Embolija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Embolija
Mikrografija embolijskog materijala u bubrežnoj arteriji. Bubreg je hirurški uklonjen zbog raka (boja H&E)
SpecijalnostVaskularna hirurgija
Uobičajeno pojavljivanjeVarijabilna
VrsteArterijska, venska, paradoksalna, anterogradna retrogradna
Dijagnostička metodaKrvni testivi, fizički pregled
SmrtnostVarijabilna

Embolija je smještnje embola, komada materijala koji uzrokuje blokadu, unutar krvnog suda.[1] Embolus može biti krvni ugrušak (tromb), masna kuglica (masna embolija), mjehur zraka ili drugog plina (plinska embolija), amnionska tečnost (embolija amnionske tečnosti), ili strani materijal. Embolija može uzrokovati djelimičnu ili potpunu blokadu krvotoka u zahvaćenom sudu.[2] Takva blokada (vaskularna okluzija) može uticati na udaljeni dio tijela od nastanka embolusa. Embolija u kojoj je embol komad tromba naziva se tromboembolija.

Embolija je obično patološki događaj, uzrokovan bolešću ili povredom. Ponekad se stvara namjerno iz terapijskog razloga, kao što je zaustavljanje krvarenja ili da se ubije karcinomski tumor, zaustavljanjem dotoka krvi. Takva terapija se naziva embolizacija.

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Postoje različiti tipovi embolije, od kojih su neke navedene u nastavku.

Embolija se može klasifikovati na osnovu toga gdje ulazi u cirkulaciju, bilo u arterijama ili venama. Arterijske embolije su one koje slijede i, ako se usput ne rastvaraju, zadržavaju se u udaljenijem dijelu sistemske cirkulacije. Ponekad se primjenjuje više klasifikacija; naprimjer, plućna embolija se također klasificira kao arterijska embolija,[3] u smislu da ugrušak prati plućnu arteriju noseći deoksigeniranu krv iz srca. Međutim, plućna embolija se općenito klasificira kao oblik venske embolije, jer se embol formira u venama, npr. duboka venska tromboza.

Arterijska[uredi | uredi izvor]

Arterijska embolija može uzrokovati okluziju u bilo kojem dijelu tijela. To je glavni uzrok infarkta (smrt tkiva zbog blokade dotoka krvi).[4] Embolus koji se zaglavio u mozgu iz srca ili karotidne arterije će najvjerovatnije biti uzrok moždanog udara zbog [[ishemija.

Arterijski embolus može nastati u srcu (od tromba u lijevoj pretkomori, nakon pretkomorske fibrilacije ili biti sepsni embolus koji je posljedica endokarditisa). Embolije srcanog porijekla se često susreću u klinickoj praksi. Formiranje tromba u pretkomori se javlja uglavnom kod pacijenata sa bolešću mitralne valvule, a posebno kod pacijenata sa stenozama (suženim mitralnim zaliskom), sa pretkomorskom fibrilacijom (AF). U odsustvu AF, čista mitralna regurgitacija ima nisku incidencu tromboembolije.

Rizik od nastanka embolije kod AF zavisi od drugih faktora rizika kao što su starost, hipertenzija, dijabetes, nedavna srčana slabost ili prethodni moždani udar. Formiranje tromba se takođe može desiti unutar ventrikula, a javlja se u približno 30% slučajeva infarkta srčanog prednjeg zida, u poređenju sa samo 5% donjih. Neki drugi faktori rizika su loša ejekciona frakcija (<35%), veličina infarkta i prisustvo AF. U prva tri mjeseca nakon infarkta, aneurizme lijeve komore imaju rizik od formiranja embolije od 10%. Pacijenti sa protetskim zaliscima također imaju značajno povećanje rizika od tromboembolije. Rizik varira u zavisnosti od tipa zalistaka (bioprostetski ili mehanički); položaj (mitralni ili aortni); i prisustvo drugih faktora kao što su AF, disfunkcija lijeve komore i prethodne embolije.

Embolije često imaju ozbiljnije posljedice kada se jave u takozvanoj "završnoj cirkulaciji": dijelovima tijela koji nemaju dovoljnu opskrbu krvlju, kao što su mozak i srce.

Venska[uredi | uredi izvor]

3D medicinska animacija i dalji snimak koji prikazuje plućnu emboliju

Pod pretpostavkom da je cirkulacija normalna, embolus formiran u sistemskim venama uvijek će udariti u pluća, nakon što prođe kroz desnu stranu srca. To će stvoriti plućnu emboliju koja će rezultirati blokadom glavne plućne arterije i može biti komplikacija zvana duboka venska tromboza. Najčešća mjesta nastanka plućne embolije su femoralne vene. Duboke vene teleta su najčešća mjesta stvarnih tromba.

Paradoksalna (venska u arteriji)[uredi | uredi izvor]

Kod paradoksalne embolije, poznate i kao ukrštena embolija, embolija iz vena prelazi u arterijski krvni sistem. Ovo se obično nalazi samo kod srčanih problema kao što su defekti septuma (rupe u srčanom septumu) između pretkomora ili komora. Najčešća takva abnormalnost je patent foramen ovale, koja se javlja kod oko 25% odrasle populacije, ali ovdje defekt funkcionira kao zalistak koji je normalno zatvoren, jer je pritisak nešto viši u lijevoj strani srca. Ponekad, naprimjer, ako pacijent kašlje upravo kada embolus prolazi, on može prijeći u arterijski sistem.

Usmjerenje[uredi | uredi izvor]

Smjer embola može biti jedan od dva tipa:

  • Anterogradno
  • Retrogradno

Kod anterogradne embolije kretanje embola je u smjeru krvotoka. U retrogradnoj emboliji, emboli se kreću u suprotnosti sa smjerom krvotoka; ovo je obično značajno samo u krvnim sudovima sa niskim pritiskom (venama) ili sa embolima velike težine.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Reč „embolija“ dolazi od grčkog ἐμβολισμός – embolus što znači „međupritisak“.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dorland's (2012). Dowland's Illustrated Medical Dictionary (32nd izd.). Elsevier. str. 606. ISBN 978-1-4160-6257-8.
  2. ^ Britannica Concise Encyclopedia 2007
  3. ^ MedlinePlus > Arterial embolism Sean O. Stitham, MD and David C. Dugdale III, MD. Also reviewed by David Zieve, MD. Reviewed last on: 5/8/2008. Alternative link: [1]
  4. ^ MDGuidelines > Arterial Embolism And Thrombosis Arhivirano 2. 2. 2018. na Wayback Machine From The Medical Disability Advisor by Presley Reed, MD. Retrieved on April 30, 2010

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Šablon:Vaskularne bolesti Šablon:Patologija trudnoće, porođaja i puerperija Šablon:Određene rane komplikacije traume