Dur

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Dur akord u tonu c1

Dur (od lat. durus = tvrd / eng. major / fr. mode majeur / tal. modo maggiore ) je naziv porodice tonova koja karakteriše određeni tip dijatonske ljestvice.[1]

Durske skale[uredi | uredi izvor]

Dur ljestvica je dijatonski niz od osam tonova, koji počinje i završava istoimenim tonovima razdvojenim oktavom. Početni ton u solmizaciji je uvijek "do" dok se to mijenja u abecednoj ljestvici, jer tamo je raspored uvijek isti bez obzira na ljestvicu.[2] Osnovna karakteristika, po kojoj je moguće prepoznati dursku ljestvicu, jeste karakterističan raspored razmaka između njenih tonova, odnosno stupnjeva. Po tonalitetu dur uvijek zvuči energičnije i veselije za razliku od mola koji je suprotan. Svaki ton ljestvice ima vrlo specifičnu melodijsko-harmonijsku funkciju.[3] Tako da, u durskoj ljestvici na svoja tri glavna stupnja - tonici, subdominantnoj i dominantnoj - postoje durski akordi: jer ova tri akorda uključuju i sve tonove durske ljestvice, svaka dijatonska (durska) melodija može se uskladiti sa njima.

Interval durske terce između njenog osnovnog tona i trećeg stepena je od presudnog značaja za durski lik određene skale, pa je čak bio običaj da se ta terca naziva i durska terca. Terca nam je drugi ton u akordu i uvijek je velika u duru.

C- dur ljestvica u prirodnom obliku (u tonu c1 )

Dvanaest durskih ljestvica dobilo je naziv po početnom tonu. Tako, naprimjer, zovemo <i id="mwWA">C-</i> dur ljestvicu po prvom tonu sekvence c,d,e,f,g,a,h,-c' . Počinje tonom C a sa njim i završava što C-Dur čini C-Durom. Kao što je i rečeno to važi za sve ljestvice. U takozvanom prirodnom obliku durske ljestvice, polustepeni su između 3. i 4. i 7. i 8. stepena; svi ostali koraci su odvojeni punim korakom. Naprimjer, ako je klavir u pitanju, 3. i 4. ton će biti "e" i "f", a 7. i 8. će biti "h" i "c". Oni su jedini čiji razmak ne dijeli crna tipka što ih i čini polustepenom.[2] Takav međusobni odnos stupnjeva durske ljestvice jasno pokazuje da je durska ljestvica sastavljena od dva tetrakorda (niz od četiri tona) jednake strukture,[3] što je posebno značajno kada se tumače melodijsko-harmonijski odnosi i način različitosti. Tonaliteti su međusobno povezani unutar kompozicije.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ B. Antić: »Dur«, Muzička enciklopedija, sv. 1, str. 488.
  2. ^ a b T. Petrović: Osnove teorije glazbe, str. 59.
  3. ^ a b C. Ganter: Die Dur-Moll tonale Harmonik, str. 8-9.