Dubička tvrđava
Dubička tvrđava poznata i kao Zadnja dubička tvrđava bila je tvrđava na području današnje Kozarske Dubice na desnoj obali rijeke Une. Ta je tvrđava postojala sve do iza okupacije Bosne i Hercegovine, kada je i porušena. Od nje su samo sačuvani još neki mali tragovi na obali Une i jedna njena slika iz 1788.[1]
Prvi put se spominje u povelji ugarskog kralja Bele IV. Tokom 14. stoljeća Dubica je u više navrata bila na udaru turskih pljačkaških četa, 1538. vojnici Husrev-bega su bez većeg otpora osvojili tvrđavu i njeno podgrađe. Turska vlast je u dubičku tvrđavu smjestila sjedište kapetanije. Turski putopisac Evlija Čelebija, zapisao je 1660:
"Tvrđava je sagrađena od tvrdog materijala, ali je malena. Ima gradskog zapovjednika (dizdara), oko 150 vojnika i skladište municije… U tvrđavi se nalazi 110 daskom pokrivenih kućica i Sulejman-hanova džamija, a pored nje opkop i viseći most."
U dubičkoj tvrđavi je bilo oružje, oruđe i skladište hrane. Prema popisu iz 1833. tu se nalazio jedan top od 12 pedalja i pet topova od sedam pedalja, a u skladištu je bio 41 sanduk baruta, 307 tovara kukuruza, 109 tovara proje i 890 tovara ječma. Zidine dubičke tvrđave su služile za nasipanje puta uz obalu Une. Na mjestu nekadašnje tvrđave danas se nalaze zelena pijaca i hotel „Zepter“.
Opis
[uredi | uredi izvor]Tvrđava je imala zidove visoke pet metara i približno dva metra široke. Sjeverne zidine bile su smještene na desnoj obali rijeke Une, čime je pristup s te strane bio znatno otežan. Na istočnoj strani nalazila se široka tabija, smještena na mjestu današnjeg prvog stuba mosta preko Une. Prilikom izgradnje tog zidanog stuba, otkriveni su temelji istočne tabije, čiji su zidovi vodili iza tadašnjeg dohodarstvenog ureda, protežući se prema zgradi električne centrale.
Tokom iskopa temelja za električnu centralu, također su pronađeni ostaci temelja istočne tabije, na kojima je potom postavljen glavni motor centrale. Slična tabija postojala je i na zapadnoj strani tvrđave. Južni zidovi pratili su raspored zemljišnih čestica, a na toj strani nalazila se i treća tabija.[2]
U središnjem dijelu tvrđave bio je smješten kaštel, dok se na zapadnoj strani nalazila visoka kula. Identnična kula postojala je i na južnoj strani kaštela. Ulaz u tvrđavu bio je na mjestu današnje ceste koja vodi između gradskog parka i gradske džamije, prema dijelu naselja koji se i danas naziva Grad.
Zidine tvrđave bile su s južne, istočne i zapadne strane okružene dubokim i širokim jarcima, povezanim s rijekom Unom. Jarci su bili napajani vodom kako bi dodatno otežali neprijateljski pristup. Tvrđava je također raspolagala visećim mostom, koji bi se u slučaju napada podizao radi zaštite unutrašnjosti.
Prednja strana zidina građena je od izuzetno tvrdog tesanog kamena, dok je unutrašnjost ispunjena kamenjem različitih veličina i oblika, povezanim živim krečom, što je činilo izrazito čvrstu i kompaktnu konstrukciju.[3]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Šerić, H. (15. 2. 1938). "Iz prošlosti Dubice". Novi Behar. Sarajevo: 240.
- ↑ Šerić et al., str. 240.
- ↑ Šerić et al., str. 241.