Endemizam

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Endemizam je ekološko stanje vrste i pojava koja može biti jedinstvena za definiranu geografsku lokaciju, kao što je otok, zemlja ili druga definirana zona ili tip staništa. Organizmi koji su autohtoni na tako definiranoj poziciji nisu endemski, jer se također javljaju i na nekom drugom mjestu. Ekstremno suprotno endemizmu je značenje pojma kosmopolitizam, odnosno globlna distribucija. Drugi naziv za endemske vrste koja je endemska je domorodačka ili urođenička, što se primjenjuje na vrste (i subspecijske kategorije) koji su ograničene na definirano geografsko područje. Autohtona vrsta, kao što je nativna biljka, je ona za koju se smatra da je endemska u relativno dužem vremenskom periodu.[1][2]

Riječ je endemsko potiče od latinske riječi endēmicus, prema grčkom ενδήμος - endēmos = lokalni domorodac. Riječ endēmos je složena od en = u + demos = "narod". Neki naučnici su predložili alternativni termin mjesni (stanični, u smisku lokaalni), izvorno presinktivni, koji je navodno prvi put koristio MacCaughey, u 1917. To je ekvivalent endemizma. Presinkciju je možda prvi put koristio Frank McCoy. Presinctivno izgleda da je skovao David Sharp prilikom proučavanja havajske faune. "Koristim riječ presinctivni u smislu "ograničen na područje pod raspravom ... presinktivni oblici znači oni oblici koji su ograničeni na navedeno područje. "Ta definiciji isključuje primjere veštačkog zatočenja od strane ljudi u dalekim botaničkim vrtovima ili zoološkim parkovima".[3][4][5]

Pojavi endemizma mogu doprinijeti fizički, klimatski i biološki faktori. Narandžasta sunčana ptica se isključivo živi u tzv. finbos vegetacijskoj zoni jugozapadne Južne Afrike. Jedna vrsta medvjeda se može naći samo na ograničenim mjestima u jugoistočnoj Aljasci.[6]

Postoje dvije podkategorije pojave endemizma - paleoendemizam i neoendemizam. Paleoendemizam se odnosi na vrste koje su bile široko rasprostranjene u geološkoj prošlosti, ali su sada ograničena na manje površine. Neoendemizam se odnosi na vrste koje su nedavno nastal, npr. podjelom matićne vrste ili reproduktivnom izolacijom ili, kod biljaka, putem hibridizacije i poliploidije.[7]

Endemske vrste ili vrsta su posebno vjerovatno da razviju na geografski i biološki izolovani područjima kao što su otoci i daljinski grupe otoka, kao što su Havaji , Galapagos i Socotra. Mogu se jednako razvijati i u biološki izolovanim područjima kao što su visoravni u Etiopiji ili velike vodene mase daleko od drugih jezera, kao što je Bajkalsko jezero.

Endemi lako postaju ugrožene ili izumrle vrste ako im se mijenjaju staništa, posebno, ali ne samo zbog antropogenih aktivnosti, uključujući i uvođenje novih organizama.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Endemic". Reference.com.
  2. ^ MacCaughey V. (1917: A survey of the Hawaiian land flora. Botanical Gazette 64: 89-114 [see p. 92]. http://www.jstor.org/stable/2469367.
  3. ^ Frank J.H., McCoy E.D. (1990): Endemics and epidemics of shibboleths and other things causing chaos. Florida Entomologist 73: 1-9. http://journals.fcla.edu/flaent/article/view/58577/56256.
  4. ^ Frank, J.H. and McCoy, E.D. 1995. Precinctive insect species in Florida. Florida Entomologist 78: 21-35. [also uses word precinction]. http://journals.fcla.edu/flaent/article/view/74657/72315 Arhivirano 16. 7. 2015. na Wayback Machine.
  5. ^ Sharp D. (1900): Coleoptera. I. Coleoptera Phytophaga, in: Sharp D. [ed.] - Fauna Hawaiiensis, Being the Land-Fauna of the Hawaiian Islands. Cambridge Univ. Press; Cambridge, vol. 2 part 3.
  6. ^ Smiet F. (1982): Threats to the spice Islands. Oryx, 16 , pp 323-328 doi:10.1017/S0030605300017774.
  7. ^ Frontiers in Ecology and the Environment 5: 25–32.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]