Dvorac Kuressaare
Dvorac Kuressaare (estonski: Kuressaare linnus; njemački: Schloss Arensburg), također biskupski dvorac Kuressaare (estonski: Kuressaare piiskopilinnus) jest dvorac u Kuressaareu na ostrvu Saaremaa, u zapadnoj Estoniji.
Historija[uredi | uredi izvor]
Najraniji pisani zapis u kojem se spominje zamak Kuressaare je iz 1380-ih, kada je Teutonski red započeo svoju izgradnju za biskupe Ösel-Wiecka.[1] Neki izvori tvrde da je prvi dvorac sagrađen od drveta.[2][3] Kako su stanovnici Saareme pružali jak otpor stranim naporima da ih kršćanizuju, dvorac je nesumnjivo izgrađen kao dio šireg napora križara da steknu kontrolu nad otokom. Od samog početka, to je bilo uporište koje je pripadalo biskupu Saare-Läänea (njemački: Ösel-Wiek) i ostao je jedan od najvažnijih dvoraca biskupije sve do njenog raspada tokom Livonskog rata.[4]
Godine 1559. Danska-Norveška je preuzela kontrolu nad Saaremaom i zamkom Kuressaare. Za to vrijeme, utvrđenja su modernizirana. Nakon mira u Brömsebru, kojim je okončan rat između Švedske i Dansko-Norveške 1643-1645, Saaremaa je prešla u švedske ruke. Šveđani su nastavili modernizaciju tvrđave do 1706. godine. Nakon Velikog sjevernog rata, Saaremaa i zamak Kuressaare postali su dio Ruske Imperije.[4]
Kako su se granice Ruskog carstva postepeno gurale dalje na zapad, Kuressaare je izgubio svoju stratešku vrijednost. Naročito nakon Finskog rata i Treće podjele Poljske, vojni fokus se pomjerio sa Estonije. Godine 1836, nakon izgradnje tvrđave Bomarsund na Olandu, ruski garnizon u Kuressaareu se povukao.[4] Činjenica da dvorac Kuressaare nisu koristile vojske koje su se borile u Krimskom ratu također ukazuje na njegov izgubljeni strateški značaj.[5] U 19. vijeku dvorac je korišten kao ubožnica.[4]
Od 1904. do 1912. godine dvorac su obnavljali arhitekti Karl Rudolf Hermann Seuberlich i Wilhelm Neumann.[4]
Godine 1941. dvorac je korišten kao uporište okupatorskih sovjetskih snaga, koje su u dvorištu zamka pogubile 90 civila. Posljednja nacistička invazija i okupacija dovela je do preko 300 ubijenih na području dvorca.[6][7][8][9][10]
Doživjela je drugu restauraciju 1968. godine, ovog puta koju je vodio arhitekta Kalvi Aluve .[11]
Danas se u dvorcu nalazi muzej Saaremaa.[4]
Arhitektura[uredi | uredi izvor]
Dvorac Kuressaare se smatra jednim od najbolje očuvanih srednjovjekovnih utvrđenja u Estoniji.[1]
Dvorac je kasnogotičkog stila i karakterizira ga jednostavnost oblika. Centralna, takozvana samostanska zgrada, je kvadratna zgrada oko centralnog dvorišta. Takozvana odbrambena kula, u sjevernom uglu, doseže 37 metara . Osamdesetih godina 20. vijeka obnovljena je odbrambena galerija sa zidinama koje se protežu duž vrha zgrade. Brane vrata i kapije su takođe rekonstrukcije. Iznutra, dvorac je podijeljen na podrum koji je služio za skladištenje i opremljen sofisticiranim hipokaustnim sistemom grijanja, i glavni sprat u kojem su bile smještene najvažnije prostorije dvorca. Ovdje klaustar okružuje dvorište i povezuje sve glavne prostorije. Među njima se izdvajaju blagovaonica, konak, kapela i biskupski stambeni prostor. U potonjem je prikazano jedanaest barokno rezbarenih epitafa plemića iz Saareme.[4][12]
Krajem 14. i početkom 15. vijeka podignut je zid od 625 metara, sagrađen oko dvorca. Zbog poboljšanja vatrenog oružja, dodani su dodatni odbrambeni elementi između 16. i 17. vijeka. Erik Dahlbergh dizajnirao je tvrđavu tipa Vauban sa bastionima i ravelinima koji su još uvijek uglavnom netaknuti. Kada je ruski garnizon napustio tvrđavu 1711. nakon Velikog sjevernog rata, oni su namjerno digli u zrak veći dio utvrđenja i dvorca, ali su kasnije neke od njih obnovili.[4] Godine 1861, pod nadzorom riškog arhitekte H. Göggingena, započela je prenamjena bastiona u park.[13]
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Most do dvorca -
Glavni ulaz -
Unutrašnji dio -
Stražarska kula -
Izgled sa visine
.jpg)
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Viirand, Tiiu (2004). Estonia. Cultural Tourism. Kunst Publishers. str. 176–178. ISBN 9949-407-18-4.
- ^ O'Connor, Kevin (2006). Culture And Customs of the Baltic States. Greenwood Publishing Group. str. 207. ISBN 978-0-313-33125-1. Pristupljeno 4. 6. 2012.
- ^ Jarvis, Howard; Ochser, Tim (2. 5. 2011). DK Eyewitness Travel Guide: Estonia, Latvia & Lithuania. Dorling Kindersley. str. 32. ISBN 978-1-4053-6063-0. Pristupljeno 4. 6. 2012.
- ^ a b c d e f g h "History of the castle and fortress". Arhivirano s originala, 29. 8. 2020. Pristupljeno 26. 12. 2012."History of the castle and fortress" Arhivirano 29. 8. 2020. na Wayback Machine. Retrieved 26 December 2012.
- ^ Taylor, Neil (2010). Estonia (6 izd.). Bradt Travel Guides Ltd. str. 254. ISBN 978-1-84162-320-7.
- ^ Dragicevich, Peter; Ragozin, Leonid (2016). Lonely Planet Estonia, Latvia & Lithuania. Lonely Planet Global Limited. ISBN 9781760341442. Pristupljeno 26. 6. 2020.
- ^ "1941 EXECUTIONS IN KURESSAARE CASTLE" (PDF). Singing Revolution. Saarte Hääl Newspaper (“Voice of the Islands”). 13. 9. 1988. Arhivirano s originala (PDF), 29. 8. 2020. Pristupljeno 26. 6. 2020.
- ^ "Saaremaa Museum, Kuressaare". The Baltic Initiative And Network. Arhivirano s originala, 29. 8. 2020. Pristupljeno 26. 6. 2020.
- ^ "Kuressaare Castle". Spotting History. Arhivirano s originala, 10. 6. 2016. Pristupljeno 26. 6. 2020.
- ^ "Kuressaare Episcopal Castle". Lonely Planet.
- ^ Lang, V.; Laneman, Margot (2006). Archaeological research in Estonia, 1865-2005. Tartu University Press. str. 185. Pristupljeno 4. 6. 2012.
- ^ Tvauri, Andres (Autumn 2009). "Late medieval hypocausts with heat storage in Estonia". Baltic Journal of Art History. Institute of History and Archaeology of the University of Tartu: 52.
- ^ "Kuressaare Castle Park".