Elaeagnaceae

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Elaeagnaceae
(Porodica oleastera)
Elaeagnus montana
Sistematika
Carstvo Plantae
Divizija Tracheophyta
Razred Magnoliopsida
Red Rosales
Porodica Elaeagnaceae
Juss.
Rasprostranjenje porodice Elaegnaceae
Rasprostranjenje porodice Elaegnaceae
Rodovi
Sinonimi
  • Hippophaeaceae G. Meyer
  • Elaeagnaceae je porodica, cvjetnica oleastera, reda Rosales koja sadrži malE stablašice i grmove, porijeklom iz umjerenih područja Sjeverne hemisfere, na jugu tropske Azije i Australije. Porodica ima oko 60 vrsta u tri roda.[1]

    Uobičajeno su bodljikave, sa jednostavnim listovima često obloženim tankim ljuskama ili dlakama. Većina vrsta su kserofite, a nekoliko ih je također halofita, koke toleriraju visoku razinu saliniteta tla.

    Elaeagnaceae iz roda Frankia često sadrže aktinomicete za fiksiranje dušika u kvržicama korijena, što ih čini korisnim za rekultivaciju.[2] Ovo svojstvo, uz proizvodnju obilnog sjemena, često dovodi do mišljenja da se vrste Elaeagnaceae smatraji korovom.

    Stabljika i lišće prekriveni su srebrno smeđim ili zlatnim dlačicama koje su paperjaste ili ljuskave. Rodovi Shepherdia i Hippophae su jednodospolne, ženski i muški cvjetovi razvijaju se na različitim biljkama (dvodomost). Nemaju latica, a periant sadrži jedan krug od dva do osam spojenih prašnika. U muškom cvijetu čašica je često ravna, dok je u biseksualnim i ženskim cvjetovima cjevasta,sa četiri do osam stabljika s slobodnim filamentima i bilokulskim anterama. Jajnik je gornji s jednom karpelom koji sadrži jednu uspravnu anatropnu ovulu. Vrat tučka je dugačak i nosi jedinstvenu stigmu.

    Plod je ahenija ili drupolika struktura motana zadebljanim donjim dijelom čašice. Sadrži jednu sjemenku, s malo ili nimalo endosperma i ravan embrion, sa debelim mesnatim kotiledonima.

    Neke vrste gaje se kao ukrasno grmlje, osobito Elaeagnus angustifolia, Elaeagnus pungens, Elaeagnus umbellata i Elaeagnus macrophylla, koje se uglavnom uzgajaju kao listopadni ili zimzeleni grmovi zbog atraktivnog lišća, Hippophae rhamnoides zbog jarko narandžastih bobic u jesen i zimu. Plodovi mnogih vrsta su jestivi, naprimjer, vrste Shepherdia argentea (srebrena bobičarka). Njeni plodovi upotrebljavaju se kao voćni žele, a jedu se i sušeni sa šećerom u raznim dijelovima Sjedinjenih Američkih Država i Kanade. Bobice Shepherdia canadensis, kada su sušene ili dimljene, Eskimi koristi kao hranu. Bobice Hippophae rhamnoides u Francuskoj se prave u umaku, a drugdje u želišima. Drvo ove vrste je sitnozrno i koristi se za furnir. Plod japanskog grmlja Elaeagnus multiflora koristi se kao konzervans i koristi se u spravljanju alkoholnih pića.[3]

    Filogenija[uredi | uredi izvor]

    Moderna molekularna filogenetika sugerira sljedeće odnose:[4]

    Rhamnaceae (autgrupa)

    Elaeagnaceae

    Elaeagnus

    Shepherdia

    Hippophae

    Fosili[uredi | uredi izvor]

    Fosilni pollen Elaeagnacites opisan je od kasne krede (santonij) Kine i polena sličnih onim kod Elaeagnaceae rasprostranjenog u paleocenu.[5]

    Postoje dokazi o polenima roda Elaeagnus iz gornjeg eocena Formacije Florissant, Kolorado, McGinitijeve Wardell Ranch Flora lokaliteta u Koloradu od srednjeg do kasnog srednjeg eocena i sličnog uzorci iz bazena Washakie Laney Shale iz ranog eocena. Fossil cvijeta †Elaeagnus orchidioides zabilježen je s kraja pliocena, iz Willershausena (Kalefeld), Hesse, Njemačka. Postoje dva zapisa fosilnog drveta s opsežnom dokumentacijom anatomskih obilježja: †Elaeagnus semiannulipora iz ranog miocena iz Prefekture Yamagata, Japan i †EIeagnaceoxylon shepherdioides, koji se smatraju sličnim rodu Shepherdia, iz pliocena Formacije Beaufort, sjeverozapadni dio otoka Banks, Kanada. Opisana su četiri fosilna lista s dijagnostičkim karakteristikama roda Elaeagnu s kraja miocena istočnog Tibeta, sadašnje nadmorske visine od 3.910 m. Na ovom području, rod Elaeagnus (Elaeagnaceae) dostiže najveću raznolikost (54 vrste) i endemizam (36 vrsta). Diverzifikacija roda Elaeagnus na Qinghai-Tibetskoj visoravni i susjednim područjima mogla je biti vođena neprekidnim podizanjem terena, barem od kasnog miocena, uzrokujući stvaranje složene topografije i klime s velikom sezonalnošću padavina.[6]

    Reference[uredi | uredi izvor]

    1. ^ Christenhusz, M. J. M. & Byng, J. W. (2016). "The number of known plants species in the world and its annual increase". Phytotaxa. 261 (3): 201–217. doi:10.11646/phytotaxa.261.3.1.
    2. ^ "Elaeagnus: A Widely Distributed Temperate Nitrogen Fixer". Winrock International. decembar 1992. Arhivirano s originala, 18. 5. 2009. Pristupljeno 4. 5. 2009. Cite journal zahtijeva |journal= (pomoć)
    3. ^ Flowering Plants of the World by consultant editor Vernon H. Heywood, 1978, Oxford University Press, Walton Street, Oxford OX2 6DP, England, ISBN 019217674-9
    4. ^ Sun M, Naeem R, Su J-X, Cao Z-Y, J. Burleigh G, Soltis PS, Soltis DE, Chen Z-D. (2016). "Phylogeny of the Rosidae: A dense taxon sampling analysis". Journal of Systematics and Evolution. 54 (4): 363–391. doi:10.1111/jse.12211.CS1 održavanje: koristi se parametar authors (link)
    5. ^ Early Flowers and Angiosperm Evolution by Else Marie Friis, Peter R. Crane, Kaj Raunsgaard Pedersen - Cambridge University Press, 18. aug. 2011 - ISBN 0521592836
    6. ^ Miocene leaves of Elaeagnus (Elaeagnaceae) from the Qinghai-Tibet Plateau, its modern center of diversity and endemism byTao Su, Peter Wilf, He Xu and Zhe-Kun Zhou. American Journal of Botany. 2014 Aug;101(8):1350-61. doi: 10.3732/ajb.1400229.

    Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]