Ejubidska dinastija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ejubidska dinastija
Ayyubid Sultanate
ایوبیانالأيوبيون
1171 - 1260
Države prije:
Rectangular green flag.svg Fatimidski halifat
Black flag.svg Zengidi
Vexillum Regni Hierosolymae.svg Kraljevina Jerusalem
Države poslije:
Memlučki sultanat Mameluke Flag.svg
Zastava
Položaj na karti
Glavni grad Kairo (1174–1250)
Halep (1250–1260)
Službeni jezik Arapski
Državno uređenje Sultanat (Konfederacija)
Sultan
• 1174–1193
Salahudin
• 1193–1198
Al-Aziz Osman
• 1198–1200
Al-Mensur
Nezavisnost 1171 
Površina
• Ukupno
 2 000 000 km2 (procjena - 1190. godina) km2
Stanovništvo
• Ukupno
7 200 000 (procjena - 12. vijek) 
Valuta Dinar

Ejubidska dinastija (arapski:الأيوبيون, kurdski: Dûgela Eyûbiyan) je bila muslimanska dinastija kurdskog porijekla, osnovana od strane Salahudina i pozicionirana sa centrom na teritoriji današnjeg Egipta. Dinastija je vladala velikim dijelom Bliskog istoka tokom 12. i 13. vijeka. Salahudin, prvi i najpoznatiji vladar dinastije, je prvobitno bio vezir Fatimidskog halifata do pada halifata 1171. godine. 1174. godine, nakon smrti sultana Nur al-Din Salahudin se proglasio sultanom čime je stvorena dinastija Ejubida.

U prvoj deceniji postojanja, Ejubidi su pokrenuli osvajanja širom regiona tako da su već 1183. godine pod svojom vlašću imali teritorije koje su uključivale Egipat, Siriju, Sjevernu Mezopotamiju, Hidžaz, Jemen i obalu Sjeverne Afrike do granice današnjeg Tunisa. Većina teritorije Kraljevine Jerusalem je pao pod vlast Ejubida Salahudinovom pobjedom u bitci na Hitinu 1187. godine.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]