E2F7

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
E2F7
Identifikatori
AliasiE2F7
Vanjski ID-jeviOMIM: 612046 MGI: 1289147 HomoloGene: 18685 GeneCards: E2F7
Lokacija gena (čovjek)
Hromosom 12 (čovjek)
Hrom.Hromosom 12 (čovjek)[1]
Hromosom 12 (čovjek)
Genomska lokacija za E2F7
Genomska lokacija za E2F7
Bend12q21.2Početak77,021,248 bp[1]
Kraj77,065,569 bp[1]
Lokacija gena (miš)
Hromosom 10 (miš)
Hrom.Hromosom 10 (miš)[2]
Hromosom 10 (miš)
Genomska lokacija za E2F7
Genomska lokacija za E2F7
Bend10 D1|10 57.74 cMPočetak110,581,300 bp[2]
Kraj110,623,245 bp[2]
Obrazac RNK ekspresije
Više referentnih podataka o ekspresiji
Ontologija gena
Molekularna funkcija DNA binding
RNA polymerase II transcription regulatory region sequence-specific DNA binding
GO:0001106 transcription corepressor activity
GO:0001948, GO:0016582 protein binding
GO:0001078, GO:0001214, GO:0001206 DNA-binding transcription repressor activity, RNA polymerase II-specific
identical protein binding
GO:0001131, GO:0001151, GO:0001130, GO:0001204 DNA-binding transcription factor activity
GO:0001200, GO:0001133, GO:0001201 DNA-binding transcription factor activity, RNA polymerase II-specific
GO:0000980 RNA polymerase II cis-regulatory region sequence-specific DNA binding
GO:0001158 cis-regulatory region sequence-specific DNA binding
GO:0001077, GO:0001212, GO:0001213, GO:0001211, GO:0001205 DNA-binding transcription activator activity, RNA polymerase II-specific
transcription factor binding
sequence-specific DNA binding
Ćelijska komponenta transcription regulator complex
Jedro
Nukleoplazma
nuclear speck
RNA polymerase II transcription regulator complex
Biološki proces trophoblast giant cell differentiation
GO:0009373 regulation of transcription, DNA-templated
chorionic trophoblast cell differentiation
negative regulation of transcription involved in G1/S transition of mitotic cell cycle
Placentacija
DNA damage response, signal transduction by p53 class mediator
hepatocyte differentiation
GO:1901227 negative regulation of transcription by RNA polymerase II
transcription, DNA-templated
cellular response to DNA damage stimulus
GO:1990376 negative regulation of G1/S transition of mitotic cell cycle
Ćelijski ciklus
negative regulation of cytokinesis
positive regulation of DNA endoreduplication
GO:0003257, GO:0010735, GO:1901228, GO:1900622, GO:1904488 positive regulation of transcription by RNA polymerase II
sprouting angiogenesis
DNA damage response, signal transduction by p53 class mediator resulting in cell cycle arrest
negative regulation of cell population proliferation
regulation of cell cycle
Izvori:Amigo / QuickGO
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNK)

NM_203394

NM_178609
NM_001358560

RefSeq (bjelančevina)

NP_976328

NP_848724
NP_001345489

Lokacija (UCSC)Chr 12: 77.02 – 77.07 MbChr 10: 110.58 – 110.62 Mb
PubMed pretraga[3][4]
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjekPogledaj/uredi – miš

Transkripcijski faktor E2F7 je protein koji je kod ljudi kodiran genom E2F7.[5][6] Faktori transkripcije E2F, poput E2F7, imaju bitnu ulogu u regulaciji progresije ćelijskog ciklusa (Di Stefano et al., 2003).

Di Stefano et al (2003) utvrdili su da gen E2F7 sadrži 13 egzona, od kojih je prvi nekodirajući. Promotorska regija sadrži četiri potencijalna mjesta vezanja za E2F.[7]

Analizom sekvence i analizom BAC klonova, de Bruin et al. (2003) mapirali su ljudske i mišje gene E2F7 u hromosome 12, odnosno 10.[8]

Aminokiselinska sekvenca[uredi | uredi izvor]

Dužina polipeptidnog lanca je 911 aminokiselina, a molekulska težina 99.888 Da.[9]

1020304050
MEVNCLTLKDLISPRQPRLDFAVEDGENAQKENIFVDRSRMAPKTPIKNE
PIDLSKQKKFTPERNPITPVKFVDRQQAEPWTPTANLKMLISAASPDIRD
REKKKGLFRPIENKDDAFTDSLQLDVVGDSAVDEFEKQRPSRKQKSLGLL
CQKFLARYPSYPLSTEKTTISLDEVAVSLGVERRRIYDIVNVLESLHLVS
RVAKNQYGWHGRHSLPKTLRNLQRLGEEQKYEEQMAYLQQKELDLIDYKF
GERKKDGDPDSQEQQLLDFSEPDCPSSSANSRKDKSLRIMSQKFVMLFLV
SKTKIVTLDVAAKILIEESQDAPDHSKFKTKVRRLYDIANVLTSLALIKK
VHVTEERGRKPAFKWIGPVDFSSSDEELVDVSASVLPELKRETYGQIQVC
AKQKLARHGSFNTVQASERIQRKVNSEPSSPYREEQGSGGYSLEIGSLAA
VYRQKIEDNSQGKAFASKRVVPPSSSLDPVAPFPVLSVDPEYCVNPLAHP
VFSVAQTDLQAFSMQNGLNGQVDVSLASAASAVESLKPALLAGQPLVYVP
SASLFMLYGSLQEGPASGSGSERDDRSSEAPATVELSSAPSAQKRLCEER
KPQEEDEPATKRQSREYEDGPLSLVMPKKPSDSTDLASPKTMGNRASIPL
KDIHVNGQLPAAEEISGKATANSLVSSEWGNPSRNTDVEKPSKENESTKE
PSLLQYLCVQSPAGLNGFNVLLSGSQTPPTVGPSSGQLPSFSVPCMVLPS
PPLGPFPVLYSPAMPGPVSSTLGALPNTGPVNFSLPGLGSIAQLLVGPTA
VVNPKSSTLPSADPQLQSQPSLNLSPVMSRSHSVVQQPESPVYVGHPVSV
VKLHQSPVPVTPKSIQRTHRETFFKTPGSLGDPVLKRRERNQSRNTSSAQ
RRLEIPSGGAD
Simboli

Kloniranje i ekspresija[uredi | uredi izvor]

Skriningom ljudskih fibroblasta na gene regulisane E2F1, nakon čega je uslijedila analiza baze podataka i RT-PCR biblioteke cDNK fibroblasta, Di Stefano et al. (2003) klonirali su 2 varijante prerade E2F7 koje su označili kao E2F7A i E2F7B. E2F7A nedostaje egzon 12 i kodira protein od 728 aminokiselina, dok E2F7B uključuje egzon 12 i kodira protein sa 911 aminokiselina. Proteini E2F7A i E2F7B razlikuju se u sekvenci, tek nakon aminokiseline 713, a oba imaju po dva domena za vezivanje DNK tipa E2F, tipa N koje sadrže visoko konzervirane ostatke uključene u vezivanje. Obje izoforme bile su eksprimirane u svim ispitivanim ćelijskim linijama, pri čemu je E2F7B najzastupljeniji.

De Bruin et al. (2003) identificirali su mišji E2f7, koji kodira zaključeni protein od 904 aminokiseline. Otkrivena Northern blot analiza pokazala je najveću ekspresiju E2f7 u mišjoj koži i timusu, s malo ili bez ekspresije u mozgu, mišićima ili želucu. E2f7 označen epitopom lokaliziran u jedru mišjih embrionskih fibroblasta, bez obzira na stanje ćelijskog ciklusa.

Funkcija gena[uredi | uredi izvor]

Koristeći kvantitativnu RT-PCR analizu, Di Stefano et al. (2003) otkrili su da je aktivacija E2F1 rezultirala šest puta povećanim nivoom iRNK E2F7 u ljudskim fibroblastima. E2F1 i, u manjoj mjeri, E2F4 zauzimali su promotor E2F7 u ćelijama ljudskog osteosarkoma U2OS. Ektopska ekspresija E2F7 u ćelijama U2OS potisnula je ciljne gene E2F i dovela do nakupljanja ćelija u G1 fazi ciklusa. E2F7 povezan je s promotorima reguliranim E2F in vivo, a povezanost se povećala u S fazi. Analiza mutacija otkrila je da su za vezivanje DNK potrebna oba domena E2F7 . Testovi imunoprecipitacije hromatina (ChIP) pokazali su da su za vezivanje DNK E2F7 veže promotore podskupa gena ovisnih o E2F, uključujući E2F1 i CDC6 (CDC18L, u ćelijama U2OS i ljudskim fibroblastima. Inhibicija ekspresije E2F7 rezultirala je specifičnom derepresijom promotora E2F1 i CDC6. Zaključili su da je E2F7 jedinstveni represor podskupa E2F ciljnih gena čiji su proizvodi potrebni za napredovanje ćelijskog ciklusa.

De Bruin et al. (2003) otkrili su da stimulacija seruma povećava ekspresiju E2f7 u embrionskim fibroblastima miša u mirovanju. Prekomjerna ekspresija E2f7 rezultirala je nakupljanjem ćelija u G2/M i smanjenjem ćelija u G1-fazi.

Životinjski model[uredi | uredi izvor]

Li et al. (2008) otkrili su da su se i miševi E2f7 –/– i E2f8 –/– miševi normalno razvijali i doživjeli starost. Ukrštanjem su proizvedeni miševi E2f7 +/– E2f8 –/– koji su bili razvojno normalni, ali većina životinja E2f7 –/– E2f8 +/– uginula je u prva tri mjeseca života. Embrioni s dvostrukim izbacivanjem uginuli su do embrionskog dana 11,5, zbog masovne apoptoze i širenja krvnih sudova i pokazali su povećanu ekspresiju E2f1 i p53 (TP53), kao i mnoge gene povezane sa stresom. ChIP analiza pokazala je homo– i heterodimere E2f7 i E2f8 na ciljnim promotorima, uključujući E2f1 i Cdc6. Gubitak E2f1 ili p53 potisnuo je masovnu apoptozu u embrionima s dvostrukim nokautom.[10]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000165891 - Ensembl, maj 2017
  2. ^ a b c GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000020185 - Ensembl, maj 2017
  3. ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  4. ^ "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  5. ^ de Bruin A, Maiti B, Jakoi L, Timmers C, Buerki R, Leone G (Oct 2003). "Identification and characterization of E2F7, a novel mammalian E2F family member capable of blocking cellular proliferation". J Biol Chem. 278 (43): 42041–9. doi:10.1074/jbc.M308105200. PMID 12893818.
  6. ^ "Entrez Gene: E2F7 E2F transcription factor 7".
  7. ^ Di Stefano, L., Jensen, M. R., Helin, K. E2F7, a novel E2F featuring DP-independent repression of a subset of E2F-regulated genes. EMBO J. 22: 6289-6298, 2003. PubMed: 14633988
  8. ^ de Bruin, A., Maiti, B., Jakoi, L., Timmers, C., Buerki, R., Leone, G. Identification and characterization of E2F7, a novel mammalian E2F family member capable of blocking cellular proliferation. J. Biol. Chem. 278: 42041-42049, 2003. PubMed: 12893818
  9. ^ "UniProt, Q96AV8". Pristupljeno 7. 8. 2021.
  10. ^ Li, J., Ran, C., Li, E., Gordon, F., Comstock, G., Siddiqui, H., Cleghorn, W., Chen, H.-Z., Kornacker, K., Liu, C.-G., Pandit, S. K., Khanizadeh, M., Weinstein, M., Leone, G., de Bruin, A. Synergistic function of E2F7 and E2F8 is essential for cell survival and embryonic development. Dev. Cell 14: 62-75, 2008. PubMed: 18194653

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]