su bile namijenjene za pomoć osobama sa mentalnim nedostacima i u njima nije postojao nikakv oblik obrazovanja.
Za prvih 40 godina ova ustanova je radila bez spoljašnje kontrole. Kasnije je otkriveno da su nakon dolaska pacijenata, neki proveli čitav život u odjeljenjima, bili maltretirani od strane osoblja. Benjamin Ricci opisuje uslove kao "užasne", "srednjovjekovne" i "varvarske".[1][2]
Doktori u školi su imali malo obzira za mentalni kapacitet pacijenata, a pomoćnici na odjeljenjima su imali više posla nego sto je normalno sa gomilama pacijenata na svakom odjeljenju. Nije bilo dovoljno vremena za odgovarajući odlazak u WC. Pacijenti su ostavljani polugoli da se valjaju u svom izmetu.[3]
Pacijenti sa ozbiljnijim fizičkim ostećenjima su ostavljani u krevetima po cijeli dan bez ikakvih zabavnih aktivnosti. Pacijente koji nisu mogli da se hrane sami, pomoćnici su ih tjerali da jedu sami(Sienkewicz-Mercer, str. 42). Kad je bilo potrebno pomjeriti pacijenta, to su radili tako grubo da su uzrokovali povrede pacijenata. Kao rezultat maltretiranja, neki pacijenti su bili skloni da "stenju u hodniku", vršeći nuždu u pelene i ležeći svuda uokolo, te udarajući glavama u zid (Sienkewicz-Mercer, str. 50), ili su imali neke druge reakcije. Dodatno, u bolnici su postojale zaraze.
Razlog za ovu situaciju je djelimično bio u perspektivi ljudi sa onim što je nazivano "mentalnim nedostatkom". Na početku 20. vijeka, većina ljudi sa nekim mentalnim nedostatkom je jednostavno držana u kućama. Ovo se promijenilo 1920-ih i 1930-ih, jer su vlasti razvile posebna odjeljenja da se brinu o njima. U Masačusetsu i drugdje glavnu ulogu u tome je imalo Ministarstvo za mentalnu retardaciju (Department of Mental Retardation). Kasnije je ekspertiza "nemoćnih" postala specijalnost u medicinskom svijetu, što je pomoglo oblikovanju socijalne politike. I dok su neki roditelji željeli da pošalju svoju djecu da žive u bijedi i patnji, većina njih nije imala drugog izbora za svoju djecu sa nekim mentalnim ograničenjima.
Svijest o ljudima sa mentalnim ograničenjima se popravila, početkom vladavine državne administracije tadašnjeg američkog predsjednika Johna F. Kennedyja i djelimično zahvaljujući pokretu za ljudska prava američkih crnaca. Masačusets je 1966. donio Zakon o službi za mentalno zdravlje i retardaciju (Mental Health and Retardation Services Act) po kome nekoliko državnih institucija postepeno postaju lokalne. Grozni uslovi u Belchertown-u su otkriveni 1971. u članku "Tragedija u Belchertown-u" (The Tragedy of Belchertown). Roditelji su tada tužili školu, a kad je vrhovni tužilac obišao ustanovu opisao ju je kao "predvorje pakla."
Ovo je bilo prvo suđenje državnoj školi, a ostala suđenja u Masačusetsu su slijedila narednih nekoliko godina. Belchertown je tužen 1975. za zabranjivanje pacijentima da glasaju (ovo je bilo jedno od prvih suđenja za prava ljudi sa ograničenjima da glasaju u SAD). Godine 1977. škola je bila tužena zbog toga što 67-godišnjem retardiranom čovjeku nije dozvolila hemoterapiju.
Poslije nekoliko godina posrtanja, ova mentalna ustanova je zatvorena 1992. godine. Dvije godine kasnije je dodata u Nacionalni registar historijskih mjesta (National Register of Historic Places). Foley Field je preuzeo lokalni bejzbol tim koji igra u Little League. Groblje je obnovljeno, a gradske vlasti su 2001. planirale da školsko imanje u narednih 20. godina pretvori u ekonomsku zonu (Economic Opportunity Area).
Knjige o Belchertownu[uredi | uredi izvor]
Benjamin Ricci
- Crimes Against Humanity: A Historical Perspective[4]
Ruth Sienkiewicz-Mercer
- I Raise My Eyes to Say Yes[5]
Benjamin Ricci je poslao šestogodisnjeg sina u bolnicu ne znajući kakvi su uslovi u bolnici i učestvovao je tokom prvog suđenja 1972.
Ruth Sienkiewicz-Mercer je bila pacijent škole 1960-ih i 1970-ih. Njena knjiga govori o medicinskom tehničaru koji kasnije postaje senator u Masačusetsu. Njegovo ime je John Kerry.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ [1] Commonwealth of Massachusetts Statewide Independent Living Council, MASILC na Wayback Machine (archived 26. 3. 2005.)
- ^ http://www.masilc.org/milan/archive.php?mode=A&id=139;&sort=D. Pristupljeno 18. 3. 2005. Parametar
|title=nedostaje ili je prazan (pomoć)[mrtav link] - ^ "Belchertown State School for the Feeble-Minded". Pristupljeno 18. 3. 2005.[mrtav link]
- ^ Ricci, Benjamin (2004). Crimes Against Humanity: A Historical Perspective (jezik: engleski). iUniverse. ISBN 9780595303984.
- ^ Sienkiewicz-Mercer, Ruth; Kaplan, Steven B. (1. 8. 1989). I raise my eyes to say yes (jezik: engleski). Houghton Mifflin. ISBN 9780395461099.