Eduard Peričić

Eduard Peričić (31. decembar 1935 – 8. mart 2018) bio je hrvatski crkveni historičar, svećenik i doktor humanističkih znanosti.

Biografija

Eduard Peričić, rođen je u Sukošanu 31. decembra 1935. od oca Branimira i majke Anke rođene Dijan. Zaređen je u Zadru 29. juna 1963, mladu misu održao je u matičnoj crkvi svetog Kasijana. Godine 1965. diplomirao je historiju na Filozofskom fakultetu u Zadru, 1979. doktorirao humanističke nauke iz područja historije na Filozofskom fakultetu u Zadru.

Sukošanskom župniku don Andriji Raspoviću prvotno je dvije godine bio pomoćnik. Potom je tri godine poslužitelj Murvice. U međuvremenu je i profesor društvenih nauka u Nadbiskupskoj srednjoj školi u Zadru. Dvadeset devet godina bio je upravitelj Petrčana, od 1968. do 1997. Godine 1972. postaje članom Međunarodnog društva skotista; 1985. redoviti član Međunarodne papinske Marijanske akademije; 1985. pročelnik Dijecezanskog vijeća za kulturu; 1999. iz zdravstvenih razloga umirovljen. Od 1992. do 2009. predavač crkvene historije na Visokoj teološko katehetskoj školi u Zadru; 2002. kapelan pape. Umro je 8. marta 2018. u Zadru.

Značajnija djela

• Sclavorum regnum Grgura Barskog (Ljetopis popa Dukljanina) (1991)
• Starohrvatski grad Nin (1994)
• Hrvatski kraljevi: zlatno doba hrvatske povijesti (1999)
• Čudesnost marijanskih hodočašća: povijesni i liturgijski vodič kroz hrvatska marijanska svetišta (koautor B. Škunca, 2001)
• U Međugorju Gospa: uz 20. obljetnicu ukazanja (2002)
• Pape i Hrvati (2003)
• Povijest i vjera roda moga hrvatskoga (2003)
• Gospina prisutnost u Međugorju (2004)
• Sveta Stošija: uz 1700. godišnjicu njezina mučeništva (2005)
• Crkveni pastiri o Međugorju (2007)

Priredio:

• Zadarski sveci zaštitnici i bogata spomenička baština

Reference

• Ines Grbić: Knjige. Zadarska baština, Glas Koncila, Božić 2013, str. 32.