Eolsko narječje

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Eolsko narječje

Eolsko grčko narječje jest skupina dijalekata starogrčkoga jezika kojima se govorilo od 8. do 4. stoljeća p. n. e. u Beotiji, Tesaliji, otoku Lezbosu, te u grčkim kolonijama u Eoliji u Maloj Aziji. Eolsko narječje zadržalo je puno arhaizama u usporedbi s ostalim starogrčkim narječjima, te razvilo velik broj inovacija.

Lirska pjesnikinja Sapfa i pjesnik Alkej s Lezbosa (oko 600. p. n. e.) najpoznatiji su eolski književnici, te se njihov jezik smatra standardnim oblikom toga narječja.[1] Koriste nekoliko svojstvenih metričkih oblika koji se skupno nazivaju eolski stih, a rabe ga i kasniji antički i suvremeni pjesnici.[2] Pastoralne Idile 28-30 aleksandrijskoga pjesnika Teokrita napisana su eolskim narječjem i stihom u čast Sapfi i Alkeju.[3]

U klasičnome razdoblju eolsko se narječje toliko razlikovalo od prestižnog atičkog da ga likovi u Platonovom dijalozima Protagora i Kratil nazivaju "barbarskim" odnosno "stranim".[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Smyth, Herbert Weir (1920). A Greek grammar for colleges. University of Michigan. New York : American Book Co.
  2. ^ "Greek meter aeolic meter". web.archive.org. 2014-02-22. Arhivirano s originala 22. 2. 2014. Pristupljeno 2022-04-19.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  3. ^ "The Center for Hellenic Studies". web.archive.org. 2014-02-22. Arhivirano s originala 22. 2. 2014. Pristupljeno 2022-04-19.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  4. ^ "James A. Towle, Commentary on Plato: Protagoras, section 341c". www.perseus.tufts.edu. Pristupljeno 2022-04-19.