En-Nisa

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
سورة النساء
En-Nisa'
Žene
Sura4.pdf
Prikaz prve stranice sure En-Nisa
Klasifikacija Medinska
Džuz 4. - 6.
Red. br. u Kur'anu 4.
Br. ajeta u suri 176
Br. riječi 3.712
Br. slova 15.937
Br. sedždi-tilavet nema

Sura En-Nisa (arapski: سورة النساء; bos.: Žene) je četvrta sura svete islamske knjige Kur'ana. Ubraja se u medinske sure, što znači da je objavljena u Medini. Sadrži 176 ajeta, što je čini trećom najdužom surom, nakon El-Bekara i Ali Imran. Naziv je dobila po tome što se u velikom dijelu bavi pitanjima prava i obaveza žena.[1][2]

Sadržaj[uredi | uredi izvor]

Dio Kur'anske sure En-Nisa ukrašenim pismom iz 13. vijeka

Na samom početku, u prvom ajetu, se govori o stvaranju jedne duše (nefsin vahidetin) a zatim stvaranja para toj duši (zevdžeha) a zatim da se od njih rasprostranili mnogi muškarci i žene.

U daljem tekstu se govori o pravima siročadi, čuvanju njihovog imetka a zatim zabrana ženidbe više od četiri žene (3. ajet), zatim o nasljednom pravu (11. i 12. ajet), prijetnja onima koji ne poštuju ta prava (14. ajet), kazna za preljubu (15, 16. i 17. ajet).

U 19. ajetu jasno se zabranjuje da "se žene kao stvari nasljeđuju" nakon smrti muža, što je bio običaj u nekim kulturama.

U daljem tekstu (23, 24. i 25. ajet) podvlači se granica ko se po islamskom pravu smije, a koga je zabranjeno ženiti od žena.

Sura En-Nisa' također obiluje ajetima opće poruke koji se nalaze i u mnogim drugim surama, kao što je opis Džehennema, Dženneta, podsticanje na dobročinstvo, prijetnja za loša djela itd.

U 153. ajetu također se spominje poslanik Musa a. s. i događaj u kojem su Jevreji od njega tražili da im pokaže Allaha, a odmah nakon toga (157. ajet) negacija da je Isa (Isus) ubijen na krstu: "...a nisu ga ni ubili niti razapeli, već im se pričinilo (šubihe lehum)...", ajet koji muslimani često navode prilikom negiranja Isusovog raspeća. "...a sigurno ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao sebi...", kaže se u daljem tekstu.

U 171, 172. i 173. ajetu nalazi se potvrda negacije raspeća i trojstva riječima: "...Mesih (Mesija), Isa (Isus), sin Merjemin (Marijin), samo je Allahov poslanik i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: "Trojica su!" Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog, hvaljen neka je On, zar On da ima dijete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji...

Posljednji ajet ove sure bavi se nasljednim pravom.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Tefsir Ibn-Kesira sure En-Nisa'". ummet.at. Pristupljeno 23. 2. 2016. 
  2. ^ "Prijevod Kur'ana na bosanski jezik - Besim Korkut". Pristupljeno 23. 2. 2016. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]