Durance

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Durance
Panorama depuis la chapelle Notre-Dame-de-Beauregard d'Orgon.jpg
Pogled na Durance južno od Cavaillona s vijaduktom na liniji LGV Méditerranée
Durance.png
Tok Durancea
DržaveFrancuska
Dužina323,2 km
IzvorKotijske Alpe (Sommet des Anges)
NV izvora2300 m
UšćeU Ronu (kod Avignona)
NV ušća24 m
ProgresijaRonaSredozemno more
SlivSredozemni
Prosječni protok180 m3/s
Površina sliva14.472 km2
Lijeve pritokeUbaye, Sasse, Bléone, Verdon
Desne pritokeBuëch, Largue, Calavon

Durance (okcitanski: Durença; mistralska norma: Durènço) jest rijeka na jugoistoku Francuske. Duga je 323,2 km i lijeva je te druga najduža pritoka Rone. Površina sliva iznosi 14.472 km2.[1]

Izvor joj je u jugozapadnom dijelu Alpa, u okviru skijaškog područja Montgenèvre blizu Briançona; teče u smjeru jugozapada kroz sljedeće departmane i gradove:

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Rijeka je dokumentirana u 1. stoljeću kao Druentia, zatim kao Drouéntios (Δρουέντιος) u 2. stoljeću, Durantia 854. i Durentia 1127.[2] Naziv Dru-en-tia vjerovatno znači "ona koja teče", a potječe od praindoevropskog korijena *dreu- ("trčati, hodati brzo").[3]

Sličan je korijen u nazivima više rijeka u Zapadnim Alpama: Dora Riparia (Italija), Dranse (Gornja Savoja) i Droma u jugoistočnoj Francuskoj. Sve izviru u planinama i brzog su toka.

Durance zadržava ime iako su Clarée i Guisane duže na mjestu spajanja s njom. Durance je poznatija od njih jer je njena dolina stari i važan trgovački put, dok su doline Claréea i Guisanea praktično slijepe ulice.[4][5]

Hidrografija[uredi | uredi izvor]

Rijeka je duga 305 km od izvora u podnožju Sommet des Angesa, na 2.390 m,[6] iznad Montgenèvrea, do ušća u Ronu. Međutim, dužu rutu ima sistem Clarée–Durance: 325 km. Durance se spušta neobično brzo – 81 m/km u prvih 12 km, zatim 15 m/km do sutoka sa Gyrondeom,[7] a zatim još gotovo 8 m/km do sutoka s Ubayeom. Ovo spuštanje ostaje relativno strmo nakon ovog sutoka, zatim postaje pliće do približno 0,33% u srednjem toku (do mosta u Mirabeauu), zatim 0,24% u donjem toku.[8] Poređenja radi, otprilike 100 km od izvora, Isère je na 330 m nadmorske visine, a Durance na 700 m, što djelomično doprinosi brzom toku rijeke, uključujući i donji tok. Od izvora do Mirabeaua[9] pada 1.847 m, a od izvora do ušća u Ronu otprilike 2.090 m.

Bogat je vodom, kao i sve rijeke iz alpskih regija, a režim je pluvio-nivalni.

Ušće Durancea u Ronu

Tok[uredi | uredi izvor]

Od izvora do Serre-Ponçona[uredi | uredi izvor]

Brana na jezeru Serre-Ponçon

Durance izvire na sjevernoj padini Sommet des Angesa, gdje se prvi mali potoci spajaju u rijeku. Ovaj vodotok teče blizu Montgenèvrea i zatim se ulijeva u veću rijeku Clarée, a zatim protječe kroz Briançon prije nego što mu se pridruži Guisane. Zatim nastavlja na jug spajajući se sa Gyrondeom – glacijalnim potokom s Écrinsa – kod L'Argentière-la-Besséea. Sutok s Guilom dešava se ispod Guillestrea i Mont-Dophina. Durance zatim teče u smjeru jug-jugozapad i ulijeva se u jezero Serre-Ponçon odmah nizvodno od Embruna. Sutok s Ubayeom poplavljen je kako se akumulacijsko jezero punilo.

Od Serre-Ponçona do Mirabeaua[uredi | uredi izvor]

Dolina Durancea u Les Méesu, u sjevernom dijelu platoa Valensole. U pozadini je planina Mourre de Chanier. Kanal EDF-a tanka je bijela linija u daljini, između drvoreda i podnožja brda.

Srednji dio Durancea protječe kroz krajolik koji se mijenja kako se dolina sve više širi. Rijeka postaje obrubljena strmim terasama i probija kanal, ponekad dubok nekoliko metara, ponekad desetke metara. U srednjem i donjem toku Durance je pod utjecajem sredozemne klime: poplave nakon jesenjih kiša, s niskim vodostajem ljeti. Neposredno prije uskog prolaza u planinama kod Sisterona, Durance se spaja sa Buëchom i Sasseom. Voda također dotječe iz kanala EDF-a.

Nakon Sisterona nove rijeke i potoci pridružuju se Duranceu: Jabron, Vançon, Bléone blizu Les Méesa i od Asse nekoliko kilometara južno od Oraisona. Verdon se ulijeva u Durance blizu Cadarachea. Dolina se dalje širi u aluvijalnu ravan široku nekoliko kilometara (5 km u blizini Manosquea). Ovdje je rijeka preusmjerena radi razvoja moderne poljoprivrede i izgradnje autoputa A51.

Postoji nekoliko brana duž srednjeg toka Durancea. Osim glavne u Serre-Ponçon, postoje brane u Espinassesu, Sisteronu, L'Escaleu i Cadaracheu. Također postoje mali kanali čija je primarna svrha da crpe vodu iz rijeke u kanal EDF-a, koji zauzvrat napaja hidroelektrane. Dio vode preusmjerene branama koristi se za navodnjavanje.

Od Mirabeaua do Avignona[uredi | uredi izvor]

Durance blizu Avignona
Durance blizu Cavaillona

Dolina se sužava nekoliko kilometara do prolaza u Mirabeauu, na dubini od 200 m,[10] a zatim se ponovo širi u još širu ravnicu do ušća u Ronu južno od Avignona. Njen smjer mijenja se od juga ka zapadu, a zatim sjeverozapadu, usklađujući se s malim provansalskim planinskim lancima, između kojih teče (Alpilles i Luberon). Durance prima samo jednu veću pritoku u posljednjem dijelu toka: Calavon, koja teče oko Luberona na sjeveru.

Pritoke[uredi | uredi izvor]

Rijeke duže od 20 km koje se ulijevaju u Durance.[11] Navedene su po redoslijedu ulijevanja, počevši od izvora.

(L) lijeva; (D) desna; (GT) glavni tok, ime dato dijelu vodotoka uračunatom u ukupnu dužinu rijeke.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Bassin versant : Durance (La)], Observatoire Régional Eau et Milieux Aquatiques en PACA" (jezik: francuski).
  2. ^ Nègre 1990, p. 32.
  3. ^ de Hoz, Javier (2005). "Ptolemy and the linguistic history of the Narbonensis". u de Hoz, Javier; Luján, Eugenio R.; Sims-Williams, Patrick (ured.). New approaches to Celtic place-names in Ptolemy's Geography. Ediciones Clásicas. str. 177. ISBN 978-8478825721.
  4. ^ Mastras, Nicolas (2004), "Durance, source et frontière", u Sapiega, Jacques (ured.), La Durance, parcours & regards (DVD), PACA District Council
  5. ^ Clébert, Jean-Paul; Rouyer, Jean-Pierre (1991), "La Durance", Rivers and valleys of France, Toulouse: privatno objavljeno, str. 20, ISBN 2-7089-9503-0
  6. ^ Clébert & Rouyer, Durance, str. 20.
  7. ^ Clébert & Rouyer, Durance, str. 35.
  8. ^ Barruol, Guy (2005), "The Durance in Antiquity and the Middle Ages", u Furestier, Denis; Lonchambon, Catherine; Miramont, Cecile (ured.), The Durance along and across: ferries, boats and rafts in the history of a capricious river, The Alps Of Light (jezik: francuski), Forcalquier, str. 24, ISBN 2-906162-71-X
  9. ^ Guy Barruol, str. 24.
  10. ^ Guy Valencia, "Hydraulics and morphology of the bed in zone of Piedmont and plain", Uprava za životnu sredinu, održivi razvoj i poljoprivredu, The Durance: Bond of life of the territory régional, [S. l.] : District council PACA, str. 11.
  11. ^ "La Durance" (jezik: francuski). Sandre.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]