Ekrina znojna žlijezda

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Ekrina znojna žlijezda
Gray940 - sweat gland.png
Uvećani presjek kože, s istaknutim ekrinskim žlijezdama
Detalji
LatinskiGlandula sudorifera merocrina
(Glandula sudorifera eccrina)
PrekurzorEktoderm[2]
SistemKožni
Holinergični simpatički nervi[1]
Identifikatori
THH3.12.00.3.03009
FMA59154
Anatomska terminologija

Ekrine žlijezde (od grčkog ekkrinein u značenju "sekret"),[3] ponekad zvane merokrine žlijezde, glavne su znojne žlijezde u ljudskom tijelu,[4] nalaze se po gotovo cijeloj koži, s najvećom gustoćom na dlanu i tabanima, zatim na glavi, ali mnogo manje na trupu i ekstremitetima. U ostalih sisara, one su relativno rijetke, nalaze se uglavnom na bezdlakim područjima kao što su jastučići stopala. Vrhunac razvoja dostižu kod ljudi, gdje mogu činiti i do 200–400/cm² površine kože.[5][6] Proizvode bistru bezmirisnu supstancu, koja se sastoji uglavnom od vode.

Ekrine žlijezde sastoje se od intraepidermnog spiralnog kanala, "akrosiringija", kanala koji se sastoji od ravnog i smotanog dijela, i sekretorne cjevčice, namotane duboko u dermisu ili hipodermisu.[7] Ekkrina žlijezda se otvara kroz znojnu pore. Namotani dio čine dva koncentrična sloja stubastih ili kuboidnih epitelnih ćelija.[8]Epitelne ćelije pomiješane su sa mioepitelnim ćelijama. Mioepitelne podržavaju sekretorne epitelne ćelije. Kanal ekrine žlijezde čine dva sloja kuboidnih epitelnih ćelija.

Ekrine žlijezde su aktivne u termoregulaciji, pomažući hlađenje isparavanjem vode znoja koji luče žlijezde na površini tijela i emocijskog znojenja (anksioznost, strah, stres i bol).[6][7] Bijeli talog u inače bezbojnim ekrinskim sekretima nastaje isparavanjem koje povećava koncentraciju soli.

ihMiris znoja posljedica je bakterijske aktivnosti na sekrete apokrinih znojnih žlijezda, izrazito različitog tipa znojnih žlijezda koje se nalaze u ljudskoj koži.

Ekrine žlijezde inerviraju se iz simpatičkog nervnog sistema, prvenstveno iz holinergičnih vlakana, čiji se iscjedak mijenja prvenstveno promjenom duboke tjelesne temperature (jezgrene temperature), ali također i adrenergičnim vlaknima.[9] Žlijezde na dlanovima i tabanima ne reagiraju na temperaturu, ali luče u vrijeme emocijskog stresa.

Sekrecija[uredi | uredi izvor]

Sekret ekrinih žlijezda je sterilni, razrijeđeni rastvor elektrolita s primarnim komponentama bikarbonata, kalija i natrij-hlorida (NaCl),[6] and other minor components such as glucose, pyruvate, lactate, cytokines, immunoglobulins, antimicrobial peptides (e.g., dermcidin), and many others.[6]

U odnosu na plazmu i vanćelijsku tečnost, koncentracija iona Na+ je mnogo niža u znoju (~ 40 mM u znoju, naspram ~ 150 mM u plazmi i vanćelijskoj tečnosti). U početku, unutar ekrinih žlijezda, znoj ima visoku koncentraciju Na+. Ioni Na+ se ponovo apsorbuju u tkivo putem epitelnih natrijevih kanala (ENaC), koji se nalaze na apikalnoj membrani ćelija koje čine kanale ekrinih žlijezda (vidi Sliku. 9 i sl. 10 reference).[10] Ovo ponovno unošenje Na+ iona smanjuje gubitak Na+ tokom procesa znojenja. Pacijenti sa sistemskim pseudohipoaldosteronizmom sindromom koji nose mutacije u genima podjedinice ENaC imaju slani znoj, jer ne mogu reapsorbirati so u znoju[11][12] Kod ovih pacijenata, Na+i koncentracije iona mogu se znatno povećati (do 180 mmol/L).[11][13]

Kod ljudi koji imaju hiperhidrozu, znojne žlijezde (posebno ekrine) pretjerano reagiraju na podražaje i uglavnom su preaktivne, stvarajući više znoja nego što je normalno. Slično tome, pacijenti sa cističnom fibrozom također proizvode slani znoj. Ali u ovim slučajevima problem je u CFTR hloridnom transporteru koji se također nalazi na apikalnoj membrani kanala ekrinih žlijezda.[10]

Dermicidin je novoizolirani antimikrobni peptid koji proizvode ekrine znojne žlijezde.[14]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Krstic, Radivoj V. (18. 3. 2004). Human Microscopic Anatomy: An Atlas for Students of Medicine and Biology. Springer. str. 464. ISBN 9783540536666.
  2. ^ Neas, John F. "Development of the Integumentary System". u Martini, Frederic H.; Timmons, Michael J.; Tallitsch, Bob (ured.). Embryology Atlas (4th izd.). Benjamin Cumings. Arhivirano s originala, 8. 8. 2012. Pristupljeno 1. 2. 2021.
  3. ^ McKean, Erin (2005). "eccrine". The New Oxford American Dictionary (2 izd.). ISBN 9780195170771.
  4. ^ "our weird lack of hair may be the key to our success".
  5. ^ James, William; Berger, Timothy; Elston, Dirk (2005). Andrews' Diseases of the Skin: Clinical Dermatology (10th izd.). Saunders. str. 6–7. ISBN 978-0-7216-2921-6.
  6. ^ a b c d Bolognia, J., Jorizzo, J., & Schaffer, J. (2012). Dermatology (3rd ed., pp. 539-544). [Philadelphia]: Elsevier Saunders.]
  7. ^ a b Wilke, K.; Martin, A.; Terstegen, L.; Biel, S. S. (juni 2007). "A short history of sweat gland biology". International Journal of Cosmetic Science. 29 (3): 169–179. doi:10.1111/j.1467-2494.2007.00387.x. ISSN 1468-2494. PMID 18489347.
  8. ^ Cui, Chang-Yi; Schlessinger, David (2015). "Eccrine sweat gland development and sweat secretion". Experimental Dermatology. 24 (9): 644–650. doi:10.1111/exd.12773. ISSN 0906-6705. PMC 5508982. PMID 26014472.
  9. ^ Sokolov, VE; Shabadash, SA; Zelikina, TI (1980). "Innervation of eccrine sweat glands". Biology Bulletin of the Academy of Sciences of the USSR. 7 (5): 331–46. PMID 7317512.
  10. ^ a b Hanukoglu I, Boggula VR, Vaknine H, Sharma S, Kleyman T, Hanukoglu A (januar 2017). "Expression of epithelial sodium channel (ENaC) and CFTR in the human epidermis and epidermal appendages". Histochemistry and Cell Biology. 147 (6): 733–748. doi:10.1007/s00418-016-1535-3. PMID 28130590.
  11. ^ a b Hanukoglu A (Nov 1991). "Type I pseudohypoaldosteronism includes two clinically and genetically distinct entities with either renal or multiple target organ defects". The Journal of Clinical Endocrinology and Metabolism. 73 (5): 936–44. doi:10.1210/jcem-73-5-936. PMID 1939532.
  12. ^ Hanukoglu I, Hanukoglu A (Jan 2016). "Epithelial sodium channel (ENaC) family: Phylogeny, structure-function, tissue distribution, and associated inherited diseases". Gene. 579 (2): 95–132. doi:10.1016/j.gene.2015.12.061. PMC 4756657. PMID 26772908.
  13. ^ Edelheit, Oded; Hanukoglu, Israel; Shriki, Yafit; Tfilin, Matanel; Dascal, Nathan; Gillis, David; Hanukoglu, Aaron (2010). "Truncated beta epithelial sodium channel (ENaC) subunits responsible for multi-system pseudohypoaldosteronism (PHA) support partial activity of ENaC". The Journal of Steroid Biochemistry and Molecular Biology. 119 (1–2): 84–88. doi:10.1016/j.jsbmb.2010.01.002. PMID 20064610.
  14. ^ Niyonsaba, F; Suzuki, A; Ushio, H; Nagaoka, I; Ogawa, H; Okumura, K (2009). "The human antimicrobial peptide dermcidin activates normal human keratinocytes". The British Journal of Dermatology. 160 (2): 243–9. doi:10.1111/j.1365-2133.2008.08925.x. PMID 19014393.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]