Edo Blažek

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Eduard Edo Blažek (1920 – jun 1942) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1920. u Tesliću, gdje su se njegovi roditelji Rozalija i Emil Blažek, hrvatski doseljenici, doselili početkom 20 vijeka. Oni su bili radnici novopokrenute fabrike drvne industrije "Destilacija" i imali su tri sina – Antu, Josipa i Edu. Edo Blažek i njegov mlađi brat Anto bili su aktivni u radničkom pokretu Teslića, a po izbijanju Drugog svjetskog rata učestvovali su i organizovanju oružanog ustanka[2].

Poslije završene osnovne škole, Edo se zaposlio u fabrici "Destilacija".[3] Kao mladi radnik ubrzo se upoznao sa radničkim pokretom, a 1937. postao je član Saveza komunističke omladine Jugoslavije. Sa aktivnim partijskim djelovanjem počeo je, po dolasku Adema Hercegovca u Teslić, 1940, i time postao aktivista obnovljene partijske ćelije koja je bila povezana sa partijskom organizacijom u Tuzli. Godine 1941. primljen je u članstvo Komunističke partije Jugoslavije.

Poslije Aprilskog rata i proglašenja ustaške Nezavisne Države Hrvatske, 1941, aktivno je radio na organizovanju ustanka. Zajedno sa ostalim istaknutim komunistima ovog kraja – Brankom Markočevićem, Ademom Hercegovcem, Miloradom Mirkovićem i Edhemom Pobrićem osnovao je i prvu organizovanu oružanu grupu, augusta 1941, sa sjedištem u Cvijićima kod Čečave. Grupa je nosila naziv "Borjanska gerila", a kasnije postala Odred broj 4 Prve čete za Bosansku Krajinu. Iste godine je osnovana i druga oružana četa, Vrućička, u kojoj je Edo Blažek djelovao kao politički komesar. Ova grupa je upravo pod komandom Ede Blažeka ostvarila prve veće oružane uspjehe. U Jasenici, kod Blatnice, 20. novembra 1941. razoružali su 90 stražara i ubili komandira straže.

Krajem 1941. i početkom 1942. u Tesliću dolazi do razdvajanja ustaničkih snaga na – partizane, četnike i dobrovoljce. Kako je Partizanski pokret bio nedovoljno jak, Edo Blažek je sa ostalim aktivistima u ljeto 1942. krenuo prema Travniku da bi se priključio većim partizanskim jedinicama. Prilikom puta ka Travniku, u mjestu Gluha Bukovica, kod Kotor Varoši, presrela ih je veća grupa četnika i opkolila. U pokušaju proboja, svi su poginuli.

Tokom Narodnooslobodilačke borbe, poginula su oba brata Ede Blažeka – Josip i Anto. Mlađi brat Anto Blažek poginuo je 1943. kao borac Prve proleterske udarne brigade.

Ukazom predsjednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 27. novembra 1953, proglašen je za narodnog heroja.

Obilježja[uredi | uredi izvor]

U Tesliću je ime Ede Blažeka nosilo više organizacija i ulica. Svi nazivi su se zadržali do početka rata u Bosni i Hercegovini, a u toku rata (1992—1995) ili nakon rata su promijenjeni.

  • Ulica u kojoj se rodio, srednja kolona, nosila je naziv Ulica Ede Blažeka do početka rata u Bosni i Hercegovini. Na njegovoj rodnoj kući je postavljena spomen-tabla.
  • U cvjetnom parku u centru Teslića postavljena je spomen-bista Ede Blažeka. Bista je bila uklonjena u toku rata, ali je u prvim godinama posle rata vraćena na staro mjesto.
  • Na ulazu u fabrički krug "Destilacije" postavljena je spomen-ploča sa imenima poginulih radnika. Ime Ede Blažeka kao narodnog heroja je istaknuto.
  • Omladinska radna brigada "Edo Blažek" osnovana je 23. marta 1970. i pod tim imenom je više puta učestvovala na omladinskim radnim akcijama – pet puta na "ORA Niš", dva puta na "ORA Đerdap", na "ORA Kraljevo" i na "ORA Kozara". Šest puta je osvajala priznanje "Veljko Vlahović", nosilac je značke i plakete Okružnog komiteta SSRN Teslića. Brigada je povezala mjesne zajednice "4. septembar" u Tesliću i "Ratko Jović" u Nišu.
  • Biblioteka "Edo Blažek" u Tesluću je osnovana 1953, a danas nosi naziv "Danilo Kiš".
  • Streljačka družina "Edo Blažek" osnovana je 1949. Članovi družine su bili prvaci Balkana i Evrope. Danas nosi naziv »Geofon Teslić« i dalje ostvaruje značajne rezultate.
  • Klub literarnih stvaralaca "Edo Blažek" okupljao je mlade autore sa područja Teslića i izdavao njihova djela.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Narodni heroji Jugoslavije. Beograd: Mladost Beograd. 1975.
  2. ^ Petrović, Boško (2003). Bratoubilaštvo i paradoksi jednog teškog vremena.
  3. ^ "Devedeset godina Destelacije Teslić".