Idi na sadržaj

Egzosom (vezikula)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Proces nastanka i ispuštanja egzosoma

Egzosomi ćelijski izvedene vezikule u mnogim, a možda i svim biološkim tečnostima, uključujući i krv, urin i vještačke medije u kulturama ćelija.[1][2][3][4][5]

Prečnik egzosoma je između 30 i 100 nm, pa su veći nego LDL, ali mnogo manji od, naprimjer crvenih krvnih zrnaca. Egzosomi se ispuštaju iz ćelije kada se multivezikulska tijela spoje sa plazmamembranom ili direktno iz plazma membrane.[6] Gomilaju se dokazi da egzosomi imaju specijalizirane funkcije i ključnu ulogu u procesima kao što su koagulacija, međućelijska signalizacija i upravljanje otpadom.[4] Prema tome, postoji sve veći interes za kliničke aplikacije egzosomea . Oni se potencijalno mogu koristiti za prognozu, terapiju, a i kao biomarkeri za zdravlje i bolesti.

Istraživanja

[uredi | uredi izvor]

Egzosomi iz eritrocita sadrže receptor transferina, koji nedostaje u zrelim eritrocitima.[7][8] Egzosomi dobiveni iz dendritskih ćelija eksprimiraju MHC I, MHC II i kostimulirajuće molekule, i dokazano je da su sposobni inducirati i pojačavati antigen-specifične T-ćelijske odgovore in vivo. Osim toga, prve platforme za vakcinaciju raka na osnovi egzosoma istražuju se u okviru ranih kliničkih ispitivanja.[9] Egzosomi se također mogu izlučivati u mokraću putem bubrega, i njihovo otkrivanje može služiti kao dijagnostički alat. Egzosomi u mokraći mogu biti korisni kao markeri odgovora na liječenje kod raka prostate. Egzosomi koje izlučuju tumorske ćelije mogu prenijeti signale okolnim ćelijama i, kako je pokazano, regulirati diferencijaciju miofibroblasta.[10] Kod melanoma, vezikule dobivene iz tumora mogu prodirati u limfne žile i interagirati s makrofagima subkapsularnog sinusa i B-ćelijama u limfnim čvorovima.

Naučnici aktivno istražuju ulogu koju egzosomi mogu igrati u prijenosu signala od ćelije do ćelije, iznoseći hipotezu da, budući da se egzosomi mogu stapati s ćelijama udaljenim od svoje izvorne ćelije i osloboditi svoj sadržaj u udaljene ćelije, oni mogu utjecati na procese u ćeliji primaocu.[11] Na primjer, RNA koja se prenosi iz jedne ćelije u drugu, poznata kao "egzosomalna shuttle RNA", potencijalno može utjecati na proizvodnju proteina u ćeliji primaocu.[12][13] Uloga koju igraju egzosomi u međustaničnoj ili međuorganskoj komunikaciji i regulaciji metabolizma, razmatrana je od strane Samuelsona i Vidal-Puiga 2018. godine.[14] Prenoseći molekule iz jedne ćelije u drugu, određeni egzosomi imunološkog sistema, kao što su dendritske ćelije i B-ćelije, mogu igrati funkcionalnu ulogu u posredovanju adaptivnih imunoloških reakcija na patogene i tumore.[15]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
  2. ^ Alberts B.; et al. (2002). Molecular Biology of the Cell, 4th Ed. Garland Science. ISBN 0-8153-4072-9. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
  3. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Eds. (2005). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Sarajevo. ISBN 9958-9344-1-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  4. ^ a b van der Pol E; Böing, AN; Harrison P; Sturk A; Nieuwland R (2012). "Classification, functions, and clinical relevance of extracellular vesicles". Pharmacol. Rev. 64 (3): 676–705. doi:10.1124/pr.112.005983. PMID 22722893. Nepoznati parametar |name-list-format= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  5. ^ Keller S; Sanderson MP; Stoeck A; Altevogt P (2006). "Exosomes: from biogenesis and secretion to biological function". Immunol. Lett. 107 (2): 102–8. doi:10.1016/j.imlet.2006.09.005. PMID 17067686. Nepoznati parametar |name-list-format= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  6. ^ Booth AM; Fang Y; Fallon JK; Yang JM; Hildreth JE; Gould SJ (2006). "Exosomes and HIV Gag bud from endosome-like domains of the T cell plasma membrane". J. Cell. Biol. 172 (6): 932–935. doi:10.1083/jcb.200508014. PMID 16533950. Nepoznati parametar |name-list-format= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  7. ^ "What Do Viruses Like HIV & Corona Have In Common With Exosomes?". www.drrobertyoung.com. Pristupljeno 15. 8. 2024.
  8. ^ "Maturation of reticulocytes: formation of exosomes as a mechanism for shedding membrane proteins". cdnsciencepub.com. Pristupljeno 15. 8. 2024.
  9. ^ "Prospects for exosomes in immunotherapy of cancer". www.ncbi.nlm.nih.gov. Pristupljeno 15. 8. 2024.
  10. ^ "Cancer Exosomes Trigger Fibroblast to Myofibroblast Differentiation". aacrjournals.org. Pristupljeno 15. 8. 2024.
  11. ^ "The Exosome Concept". viroliegy.com. Pristupljeno 15. 8. 2024.
  12. ^ "Tumour microvesicles contain retrotransposon elements and amplified oncogene sequences". www.ncbi.nlm.nih.gov. Pristupljeno 15. 8. 2024.
  13. ^ "The Science Behind Exosomes: Exploring Their Efficacy in Skincare". somskin.com. Pristupljeno 15. 8. 2024.
  14. ^ "Fed-EXosome: extracellular vesicles and cell–cell communication in metabolic regulation". portlandpress.com. Pristupljeno 15. 8. 2024.
  15. ^ "Role of exosomes in immune regulation". www.ncbi.nlm.nih.gov. Pristupljeno 15. 8. 2024.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]