Elizabeta od Yorka

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Elizabeta od Yorka
Smatra se da je lik dame na kartama zapravo lik Elizabete od Yorka
Kraljica Engleske
Krunidba25. novembar 1457.
SupružnikHenrik VII, kralj Engleske
DjecaArtur, princ od Velsa
Margareta od Engleske
Henrik VIII, kralj Engleske
Marija od Engleske
DinastijaYork (udaja u dinastiju Tudor )
OtacEduard IV, kralj Engleske
MajkaElizabeth Woodville
Rođenje11. februar 1466.
Vestminsterska palača, London
Smrt11. februar 1503.
Ričmondska palača, London
Mjesto sahraneVestminsterska opatija

Elizabeta od Yorka (11. februar 1466 - 11. februar 1503) je engleska kraljica koja je tokom svog života bila kćerka, sestra, bratična i supruga engleskih kraljeva, te nakon smrti pretkinja svih narednih. Bila je kćerka Eduarda IV, sestra Eduarda V, bratična Rikarda III, supruga Henrika VII i majka Henrika VIII.

Rane godine[uredi | uredi izvor]

Rođena je u Westminsteru, kao prvo dijete kralja Eduarda IV i njegove kraljice, Elizabeth Woodville. S pet godina zaručena je za domaćeg plemića, ali te zaruke su razvrgnute. Godine 1475. njena ruka ponuđena je Karlu, francuskom prijestolonasljedniku. Ponudu nije prihvatio Karlov otac, kralj Luj XI.

Nakon smrti njenog oca tron je naslijedio njen brat, Eduard V. Maloljetnom kralju kao lord protektor služio je amidža Rikard, vojvoda od Gloucestera. Odmah nakon bratove smrti Rikard je počeo odvajati njegovu djecu od porodice Woodville. Rikard je mladog kralja doveo u Tower of London, kraljevsku rezidenciju u kojoj su monarsi živjeli do trenutka krundibe, a zatim je od bivše kraljice dobio dozvolu da u Tower useli i kraljevog mlađeg brata, također po imenu Rikard. Nakon što je namamio obojicu braće u Tower i tu ih zatvorio, natjerao je parlament da brak Eduarda IV i Elizabeth Woodville proglasi nezakonitim, budući da je Eduard IV navodno bio oženjen u trenutku stupanja u brak sa Elizabeth Woodville. Time je zbacio Eduarda V, te njegovu braću i sestre učinio nepodobnim nasljednicima. Sebe je krunisao za kralja, a nedugo zatim zbačeni kralj i njegov brat su zauvijek nestali.

Elizabeta je tako postala predmet dinastičkih previranja. Kružile su glasine da je Rikard želio oženiti Elizabetu čim njegova bolesna žena umre. Nema preživjelih dokaza da potvrde postojanje ovoga plana, iako su neki tvrdili da su pronašla pisma u kojima Elizabeta govori o planovima svoga amidže. Postoji mogućnost da je glasine potakla njena majka, kako bi postavila svoju kćerku na tron. Kako ovaj plan nije uspio, kraljica majka se okrenula Margaret Beaufort, majci Henrika Tudora. Dvije žene su dogovorile brak između svoje djece, pod uslovom da Henrik zbaci Rikarda. Ovaj bi brak pogodovao i Henriku, budući da je on posjedovao vrlo slabo dinastičko pravo putem svoje majke, dok bi sva djeca koju mu rodi Elizabeta naslijedila jako zakonsko pravo na englesko prijestolje.

Brak sa kraljem[uredi | uredi izvor]

Henrik je uspio zbaciti Rikarda 22. augusta 1485. godine, postajući kralj Henrik VII. Sada mu se nije žurilo oženiti Elizabetu, iako je to javno obećao prije nego je preuzeo prijestolje. Henrik je krunisan 30. augusta kao neženja, a vjenčanje je i dalje bilo odgađano. Na kraju ga je Parlament, u ime naroda, prisilio da održi obećanje. Vjenčanje je održano 18. januara 1486. godine, ali Elizabeta nije krunisana sve dok nije rodila njihovo prvo dijete, princa Artura, više od godinu dana poslije. Za svoj moto Elizabeta je izabrala slogan Ponizna i puna poštovanja. Iako to ne bi bilo sramotno za kralja, čini se da Henrik nije nikada imao ljubavnice.

Henrik i Elizabeta imali su osmero ili sedmero djece, od kojih je četvero preživjelo djetinjstvo. Njene su kćeri, Margareta i Marija, obje postale kraljice udavši se, jedna za škotskog kralja Jakova IV, a druga za francuskog kralja Luja XII. Najstariji sin kraljevskog para, prestolonasljednik Artur, umro je nedugo nakon što je oženio Katarinu Aragonsku, kćerku aragonskog kralja Ferdinanda II i kastiljske kraljice Izabele I.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Sinova smrt je vjerovatno bila razlog da Elizabeta odluči zanijeti još jednom, kako bi osigurala budućnost nove dinastije Tudor. Ta ju je trudnoća koštala života; Elizabeta je umrla je na svoj 37. rođendan, devet dana nakon rođenja i smrti njenog zadnjeg djeteta.

Henrik VII je bio poznat kao štedljiv kralj ali je svojoj ženi priredio zadivljujući pogreb. Iako kao mladić nije bio previše oduševljen idejom da je oženi (oženio ju je da bi ujedinio kuće Lancaster i York), ostarjeli kralj je bio teško pogođen Elizabetinom smrću. Nije se ponovo ženio, iako se na njega vršio pritisak da to učini iz političkih razloga. Elizabeta od Yorka, kćerka, sestra, bratična, supruga i majka kralja, sahranjena je u Vestminsterskoj opatiji, a kasnije je pored nje sahranjen i Henrik.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]