Idi na sadržaj

Embolija amnionske tekućine

Nepregledano
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Embolija amnionske tekućine
Drugi naziviEmbolizam amnionske tekućine
U ovom primjeru embolije amnionske tekućine prisutne su intravaskularne ploče.
SpecijalnostAkušeratvo, pedijatrija
KomplikacijeIzaziva ozbiljnu reakciju koja rezultira kardiorespiratornim (srčanim i plućnim) kolapsom i masivnim krvarenjem (koagulopatija
Uobičajeno pojavljivanjePri porođaju
VrsteVidi tekst
UzrociTežak porođaj, abnormalna posteljica i trauma abdomena carskim rezom ili drugim hirurškim instrumentima
Faktori rizikaNapredna dob majke, anamneza preeklampsije, prsnuće maternice, fetusni distres
Dijagnostička metodaDa bi se dijagnosticirala embolija amnionske tekućine, odmah se mora uzeti arterijski plin u krvi, kako bi se utvrdio acidobazni status. ABG treba da pokaže nizak pH i povećane nivoe PCO2 što je u skladu sa respiratornom acidozom. Kontinuirana očitavanja pulsne oksimetrije također će odrediti nivo hipoksije i kakve su potrebe za kisikom.
Diferencijalna dijagnozaKoagulopatija
PrevencijaN/a
Frekvencija1/20.000 novorođenih
SmrtnostIncidentno
Patofiziologija embolije amnionske tekućine

Embolija amnionske tekućine (AFE) je po život opasno porođajno (opstetričko) hitno stanje u kojem amnionska tekućina ulazi u krvotok majke, izazivajući ozbiljnu reakciju koja rezultira kardiorespiratornim (srčanim i plućnim) kolapsom i masivnim krvarenjem (koagulopatija).[1][2][3] Stopa pojavljivanja je 1/20.000 porođaja i čini 10% svih smrtnih slučajeva majki.

Znaci i simptomi

[uredi | uredi izvor]

Embolija amnionskom tekućinom se sumnja kada žena koja porađa doživi vrlo iznenadnu nedovoljnu opskrbu kisikom u tjelesnim tkivima, nizak krvni pritisak i obilno krvarenje zbog defekta u koagulaciji krvi.

Znaci i simptomi embolije amnionskom tekućinom mogu se razlikovati od osobe do osobe, ali uključuju sistemsko zahvaćenost više organskih sistema. Često se pacijentica može javiti s kašljem zbog oslobađanja bradikinina, upalnog markera koji se oslobađa tokom bolova i koji uzrokuje anafilaktoidnu reakciju.[4] Kašalj zatim može napredovati do dispneje i kratkoće daha ili otežanog disanja, zbog vazokonstrikcija plućnih arteriola, što otežava protok zraka.[4][5] Ovaj smanjeni protok zraka dovest će do smanjenja dotoka kisika u tkiva kako bi se iz krvi uklonio ugljični dioksid. Srce će pokušati kompenzirati ubrzavanjem i izazivanjem tahikardije ili ubrzanog rada srca kod majke. Fetus će reagirati na promjene kod majke, ako je još u porođaju, pokazujući tahikardiju i usporavanje u krivulji otkucaja srca fetusa. Tada će se registrovati kao nisko očitanje pulsne oksimetrije kada je izvrši zdravstveno osoblje i rezultiraćom hipoksijom).[5]

Najčešće će pacijenti iskusiti hipotenziju ili nizak krvni pritisak zbog raširene upale i pojave anafilakse.[5]

Kako se amnionska tečnost nakuplja u plućima, pacijentica može početi pokazivati znakove plućne hipertenzije, zbog toga što tečnost blokira protok krvi u plućima i smanjuje kisik.[4] Kako embolija amnionske tečnosti napreduje, posljednja faza prije kardiovaskularnog kolapsa uključuje krvarenje ili gubitak velike količine krvi.[5] To dovodi do prekomjerne aktivacije kaskade koagulacije, stvarajući prekomjernu proizvodnju krvnih ugrušaka s nemogućnošću razgradnje, što rezultira DIC-om ili diseminiranom unutarvaskularnom koagulacijom.[4][5]

Uzroci i patofiziologija

[uredi | uredi izvor]

Postoji nekoliko pretpostavljenih načina koji mogu uzrokovati emboliju amnionskom tekućinom. Prvi od njih uključuje ideju da kombinacija jednog od sljedećih faktora, uključujući težak porođaj, abnormalnu posteljicu i traumu abdomena carskim rezom ili drugim hirurškim instrumentima, uništava barijeru koja postoji od majčine do fetusne tekućine.[5][6] Poremećaj zatim uzrokuje nakupljanje hidrostatičkog i onkotskog pritiska, što dovodi do curenja fetusne tekućine u majčinu cirkulaciju.[5][7] Ova tečnost se zatim prenosi kroz vene do gornje šuplje vene, desne pretkomore i dalje do desne komore, na kraju ušavši u plućnu arteriju i šireći se kroz plućni krug.[5][7] To uzrokuje nakupljanje tečnosti u alveolama pluća i povećan pritisak koji dodatno opterećuje srce. Ovo dovodi do plućne hipertenzije koja uzrokuje zatajenje desne komore srca, što dovodi do kardiovaskularnog kolapsa.[5][6][7]

Druga škola mišljenja je da niz upalnih markera u amnionskoj tečnosti uzrokuje široko rasprostranjenu upalnu aktivaciju u krvi kroz majčinu cirkulaciju.[5][7] Ovo uzrokuje intenzivan plućni vazospazam koji dovodi do disregulacije plućne cirkulacije, što uzrokuje neuspjeh u sistemskoj cirkulaciji. Ovu školu mišljenja podržava studija koja je pokazala da amnionska tečnost može aktivirati komplement.[8] Osim toga, druga studija je pokazala da su nivoi aktivnosti inhibitora C1-esteraze, ključnog regulatora sistema komplementa, značajno smanjeni kod pacijenata s embolijom amnionske tekućine u poređenju s kontrolnim ženama.[9]

Nadalje, amnionska tekućina sadrži daljnje elemente poput tkivnog faktora i drugih faktora zgrušavanja koji dovode do hiperkoagulabilnog stanja ili dosljednog razvoja i stvaranja krvnih ugrušaka u tijelu s nemogućnošću njihove razgradnje.[4] Ovo hiperkoagulabilno stanje pojačano je smanjenim nivoima inhibitora C1- esteraze jer je ovaj protein primarni inhibitor Faktor XI Faktora XIa i Faktora XII u kaskadi zgrušavanja, a pokazalo se da je nedostatak povezan s povećanim rizikom od venske tromboembolije.[10][11] Ovo dovodi do posljedica DIC ili diseminirana intravaskularna koagulacije.[5][7] DIC kod embolije amnionske tekućine često je povezan sa hiperfibrinolizom, koja je vjerovatno posljedica povišenog aktivatora tkivnog plazminogena (tPA) i smanjenog ukupnog inhibitor fibrinolize aktiviranog trombinom (TAFI).[12]

Također se pretpostavlja da se endotelin, snažan vazokonstriktor, pojačano regulira tokom embolije amnionske tekućine u majčinoj cirkulaciji. Ovaj endotelin djeluje antagonistički na krvne sudove, uzrokujući intenzivnu vazokonstrikciju.[5] To dovodi do preuskih krvnih sudova koji prekidaju dotok krvi u pluća i srce, što rezultira kardiorespiratornim kolapsom.[5][7]

Faktori rizika

[uredi | uredi izvor]

Pojava embolije amnionske tekućine nije lahko definirana jer je spontani događaj i nema utvrđenu progresiju. Međutim, najpoznatiji je slučaj da se javlja uz carski rez, težak vaginski porođaj i nekoliko sati nakon završetka porođaja.[5][13]

Neki od faktora rizika za emboliju amnionskom tečnošću uključuju:

Metoda kojom se inducira porođaj, čini se, također ima ulogu u riziku od embolije amnionske tekućine.[4] Indukcija vaginskim prostaglandinom E2 smatrana je značajno povećanjem relativnog rizika od pojave embolije amnionske tekućine kod majke u porođaju.[4][5]

Međutim, općenito, bilo koja metoda indukcije porođaja, uključujući hiruršku indukciju, umjetno pucanje membrana ili oksitocin se smatra faktorom koji povećava rizik od embolije amnionske tekućine tokom porođaja.[4]

Muški fetusi i fetusi niske porođajne težine također predstavljaju povećan rizik za majke.[7]

Dijagnoza

[uredi | uredi izvor]

Da bi se dijagnosticirala embolija amnionske tekućine, potrebno je prisustvo nekoliko važnih faktora:

  1. Hipoksija[5][7][13]
  2. Hipotenzija[5][6][7]
  3. Akutno teško krvarenje[5][6][7]
  4. Javlja se tokom porođaja ili do 30 minuta nakon porođaja[5]

Da bi se dijagnosticirala embolija amnionske tekućine, odmah se mora uzeti arterijski plin u krvi (ABG) kako bi se utvrdio acidobazni status. ABG treba da pokaže nizak pH i povećane nivoe PCO2 što je u skladu sa respiratornom acidozom. Kontinuirana očitavanja pulsne oksimetrije također će odrediti nivo hipoksije i kakve su potrebe za kisikom.[5]

Također treba prikupiti rezultate koagulacije. Posebnu pažnju treba posvetiti PT (protrombinsko vrijeme) i PTT (parcijalno tromboplastinsko vrijeme). Ako se koriste faktori koagulacije, PT će biti produženo, a PTT može biti normalan ili produžen.[4][5]

Također treba naručiti tip i skrining u slučaju da je potrebna transfuzija krvnih produkata u slučaju krvarenja.[5]

Biomarkeri

[uredi | uredi izvor]

Postoji nekoliko biomarkera za koje se kaže da mogu utvrditi hoće li se AFE pojaviti ili se dogodio, uključujući:[4][5][13]

  • Protein-1 koji veže faktor rasta sličan insulinu (ILGFBP-1) može se otkriti u amnionskoj tekućini i ako procuri u majčinu cirkulaciju može se izmjeriti jer ima visoku senzitivnost za otkrivanje kršenja u majčinsko-fetusnoj cirkulaciji.[13]
  • Nivoi C3 i C4 - značajno niski kod embolije amnionske tečnosti
  • Tumorski markeri prisutni kod određenih karcinoma poput CEA (kancerogeni embrionalni antigen) i CA-125 također se nalaze u velikim količinama u amnionskoj tečnosti[13]

Liječenje i upravljanje

[uredi | uredi izvor]

Prilikom rada s pacijenticom s embolijom amnionske tečnosti, stabilizacija je prva linija djelovanja. Ako je pacijentoci potreban kisik, treba ga davati putem maske za rebrisanje visokog protoka. Ako je nestabilna i ne može primati kisik putem maske za rebrisanje visokog protoka ili nazalne kanile, tada treba poduzeti korake za podršku pacijentici putem endotrahealne cijevi i staviti ga na ventilator.[6][13]

Pacijentici s rizikom od kardiovaskularnog kompromisa zbog vazodilatacije krvnih sudova u kasnoj fazi treba dati fenilefrin za vazokonstrikciju arterija i podizanje krvnog pritiska, kako bi se spriječila perzistentna hipotenzija[13] Zbog prirode AFE kao reakcije slične anafilaksiji, treba dati i adrenalin.[5][7][13] Ako dođe do krvarenja, transfuzija koncentriranih eritrocita se daje odmah kako bi se spriječile daljnje komplikacije.[5][7] U slučaju DIC-a, rekombinantni aktivirani faktor VIIa je brz način za rješavanje ovog problema. Inhibitor serinske proteinaze FOY i aprotinin su također korišteni za liječenje DIC-a kod AFE-a.[13]

Uspješna upotreba heparina u ovim slučajevima mogla bi se pripisati ne samo tome što je antikoagulans koristan u liječenju DIC-a, već i njegovoj sposobnosti da pojača aktivnost c1-esteraze, čime se smanjuje aktivacija komplementa i upala.[14][15] Izvještaj o slučaju objavljen 2015. godine također je dokumentirao uspješnu upotrebu koncentrata inhibitora c1 esteraze u liječenju embolije amnionske tekućine.[16]

Izvještaj o slučaju embolije amnionske tekućine objavljen u A & A Practice Journal 2020. godine otkrio je da kada se milrinon primjenjuje kao aerosol, dolazi do selektivne plućne vazodilatacije bez značajnih promjena[17] srednjeg arterijskog pritiska ili sistemskog vaskularnog otpora; ako se koristi odmah nakon embolije amnionskom tečnošću, inhalirani milrinon može ublažiti plućnu vazokonstrikciju.[18][19]

Epidemiologija

[uredi | uredi izvor]

Embolija amnionske tečnosti je vrlo rijetka i učestalost javljanja je 1 slučaj na 20.000 porođaja. Iako rijetka, čini 10% svih smrtnih slučajeva majki.[2]

Historija

[uredi | uredi izvor]

Ova rijetka komplikacija zabilježena je sedamnaest puta prije 1950. godine. Komplikaciju je prvobitno opisao J. R. Meyer 1926. godine na Univerzitetu u Sao Paulu.[20][21] Studija slučaja osam autopsija trudnica koje su iznenada umrle tokom porođaja, koju su proveli Clarence Lushbaugh i Paul Steiner 1941. godine, omogućila je široko prepoznavanje dijagnoze unutar medicinske zajednice i na kraju je ponovo objavljena kao prekretnički rad u Journal of the American Medical Association.[21][22]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Stafford, Irene; Sheffield, Jeanne (2007). "Amniotic Fluid Embolism". Obstetrics and Gynecology Clinics of North America. 34 (3): 545–553. doi:10.1016/j.ogc.2007.08.002. ISSN 0889-8545. PMID 17921014. S2CID 30754268.[subscription required]
  2. 1 2 Stein, Paul (2016). Pulmonary embolism. Chichester, West Sussex, UK Hoboken, NJ: John Wiley & Sons Inc. ISBN 978-1-119-03909-9.
  3. ↑
    • Leveno, Kenneth (2016). Williams manual of pregnancy complications. New York: McGraw-Hill Medical. str. 223–224. ISBN 978-0-07-176562-6.
  4. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Knight, Marian; Berg, Cynthia; Brocklehurst, Peter; Kramer, Michael; Lewis, Gwyneth; Oats, Jeremy; Roberts, Christine L; Spong, Catherine; Sullivan, Elizabeth; van Roosmalen, Jos; Zwart, Joost (10. 2. 2012). "Amniotic fluid embolism incidence, risk factors and outcomes: a review and recommendations". BMC Pregnancy and Childbirth. 12 (1): 7. doi:10.1186/1471-2393-12-7. ISSN 1471-2393. PMC 3305555. PMID 22325370.
  5. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 Kaur, Kiranpreet; Bhardwaj, Mamta; Kumar, Prashant; Singhal, Suresh; Singh, Tarandeep; Hooda, Sarla (2016). "Amniotic fluid embolism". Journal of Anaesthesiology Clinical Pharmacology. 32 (2): 153–159. doi:10.4103/0970-9185.173356. ISSN 0970-9185. PMC 4874066. PMID 27275041.
  6. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 Stafford, Irene A.; Moaddab, Amirhossein; Dildy, Gary A.; Klassen, Miranda; Berra, Alexandra; Watters, Christine; Belfort, Michael A.; Romero, Roberto; Clark, Steven L. (maj 2020). "Amniotic fluid embolism syndrome: analysis of the United States International Registry". American Journal of Obstetrics & Gynecology MFM. 2 (2). doi:10.1016/j.ajogmf.2019.100083. ISSN 2589-9333. PMC 8500673 Provjerite vrijednost parametra |pmc= (pomoć). PMID 33345954. Nepoznati parametar |article-number= zanemaren (pomoć)
  7. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 Gist, Richard S.; Stafford, Irene P.; Leibowitz, Andrew B.; Beilin, Yaakov (maj 2009). "Amniotic Fluid Embolism". Anesthesia & Analgesia (jezik: engleski). 108 (5): 1599–2102. doi:10.1213/ane.0b013e31819e43a4. ISSN 0003-2999. PMID 19372342. S2CID 12588882.
  8. ↑ Hammerschmidt, D. E.; Ogburn, P. L.; Williams, J. E. (decembar 1984). "Amniotic fluid activates complement. A role in amniotic fluid embolism syndrome?". The Journal of Laboratory and Clinical Medicine. 104 (6): 901–907. ISSN 0022-2143. PMID 6502001.
  9. ↑ Tamura, Naoaki; Kimura, Satoshi; Farhana, Mustari; Uchida, Toshiyuki; Suzuki, Kazunao; Sugihara, Kazuhiro; Itoh, Hiroaki; Ikeda, Tomoaki; Kanayama, Naohiro (juni 2014). "C1 Esterase Inhibitor Activity in Amniotic Fluid Embolism*". Critical Care Medicine (jezik: engleski). 42 (6): 1392–1396. doi:10.1097/CCM.0000000000000217. ISSN 0090-3493. PMID 24561565.
  10. ↑ Sundler Björkman, Linda; Pirouzifard, MirNabi; Grover, Steven P.; Egesten, Arne; Sundquist, Jan; Sundquist, Kristina; Zöller, Bengt (25. 7. 2024). "Increased risk of venous thromboembolism in young and middle-aged individuals with hereditary angioedema: a family study". Blood. 144 (4): 435–444. doi:10.1182/blood.2023022996. ISSN 0006-4971. PMID 38767511 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć).
  11. ↑ Wuillemin, WA; Minnema, M; Meijers, JC; Roem, D; Eerenberg, AJ; Nuijens, JH; ten Cate, H; Hack, CE (15. 3. 1995). "Inactivation of factor XIa in human plasma assessed by measuring factor XIa-protease inhibitor complexes: major role for C1-inhibitor". Blood. 85 (6): 1517–1526. doi:10.1182/blood.v85.6.1517.bloodjournal8561517. ISSN 0006-4971.
  12. ↑ Ide, Rui; Oda, Tomoaki; Todo, Yusuke; Kawai, Kenta; Matsumoto, Masako; Narumi, Megumi; Kohmura-Kobayashi, Yukiko; Furuta-Isomura, Naomi; Yaguchi, Chizuko; Uchida, Toshiyuki; Suzuki, Kazunao; Kanayama, Naohiro; Itoh, Hiroaki; Tamura, Naoaki (2. 1. 2024). "Comparative analysis of hyperfibrinolysis with activated coagulation between amniotic fluid embolism and severe placental abruption". Scientific Reports (jezik: engleski). 14 (1): 272. Bibcode:2024NatSR..14..272I. doi:10.1038/s41598-023-50911-w. ISSN 2045-2322. PMC 10761968 Provjerite vrijednost parametra |pmc= (pomoć). PMID 38168649 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć).
  13. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Suvannasarn, R.; Tongsong, T.; Jatavan, P. (15. 4. 2020). "Amniotic fluid embolism: the pathophysiology, diagnostic clue, and blood biomarkers indicator for disease prediction". Clinical and Experimental Obstetrics & Gynecology. 47 (2): 159–165. doi:10.31083/j.ceog.2020.02.5176. ISSN 0390-6663. S2CID 219666490.
  14. ↑ Zhou, Yingyan; Majluf-Cruz, Abraham; Dennis, Jaclyn; Woroch, Eric; Hor, Lilian; Hellbusch, Brandon; Archuleta, Erin; Fornis, Lorelenn; Garcia, Cindy (10. 2. 2022). "Heparins enhance C1 esterase inhibitor activity: a promising remedy for acute hereditary angioedema". doi:10.1101/2022.02.10.479965. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  15. ↑ Rajabi, Mohsen; Struble, Evi; Zhou, Zhaohua; Karnaukhova, Elena (januar 2012). "Potentiation of C1-esterase inhibitor by heparin and interactions with C1s protease as assessed by surface plasmon resonance". Biochimica et Biophysica Acta (BBA) - General Subjects. 1820 (1): 56–63. doi:10.1016/j.bbagen.2011.10.008. ISSN 0304-4165. PMID 22040724.
  16. ↑ Todo, Yusuke; Tamura, Naoaki; Itoh, Hiroaki; Ikeda, Tomoaki; Kanayama, Naohiro (13. 6. 2015). "Therapeutic application of C1 esterase inhibitor concentrate for clinical amniotic fluid embolism: a case report". Clinical Case Reports. 3 (7): 673–675. doi:10.1002/ccr3.316. ISSN 2050-0904. PMC 4527822. PMID 26273468.
  17. ↑ Baxter, Frederick J.; Whippey, Amanda (2020). "Amniotic Fluid Embolism Treated with Inhaled Milrinone: A Case Report". A&A Practice. 14 (13). doi:10.1213/XAA.0000000000001342. PMID 33185413. Nepoznati parametar |article-number= zanemaren (pomoć)
  18. ↑ Gebhard, Caroline E.; Rochon, Antoine; Cogan, Jennifer; Ased, Hosham; Desjardins, Georges; Deschamps, Alain; Gavra, Paul; Lebon, Jean-Sebastien; Couture, Pierre; Ayoub, Christian; Levesque, Sylvie; Elmi-Sarabi, Mahsa; Couture, Etienne J.; Denault, André Y. (2019). "Acute Right Ventricular Failure in Cardiac Surgery During Cardiopulmonary Bypass Separation: A Retrospective Case Series of 12 Years' Experience with Intratracheal Milrinone Administration". Journal of Cardiothoracic and Vascular Anesthesia. 33 (3): 651–660. doi:10.1053/j.jvca.2018.09.016. PMID 30683595.
  19. ↑ Sablotzki, Armin; Starzmann, Wolfgang; Scheubel, Robert; Grond, Stefan; Czeslick, Elke G. (2005). "Selective pulmonary vasodilation with inhaled aerosolized milrinone in heart transplant candidates". Canadian Journal of Anesthesia. 52 (10): 1076–1082. doi:10.1007/BF03021608. PMID 16326679.
  20. ↑ "CEArticlePrint". nursingcenter.com. Pristupljeno 25. 2. 2021.
  21. 1 2 Caeiro, Ana Filipa Cabrita; Ramilo, Irina Dulce Tapadinhas Matos; Santos, Ana Paula; Ferreira, Elizabeth; Batalha, Isabel Santos (juli 2017). "Amniotic Fluid Embolism. Is a New Pregnancy Possible? Case Report". Brazilian Journal of Gynecology and Obstetrics. 39 (7): 369–372. doi:10.1055/s-0037-1601428. PMC 10416167 Provjerite vrijednost parametra |pmc= (pomoć). PMID 28464190.
  22. ↑ Steiner, Paul E.; Lushbaugh, Clarence C. (11. 10. 1941). "Landmark article, Oct. 1941: Maternal pulmonary embolism by amniotic fluid as a cause of obstetric shock and unexpected deaths in obstetrics". Journal of the American Medical Association. 255 (16): 2187–2303. doi:10.1001/jama.255.16.2187. PMID 3514978.

Šablon:Patologija trudnoće, porođaja i babina

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Embolija_amnionske_tekućine&oldid=3907499"