Idi na sadržaj

Epidemija ebole u Srednjoj Africi 2026.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Epidemija ebole u Srednjoj Africi 2026.
Karta potvrđenih slučajeva od 13. augusta 2026. (isključujući uvezeni slučaj u Francuskoj)
BolestEbola
Virusni sojBundibugyo virus (BDBV)
LokacijaDemokratska Republika Kongo i Uganda
Datum prvog slučaja14. maj 2026.[1][2]
Potvrđenih slučajeva4.748 (13. august 2026)[3][2]
Sumnjivih slučajeva‡312
Oporavljenih995[3][2]
Broj umrlih
2.216
‡ Laboratorijskim testovima nije potvrđeno da su sumnjivi slučajevi nastali zbog ovog soja.

Dana 14. maja 2026. u pokrajini Ituri u Demokratskoj Republici Kongu (DR Kongo) proglašena je epidemija ebole.[4] Riječ je o 17. epidemiji ebole u Kongu, koja je počela samo pet mjeseci nakon završetka prethodne epidemije.[5] Pretpostavlja se da su se prve infekcije dogodile u januaru ili februaru 2026. u gradu Mongbwalu. Do početka augusta 2026. epidemija je postala najbrže rastuća epidemija ebole zabilježena do tada, kao i druga najveća prema broju oboljelih.[6][7][8][9]

Epidemiju uzrokuje Bundibugyo ebolavirus, što je otežalo mjere suzbijanja jer su postojeći lijekovi za liječenje ebole odobreni za drugu vrstu virusa ebole, Zaire ebolavirus.[10] Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je epidemiju vanrednim stanjem javnog zdravstva od međunarodnog značaja (PHEIC) 16. maja 2026.

Do druge sedmice augusta u Kongu potvrđeno je 2.214 smrtnih slučajeva od posljedica epidemije,[2] dok su u Ugandi zabilježena dva smrtna slučaja.[11][12] Epidemija se iz Iturija proširila na još pet pokrajina u Kongu: Sjeverni Kivu, Južni Kivu, Haut-Uélé, Tshopo i Bas-Uélé. Slučajevi su zabilježeni i u glavnom gradu Ugande, Kampali.

Slaba zdravstvena infrastruktura u regiji i oružani sukob koji je u toku otežavaju otkrivanje, liječenje i sprječavanje širenja bolesti. Smatra se da je stvarni obim epidemije znatno veći od broja potvrđenih slučajeva.[13][14]

Pozadina

[uredi | uredi izvor]

U Kongu je prethodno zabilježeno 16 epidemija ebole.[5] Prije izbijanja 2026. zabilježene su dvije epidemije Bundibugyo virusa (BDBV).[15] Prva je zabilježena 2007. i 2008. u Distriktu Bundibugyo u Ugandi, po kojem je virus dobio ime, a druga 2012. u gradu Isiro u Kongu.[16] Procjenjuje se da stopa smrtnosti od infekcije ovim virusom iznosi između 25% i 50%.[17]

Ne postoji odobrena vakcina niti lijek posebno namijenjen za liječenje infekcije Bundibugyo virusom.[18] Istraživanje provedeno na makakijima ukazuje na mogućnost da bi vakcina Ervebo, odobrena protiv Zaire ebolavirusa, mogla pružiti djelimičnu zaštitu i protiv Bundibugyo virusa.[19][20] Međutim, SZO je ocijenila da dostupni dokazi nisu dovoljni i preporučila da se ova vakcina ne koristi u aktuelnoj epidemiji.[21]

Regionalni problemi

[uredi | uredi izvor]
Karta oružanih grupa koje su djelovale u pokrajinama Ituri i Kivu u februaru 2025.

Epidemija je počela u Ituri,[22] pokrajini na istoku Konga koja ima dugu historiju etničkih sukoba.[23] Područje je bogato vrijednim mineralima, uključujući zlato, kalaj, volfram i tantal, koji se uglavnom dobivaju putem zanatskog rudarstva. Oružane grupe, među kojima su Savezničke demokratske snage (ADF), CODECO i M23 (koji podržava Ruanda), bore se za kontrolu nad unosnim rudarskim područjima.[24] Borbe i ograničenja koja nameću oružane grupe otežavaju pristup humanitarne pomoći, ometaju pružanje pomoći, ograničavaju kretanje civila i smanjuju dostupnost osnovnih usluga.[24]

Velika kretanja izbjeglica i prekogranična putovanja, kao i kretanje povezano s rudarskim aktivnostima, otežavaju epidemiološko praćenje kontakata osoba kod kojih je potvrđena infekcija. Status Iturija kao trgovačkog i migracijskog centra dodatno povećava rizik od širenja bolesti na šire područje.[25]

Kultura i dezinformacije

[uredi | uredi izvor]

Tradicionalni obredi sahranjivanja u ovoj regiji često traju nekoliko dana. Oni mogu uključivati pranje i odijevanje tijela umrle osobe, njegovo prenošenje u zavičaj predaka te dodirivanje tijela tokom obreda ukopa. Takve prakse izlažu ožalošćene riziku od zaraze. Za razliku od toga, sigurne prakse sahranjivanja podrazumijevaju da se tijelo odmah stavi u zapečaćenu vreću i preveze na određeno mjesto za ukop. Zbog toga može doći do sukoba između zdravstvenih radnika i tradicionalnih običaja.[26][27][28]

Zabilježeno je nekoliko napada na zdravstvene radnike, posebno one koji učestvuju u sahranama, podstaknutih dezinformacijama o bolesti i motivima humanitarne pomoći.[29]

Epidemiologija

[uredi | uredi izvor]

Virusi ebole endemski su u centralnoj i zapadnoj Africi. Šišmiši su često prirodni rezervoari virusa, iako to za ovu vrstu virusa nije potvrđeno. Virus može zaraziti i druge sisare koji se hrane šišmišima, a na ljude se može prenijeti kontaktom sa zaraženim šišmišima, njihovim lešinama ili mesom divljači.[30][31]

Virus se među ljudima prenosi bliskim i neposrednim kontaktom s tjelesnim tekućinama oboljele ili umrle osobe, zbog čega su članovi uže porodice zaražene osobe i zdravstveni radnici izloženi posebno velikom riziku od infekcije.[32]

Hronologija epidemije

[uredi | uredi izvor]

Prema riječima Tedrosa Adhanoma Ghebreyesusa, direktora Svjetske zdravstvene organizacije, epidemija je mogla početi već u januaru.[33] Na osnovu modela širenja Bundibugyo virusa procjenjuje se da je virus prešao sa životinja na ljude u januaru ili februaru, pri čemu se sredina ili druga polovina februara smatra najvjerovatnijim periodom prijenosa sa životinja na ljude.[34] Istraživanje ukazuje na mogućnost da je epidemija počela tokom sahrane jednog pastora u Mongbwaluu 4. februara, što bi značilo da je pastor mogao biti prvi zaraženi slučaj. Tokom sahrane kovčeg je oštećen, a članovi porodice bili su u kontaktu s tijelom. Iako kod pastora nije bila dijagnostikovana ebola, nakon njegove sahrane prijavljeno je gotovo 50 drugih osoba koje su umrle od simptoma sličnih eboli, među kojima je bilo i nekoliko njegove braće.[35]

Najraniji poznati sumnjivi slučaj (indeksni slučaj) u Ituriju bio muškarac koji je 24. aprila 2026. počeo ispoljavati hemoragijske simptome. Rani prijenos infekcije unutar domaćinstva dogodio se kada je jedan član porodice razvio simptome 26. aprila i preminuo narednog dana. Indeksni slučaj preminuo je 28. aprila.[36][37] Dana 23. maja Crveni križ saopštio je da su tri njegova radnika, koja su preminula između 5. i 16. maja, zaražena ebolom 27. marta vjerovatnim kontaktom s tijelima umrlih u Mongbwaluu, prije nego što je epidemija bila identifikovana.[38][39]

Mogući znakovi izbijanja epidemije prijavljeni su 30. aprila, iako su početni testovi u Buniji bili negativni na Zaire ebolavirus, nakon čega su uzorci poslani u laboratorij Nacionalnog instituta za biomedicinska istraživanja (INRB) u Kinšasi.[36] Dana 5. maja SZO je obaviještena o mogućoj epidemiji ebole u Ituriju i uputila je tim za odgovor na epidemiju.[40] Dana 14. maja INRB je potvrdio osam slučajeva filovirusne etiologije koja nije bila uzrokovana Zaire ebolavirusom.[36] Genomskim sekvenciranjem 15. maja utvrđeno je da pripada vrsti Bundibugyo ebolavirus. Istog dana Uganda je proglasila epidemiju nakon potvrde uvezenog slučaja.[36][41]

Dana 15. maja kongoansko Ministarstvo javnog zdravstva, higijene i socijalne zaštite službeno je potvrdilo epidemiju bolesti uzrokovane virusom ebole u pokrajini Ituri, uz 246 sumnjivih slučajeva.[40][42] Do 16. maja slučajevi, potvrđeni ili sumnjivi, zabilježeni su u tri zdravstvene zone u Ituriju: Buniji, Mongwalu i Rwampari. Slučajevi su potvrđeni i u glavnom gradu Konga, Kinšasi, te glavnom gradu Ugande, Kampali.[4]

Dana 16. maja SZO je saopštila da je u Ituriju laboratorijski potvrđeno osam slučajeva infekcije Bundibugyo virusom, jedan slučaj u Kinšasi i dva slučaja u Kampali. Zbog pojave neuobičajenih grupa sumnjivih slučajeva na više područja istočnog Konga, SZO nije mogla utvrditi geografski obim epidemije niti stvarni broj zaraženih. Zajedno s potvrđenim slučajevima u Ugandi, koji su ukazivali na međunarodni rizik, to je dovelo do odluke SZO da epidemiju proglasi vanrednim stanjem javnog zdravstva od međunarodnog značaja.[4][25]

Dana 17. maja zdravstvene vlasti potvrdile su pozitivan slučaj u Gomi, gradu u pokrajini Sjeverni Kivu koji se nalazi pod kontrolom Pokreta 23. mart, nakon što je žena zaražena ebolom doputovala tamo iz Iturija.[43] SZO je 17. maja saopštila da je slučaj prethodno prijavljen u Kinšasi nakon ponovljenog testiranja bio negativan.[44]

Dana 18. maja slučajevi su identifikovani u Butembu, gradu u pokrajini Sjeverni Kivu koji je bio jedno od žarišta epidemije ebole u Kivuu, kao i u zdravstvenoj zoni Nyakunde u Ituriju.[45][46] Istog dana SZO je izvijestila da je u Kongu zabilježeno 516 sumnjivih slučajeva i 131 smrtni slučaj, uz 33 potvrđena slučaja i četiri potvrđena smrtna slučaja u četiri zdravstvene zone u pokrajini Ituri i tri zdravstvene zone u pokrajini Sjeverni Kivu. U Ugandi su u Kampali zabilježena dva potvrđena slučaja i jedan potvrđeni smrtni slučaj.[46]

Dana 21. maja glasnogovornik Saveza rijeke Kongo saopštio je da je kod pacijenta koji je preminuo u ruralnom području u blizini glavnog grada pokrajine Bukavua u Južnom Kivuu potvrđena ebola. Pacijent je prethodno doputovao u pokrajinu iz glavnog grada Kisangani, u pokrajini Tshopo.[47]

Dana 22. maja SZO je podigla procjenu rizika od ebole u Kongu sa "visokog" na "veoma visok". Regionalni rizik ostao je "visok", dok je globalni rizik i dalje ocijenjen kao nizak.[48]

Dana 29. maja Ministarstvo zdravlja Konga izmijenilo je ukupan broj sumnjivih slučajeva tako što je iz statistike izuzelo slučajeve za koje je istraživanjem utvrđeno da nisu povezani s ebolom, kao i sumnjive smrtne slučajeve za koje su se rezultati istraživanja čekali.[17] SZO je isto učinila 2. juna, objavivši da je nakon dodatnih testiranja samo 116 od ukupno 906 slučajeva i dalje bilo klasifikovano kao sumnjivo.[49]

Dana 29. maja potvrđeni slučajevi zabilježeni su u Beniju, gradu u pokrajini Sjeverni Kivu koji je bio jedno od žarišta epidemije ebole u Kivuu.[50]

Dana 20. juna broj potvrđenih slučajeva u Kongu dostigao je 1.003.[51]

Dana 24. juna Francuska je potvrdila prvi slučaj nakon što se ljekar koji je boravio u Kongu u okviru humanitarne misije vratio u zemlju.[52]

Dana 29. juna mediji su izvijestili da se ebola proširila na Haut-Uélé, četvrtu pokrajinu Konga pogođenu epidemijom.[53]

Dana 30. juna pojavili su se i izvještaji da je tijelo preminule trudnice u Kisangani, glavnom gradu pokrajine Tshopo, bilo pozitivno na ebolu. Žena je preminula u Buniji 27. juna, nakon čega je njeno tijelo prevezeno u Kisangani.[54]

Do 4. jula broj umrlih premašio je 500.[55]

Dana 11. jula Sjedinjene Američke Države potvrdile su da je njihov državljanin, koji je radio za humanitarnu organizaciju na suzbijanju epidemije u Kongu, bio pozitivan na virus ebole.[56]

Dana 13. jula broj potvrđenih slučajeva u DR Kongu dostigao je 2.000.[57]

Dana 15. jula humanitarna organizacija Ljekari bez granica opisala je epidemiju kao "treću najveću i najbrže rastuću epidemiju bolesti uzrokovane virusom ebole zabilježenu do tada", ističući da zajednice izvan većih urbanih područja i dalje nemaju odgovarajuću podršku.[58]

Do 22. jula broj umrlih premašio je 1.000.[8]

Dana 24. jula broj potvrđenih slučajeva u Kongu dostigao je 3.000.[59]

Dana 2. augusta SZO je saopštila da je riječ o drugoj najvećoj epidemiji bolesti uzrokovane virusom ebole u historiji, iza epidemije ebole u Zapadnoj Africi iz perioda 2013–2016.[9]

Dana 7. augusta broj potvrđenih slučajeva u Kongu dostigao je 4.000.[60]

Do 9. augusta broj umrlih premašio je 2.000.[61]

Dana 13. augusta Kongo je prijavio smrtni slučaj povezan s ebolom u glavnom gradu pokrajine Bas-Uélé, čime je virus prvi put zabilježen u toj pokrajini.[62]

Epidemija po državama

[uredi | uredi izvor]

Statistika po državama

[uredi | uredi izvor]
Statistika zaraze virusom Bundibugyo (BDBV)
Država Sumnjivi
slučajevi		 Potvrđeni slučajevi
Slučajevi Umrli CFR (%) Oporavljeni Izvor
Demokratska Republika Kongo 312 4.727 2.214 46,8% 976 [2][3]
Uganda — 20 2 10% 18 [11]
Francuska — 1 0 0% 1 [52]
Ukupno 312 4.748 2.216 46,7% 995

Statistika po pokrajinama

[uredi | uredi izvor]
Pokrajina Sumnjivi
slučajevi		 Potvrđeni slučajevi [63]
Slučajevi Umrli CFR (%)
Ituri 157 4.020 1.745 43,4%
Sjeverni Kivu 149 569 404 71,0%
Gornji Uélé 5 123 57 46,3%
Tshopo 0 11 6 54,5%
Južni Kivu 1 3 1 33,3%
Donji Uélé 0 1 1 100,0%
Ukupno 312 4.727 2.214 46,8%

Podaci po pokrajinama nisu dostupni u najnovijim izvještajima.

Zemlje sa široko rasprostranjenim prijenosom

[uredi | uredi izvor]

Kongo

[uredi | uredi izvor]

Ministarstvo javnog zdravstva, higijene i socijalne zaštite Konga javno je potvrdilo epidemiju bolesti uzrokovane virusom ebole u pokrajini Ituri 15. maja.

Do 13. augusta slučajevi su zabilježeni u 55 zdravstvenih zona u šest pogođenih pokrajina Konga: u 28 od ukupno 36 zdravstvenih zona u Ituriju, 12 od 34 u Sjevernom Kivuu, jednoj od 34 u Južnom Kivuu, šest od 13 u Haut-Uéléu, sedam od 23 u Tshopu te jednoj od 11 u Bas-Uéléu.

Zemlje s ograničenim lokalnim slučajevima

[uredi | uredi izvor]

Uganda

[uredi | uredi izvor]

Uganda je 15. maja proglasila epidemiju ebole.[64]

Dana 27. maja Uganda je zatvorila granicu s Kongom na najmanje četiri sedmice, nakon što je u zemlji potvrđeno sedam slučajeva i jedan smrtni slučaj. Osobe koje su iz Konga ulazile u Ugandu morale su također biti podvrgnute izolaciji u trajanju od 21 dan.[65]

Dana 16. jula Uganda je iz bolnice otpustila posljednjeg pacijenta oboljelog od ebole, čime u zemlji više nije bilo potvrđenih aktivnih slučajeva. Ukupno je u Ugandi zabilježeno 20 potvrđenih slučajeva, od kojih su većina bili posjetioci iz Konga, te dva smrtna slučaja.[66]

Francuska

[uredi | uredi izvor]

Dana 24. juna Francuska je potvrdila prvi slučaj nakon što se ljekar, koji je boravio u Kongu u okviru humanitarne misije, vratio u zemlju.

Medicinski evakuirani slučajevi

[uredi | uredi izvor]

Njemačka je primila dva medicinski evakuirana slučaja američkih humanitarnih radnika oboljelih od ebole, koji su iz Konga prebačeni u Njemačku na liječenje.[67][68]

Humanitarni odgovor

[uredi | uredi izvor]

Kako su bolnice u glavnom gradu Iturija Buniji postajale preopterećene, zdravstvene vlasti DR Konga počele su 17. maja uspostavljati poljske bolnice, što je SZO opisala kao tek "prvu reakciju". Vlasti su istovremeno nastojale dopremiti potrebnu opremu i zalihe u područje pogođeno epidemijom.[69]

Dana 18. maja Evropski centar za prevenciju i kontrolu bolesti saopštio je da će u područje pogođeno epidemijom poslati stručnjake radi pružanja pomoći u upravljanju odgovorom na epidemiju.[70]

Budući da za bolest uzrokovanu virusom Bundibugyo nije postojao licencirani specifični lijek niti vakcina, SZO je 19. maja saopštila da će se odgovor na epidemiju u velikoj mjeri zasnivati na sveobuhvatnim javnozdravstvenim mjerama, uključujući potpornu terapiju, rano otkrivanje slučajeva, stroge mjere prevencije i kontrole infekcija, sistematsko praćenje kontakata, sigurno sahranjivanje umrlih i intenzivno uključivanje lokalnih zajednica.[71]

Dana 21. maja The Guardian ocijenio je da su Sjedinjene Američke Države "primjetno odsutne" iz tih napora, navodeći ukidanje USAID-a, smanjenje kapaciteta američkih zdravstvenih agencija i obustavu istraživanja tokom drugog mandata Donalda Trumpa. Povlačenje SAD-a iz Svjetske zdravstvene organizacije dodatno je smanjilo kapacitete te organizacije.[72]

Dana 21. maja Ujedinjeno Kraljevstvo najavilo je izdvajanje do 20 miliona funti za podršku zajednicama pogođenim epidemijom ebole u istočnom Kongu.[73] Sedmicu kasnije, američki State Department najavio je 112 miliona dolara bilateralne pomoći namijenjene nabavci lične zaštitne opreme, provođenju skrininga, praćenju kontakata i dijagnostici.[74] Evropska unija također je obećala 15 miliona eura za podršku odgovoru na epidemiju ebole i pripremama za njeno suzbijanje u Kongu i Ugandi.[75]

Dana 1. juna humanitarna organizacija Ljekari bez granica (MSF) saopštila je da u Ituriju gradi centar za liječenje ebole sa 65 kreveta te da pruža podršku zdravstvenim ustanovama u Buniji.[76][77] Do 16. juna MSF je imao tri centra za liječenje ebole, u Buniji, Gomi i Mongbwaluu.[78]

Medicinska ažuriranja

[uredi | uredi izvor]

Vakcine i liječenje

[uredi | uredi izvor]

Dana 28. maja 2026, Svjetska zdravstvena organizacija je preporučila da se ne koristi Ervebo, koja je efikasna protiv virusa ebole Zaire, zbog nedovoljno dokaza da pruža unakrsnu zaštitu protiv virusa Bundibugyo.[17] Dana 31. jula, nakon razmatranja novih dokaza, Tehnička savjetodavna grupa WHO-a odobrila je provođenje kliničkog ispitivanja faze III Erveba u DRC-u.[79]

Dana 28. maja 2026, WHO je preporučio nekoliko kandidata za liječenje koji bi trebali biti ispitani u kliničkim ispitivanjima. Lijekovi koji se ispituju protiv bolesti izazvane virusom BDBV su antivirusni lijek remdesivir i terapije monoklonskim antitijelima MBP-134 i maftivimab.{[80] Ispitivanja remdesivira i MBP-134 započela su u DRC-u u julu.[81]

Radi prevencije, predviđeno je ubrzavanje razvoja tri potencijalne vakcine, čiji kandidati se razvijaju u organizacijama IAVI, Moderna i Univerzitetu u Oxfordu. Za ispitivanje ovih lijekova i vakcina, u DRC-u i Ugandi primjenjivao se protokol kliničkog ispitivanja PARTNERS, koji je podržao WHO.[82] Dana 1. juna 2026, Koalicija za inovacije u pripremljenosti za epidemije (CEPI) objavila je finansiranje ubrzanog razvoja ova tri kandidata za vakcinu. Iznos finansiranja bio je 3,2 miliona američkih dolara za IAVI, 50 miliona dolara za Modernu i 8,6 miliona dolara za Univerzitet u Oxfordu.[81]

Klinička ispitivanja

[uredi | uredi izvor]

12. jula za dva lijeka započela su klinička ispitivanja u Kongu – remdesivir i MBP-134.[83]

24. jula 2026. Univerzitet u Oxfordu započeo je ispitivanje potencijalne vakcine faze I zasnovane na tehnologiji vakcine ChAdOx1.[84][85]

31. jula 2026. Svjetska zdravstvena organizacija odobrila je ispitivanje faze III vakcine Ervebo, postojeće vakcine protiv virusa Zaire ebolavirus.[79]

Dijagnostičko testiranje

[uredi | uredi izvor]

22. maja 2026. Afrički centri za kontrolu i prevenciju bolesti preporučili su molekularno dijagnostičko testiranje, odnosno RT-PCR, za identifikaciju soja Bundibugyo ebolavirus, jer nijedan brzi dijagnostički test (RDT) zasnovan na detekciji antigena ne ispunjava specifikacije WHO-a za ciljne proizvode (TPP) potrebne za preporuku u okviru odgovora na aktuelnu epidemiju.[86]

Ostali događaji

[uredi | uredi izvor]

Dana 18. maja objavljeno je da je američki ljekar i medicinski misionar, koji je liječio pacijente u bolnici Nyankunde u Ituriju, bio pozitivan na virus Bundibugyo ebolavirus i razvio simptome bolesti. Evakuisan je u bolnicu Charité u Berlinu, gdje je bio izolovan, primao antivirusnu terapiju i oporavio se.[87]

Dana 18. maja grupa Ugandana prisustvovala je sahrani u istočnom dijelu Konga, nakon čega su se vratili u Ugandu. Kod nekih su se razvili simptomi ebole te su prebačeni na liječenje u Fort Portal.[88] Dana 19. maja, vlada Ugande privremeno je zabranila rukovanje, grljenje i nepotreban fizički kontakt.[89]

Nogometna reprezentacija Demokratske Republike Kongo otkazala je dio priprema za Svjetsko prvenstvo 2026., prvobitno planiranih za maj u Kinshasi, ali je reprezentacija ipak otputovala u Evropu, a zatim u Texas, prije početka Svjetskog prvenstva.[90]

Dana 21. maja stanovnici Rwampara, u blizini Bunije u provinciji Ituri, protestovali su nakon što su članovi porodice pokušali preuzeti tijelo mladića za kojeg su tvrdili da je umro od trbušnog tifusa, a ne od ebole. Pripadnici policije ispalili su hice upozorenja i upotrijebili suzavac kako bi rastjerali okupljene, dok su neki demonstranti zapalili dva šatora u kojima su pacijente oboljele od ebole liječili zdravstveni radnici humanitarne organizacije. Na mjesto događaja kasnije su stigla policijska i vojna pojačanja te uspostavila red.[91][92][93]

Dana 23. maja 18 osoba za koje se sumnjalo da su oboljele od ebole pobjeglo je iz centra za liječenje i vratilo se u lokalnu zajednicu u Mongbwaluu nakon što su lokalni stanovnici napali i zapalili šator.[94]

Dana 30. maja tri pacijenta s potvrđenom ebolom pobjegla su iz centara za liječenje u Beniju, nakon što su pripadnici Savezničkih demokratskih snaga (ADF), milicije povezane s Islamskom državom, masakrirali 20 civila.[95]

Dana 1. juna pet pacijenata koji su se oporavili od ebole otpušteno je iz bolnice u Kongu, saopštile su zdravstvene vlasti.[64]

Dana 1. juna stanovnici Bunije napali su pogrebni tim, pri čemu su četiri člana tima povrijeđena.[96]

Dana 2. juna Međunarodni komitet za spasavanje upozorio je da je epidemija "vjerovatno mnogo teža" nego što pokazuju službeni podaci. Organizacija je procijenila da je locirano samo oko 20% kontakata u okviru praćenja kontakata. Također je navela da ljudi izbjegavaju zdravstvene ustanove i da mnogi oboljeli od ebole ostaju u zajednici umjesto da potraže liječenje.[13]

Dana 2. juna dvije osobe poginule su tokom protesta protiv predloženog karantinskog objekta za državljane SAD-a oboljele od ebole u bazi Laikipia Air Base, u blizini Nanyukija u Keniji. Visoki sud Kenije privremeno je obustavio izgradnju objekta, ali je vlada najavila da će nastaviti s njegovom izgradnjom. Dana 9. juna još jedan demonstrant je poginuo.[97]

Dana 4. juna stanovnici su napali tim za sahranjivanje oboljelih od ebole u Katani, u provinciji Južni Kivu, i preuzeli tijelo. Katana se nalazi između gradova Bukavu i Goma i pod kontrolom je pobunjenika Alijansa rijeke Kongo/M23.[96]

Dana 4. juna 11 pacijenata oboljelih od ebole pobjeglo je iz izolacijskih objekata u provinciji Ituri.[98]

Dana 17. juna napadnut je tim za sahranjivanje u zdravstvenoj zoni Mongbwalu u provinciji Ituri. Pet zdravstvenih radnika bilo je uzeto za taoce nakon što su ih stanovnici lažno optužili za širenje ebole.[99]

Dana 19. juna osoblje Svjetskog programa za hranu izvijestilo je da neki pacijenti napuštaju centre za liječenje u potrazi za hranom. Vlada DRC-a saopštila je da je od kraja maja iz zdravstvenih ustanova pobjeglo više od 150 pacijenata, iz različitih razloga.[100]

Dana 15. jula objavljeno je da je osoblje Opće bolnice u Buniji i Opće bolnice Rwampara stupilo u štrajk zbog neisplaćenih plaća i teških uslova rada.[101]

Gubici među zdravstvenim radnicima

[uredi | uredi izvor]

Prema podacima od 9. augusta, od ebole je umrlo 45 zdravstvenih radnika, dok ih je 155 bilo zaraženo.[102]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ "Le Gouvernement renforce la coordination de la riposte sous l'appui technique de l'INSP" [Vlada jača koordinaciju odgovora uz tehničku podršku INSP-a]. Institut National de Sante Publique (jezik: francuski). 16. 5. 2026. Arhivirano s originala, 28. 5. 2026. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  2. 1 2 3 4 5 "SitRep N°091/MVEBDB/13/08/2026 Août 14, 2026 Posted by – Rapport de Situation de la Maladie à Virus Ebola/17ème épidémie" [Izvještaj o situaciji s virusnom bolešću ebola/17. epidemija], Institut National de Sante Publique (jezik: francuski), Centre des Opérations d'Urgence de Santé Publique (COUSP) – RDC, 14 August 2026, arhivirano s originala, 7. 6. 2026, pristupljeno 15. 8. 2026
  3. 1 2 3 "Daily Ebola update". BNO news X account. 12. 8. 2026. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  4. 1 2 3 World Health Organization (17. 5. 2026). "Epidemic of Ebola Disease caused by Bundibugyo virus in the Democratic Republic of the Congo and Uganda determined a public health emergency of international concern". WHO (jezik: engleski). Pristupljeno 15. 8. 2026.
  5. 1 2 Centers for Disease Control and Prevention (19. 5. 2026). "Ebola Disease Outbreak in the Democratic Republic of the Congo and Uganda". CDC - Health Alert Network (jezik: engleski). Pristupljeno 15. 8. 2026.
  6. ↑ Al Jazeera (25. 7. 2026). "Ebola deaths in DRC surge past 1,300 as virus 'spreading like a wildfire'". Al Jazeera (jezik: engleski). Pristupljeno 15. 8. 2026.
  7. ↑ Bagalwa, Constant Same; McMakin, Wilson (28. 7. 2026). "Ebola cases in Congo top 3,200, nearing record of the country's worst outbreak". AP News (jezik: engleski). Pristupljeno 15. 8. 2026.
  8. 1 2 Al Jazeera (22. 7. 2026). "Ebola death toll in the Democratic Republic of the Congo surges above 1,000". Al Jazeera (jezik: engleski). Pristupljeno 15. 8. 2026.
  9. 1 2 World Health Organization Regional Office for Africa (2. 8. 2026). "Uganda Weekly External Situation Report 12, Data as of 02 August 2026". WHO (jezik: engleski). World Health Organization. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  10. ↑ Mole, Beth (15. 5. 2026). "Ebola outbreak with uncommon strain erupts in Congo and Uganda; 65 deaths". Ars Technica (jezik: engleski). Pristupljeno 15. 8. 2026.
  11. 1 2 World Health Organization (15. 8. 2026). "Alert and response". WHO (jezik: engleski). World Health Organization. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  12. ↑ Centers for Disease Control and Prevention (15. 8. 2026). "Ebola Outbreak: Current Situation". CDC (jezik: engleski). Centers for Disease Control and Prevention. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  13. 1 2 Gretsky, Will; Kekatos, Mary (1. 6. 2026). "Ebola outbreak spreading in Africa is 'likely far worse' than official figures suggest: IRC". ABC News (jezik: engleski). Pristupljeno 15. 8. 2026.
  14. ↑ Reuters (14. 7. 2026). "WHO says it has less than half funding needed to fight Ebola". Reuters (jezik: engleski). Pristupljeno 15. 8. 2026.
  15. ↑ Kuhn, Jens H.; Becker, Stephan; Ebihara, Hideki; Geisbert, Thomas W.; Johnson, Karl M.; Kawaoka, Yoshihiro; Lipkin, W. Ian; Negredo, Ana I.; Netesov, Sergey V.; Nichol, Stuart T.; Palacios, Gustavo; Peters, Clarence J.; Tenorio, Antonio; Volchkov, Viktor E.; Jahrling, Peter B. (1. 12. 2010). "Proposal for a revised taxonomy of the family Filoviridae: classification, names of taxa and viruses, and virus abbreviations". Archives of Virology (jezik: engleski). 155 (12): 2083–2103. doi:10.1007/s00705-010-0814-x. ISSN 1432-8798. PMC 3074192. PMID 21046175. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  16. ↑ Thomas, Rebecca (17. 5. 2026). "What you need to know about the latest Ebola outbreak and rare Bundibugyo strain". The Independent (jezik: engleski). Pristupljeno 15. 8. 2026.
  17. 1 2 3 Centers for Disease Control and Prevention (15. 8. 2026). "Ebola Outbreak: Current Situation". CDC (jezik: engleski). Centers for Disease Control and Prevention. Arhivirano s originala, 18. 5. 2026. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  18. ↑ Lupkin, Sydney (16. 5. 2026). "A new Ebola outbreak has already killed 87 people in Democratic Republic of Congo". NPR (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 17. 5. 2026. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  19. ↑ Mire, Chad E.; Geisbert, Joan B.; Marzi, Andrea; Agans, Krystle N.; Feldmann, Heinz; Geisbert, Thomas W. (19. 12. 2013). "Vesicular Stomatitis Virus-Based Vaccines Protect Nonhuman Primates against Bundibugyo ebolavirus". PLOS Neglected Tropical Diseases (jezik: engleski). 7 (12): e2600. doi:10.1371/journal.pntd.0002600. ISSN 1935-2735. PMC 3868506. PMID 24367715. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  20. ↑ Branswell, Helen (18. 5. 2026). "With no approved vaccine for Ebola outbreak, experts weigh testing a long shot". STAT (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 18. 5. 2026. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  21. ↑ World Health Organization (15. 8. 2026). "WHO emergency guidance on the use of licensed Ebola virus vaccine during Bundibugyo virus disease outbreaks". WHO IRIS (jezik: engleski). World Health Organization. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  22. ↑ 6abc Philadelphia (17. 5. 2026). "WHO declares global health emergency over Ebola outbreak in Congo and Uganda". 6abc Philadelphia (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 19. 5. 2026. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  23. ↑ Nunes, Ashley (30. 9. 2025). "The Nexus of Conflict, Mining, and Violence in Eastern DRC". New Lines Institute (jezik: engleski). Pristupljeno 15. 8. 2026.
  24. 1 2 UN News (26. 5. 2026). "Ebola outbreak in DR Congo collides with conflict and hunger, WHO warns". UN News (jezik: engleski). United Nations. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  25. 1 2 World Health Organization (18. 5. 2026). "Ebola disease caused by Bundibugyo virus, Democratic Republic of the Congo & Uganda". WHO (jezik: engleski). World Health Organization. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  26. ↑ BBC News (15. 8. 2026). "'I buried my parents one day after the other' - Ebola mourners learn how to grieve safely". BBC News (jezik: engleski). Pristupljeno 15. 8. 2026.
  27. ↑ Princewill, Nimi (21. 5. 2026). "How bushmeat, burial rites and disinformation make the DRC an Ebola hotspot". CNN (jezik: engleski). Pristupljeno 15. 8. 2026.
  28. ↑ Mwisi, Erikas; Farge, Emma (22. 5. 2026). "Congo province bans funeral wakes to contain Ebola's spread". Reuters (jezik: engleski). Pristupljeno 15. 8. 2026.
  29. ↑ Silva, Marco; Mwai, Peter (9. 7. 2026). "'They said it isn't real': Ebola rumours fuel attacks on health workers". BBC News (jezik: engleski). BBC Verify. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  30. ↑ World Health Organization (24. 4. 2025). "Ebola disease". WHO (jezik: engleski). World Health Organization. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  31. ↑ UK Health Security Agency (18. 5. 2026). "Ebola: overview, history, origins and transmission". GOV.UK (jezik: engleski). UK Health Security Agency. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  32. ↑ UK Health Security Agency (18. 5. 2026). "What is Ebola and how does it spread?". UK Health Security Agency Blog (jezik: engleski). UK Health Security Agency. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  33. ↑ The Guardian (3. 6. 2026). "DRC Ebola outbreak could have begun as early as January, WHO chief says". The Guardian (jezik: engleski). Guardian News & Media. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  34. ↑ Mooring, Eric Q.; Koval, William T.; Routledge, Isobel; Holmdahl, Inga; España, Guido A.; Kahn, Rebecca; Bruce, Beau B. (2026). "Modeled Scenario Projections for the Ebola Disease Outbreak Caused by Bundibugyo Virus, 2026". MMWR. Morbidity and Mortality Weekly Report (jezik: engleski). 75 (22): 285–289. doi:10.15585/mmwr.mm7522e1. ISSN 0149-2195. Pristupljeno 15. 8. 2026.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  35. ↑ Paravicini, Giulia; Bonnerot, Clement; Mahamba, Fiston (11. 6. 2026). "A cracked coffin, a funeral and the hunt for Ebola's patient zero". Reuters (jezik: engleski). Pristupljeno 15. 8. 2026.
  36. 1 2 3 4 Africa CDC (18. 5. 2026). "Bundibugyo Virus Disease Outbreak". Africa CDC (jezik: engleski). Africa Centres for Disease Control and Prevention. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  37. ↑ Asadu, Chinedu; Mwanamilongo, Saleh (18. 5. 2026). "WHO declares global health emergency over Ebola outbreak in Congo and Uganda". AP News (jezik: engleski). Associated Press. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  38. ↑ Le Poidevin, Olivia (23. 5. 2026). "Red Cross mourns death of three volunteers from Ebola in Congo". Reuters (jezik: engleski). Pristupljeno 15. 8. 2026.
  39. ↑ Chibelushi, Wedaeli; Naadi, Thomas (24. 5. 2026). "Red Cross volunteers die from suspected Ebola in DR Congo". BBC News (jezik: engleski). BBC Africa. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  40. 1 2 Reuters (15. 5. 2026). "Congo confirms new Ebola outbreak, 80 deaths". Reuters (jezik: engleski). Pristupljeno 15. 8. 2026.
  41. ↑ Bigg, Matthew Mpoke; Mandavilli, Apoorva (15. 5. 2026). "Large Ebola Outbreak Is Declared in Congo". The New York Times (jezik: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  42. ↑ Ministry of Public Health, Hygiene and Social Welfare of the Democratic Republic of the Congo (15. 5. 2026). "DR Congo: Ministry of Public Health, Hygiene and Social Welfare, official declaration Ebola outbreak, 15 May 2026". ReliefWeb (jezik: engleski). Government of the Democratic Republic of the Congo. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  43. ↑ Al Jazeera (17. 5. 2026). "WHO declares Ebola outbreak in DR Congo, Uganda a global health emergency". Al Jazeera (jezik: engleski). Al Jazeera Media Network. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  44. ↑ Lay, Kat (17. 5. 2026). "WHO says Ebola outbreak in DRC and Uganda is 'emergency' of international concern". The Guardian (jezik: engleski). Guardian News & Media. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  45. ↑ Makumeno, Emery (19. 5. 2026). "'Ebola has tortured us': Fear grips eastern DR Congo as deadly virus spreads". BBC News (jezik: engleski). BBC Africa. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  46. 1 2 World Health Organization (18. 5. 2026). "Uganda Weekly External Situation Report 01, Data as of 18 May 2026". WHO (jezik: engleski). World Health Organization. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  47. ↑ Kasongo, Ange Adihe; Nyemba, Benoit (21. 5. 2026). "Ebola case confirmed in rebel-held Congo area far from outbreak's epicentre". Reuters (jezik: engleski). Pristupljeno 15. 8. 2026.
  48. ↑ BNO News (17. 5. 2026). "WHO declares global health emergency over Ebola outbreak in DRC and Uganda". X (formerly Twitter) (jezik: engleski). BNO News. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  49. ↑ Le Monde; Agence France-Presse (2. 6. 2026). "Ebola : l'OMS revoit à la baisse les cas suspects en RDC et en Ouganda, mais confirme la hausse des cas avérés". Le Monde (jezik: francuski). Société Éditrice du Monde. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  50. ↑ Institut National de Santé Publique (31. 5. 2026). "SitRep N°015/MVE_29/2026". INSP (jezik: francuski). Institut National de Santé Publique de la République Démocratique du Congo. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  51. ↑ Institut National de Santé Publique (22. 6. 2026). "SitRep N°37/MVB_20/06/2026". INSP (jezik: francuski). Institut National de Santé Publique de la République Démocratique du Congo. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  52. 1 2 France 24 (4. 7. 2026). "France's first detected Ebola patient recovers, leaves hospital". France 24 (jezik: engleski). France 24. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  53. ↑ Dall, Chris (29. 6. 2026). "Ebola outbreak spreads to 4th province in DR Congo". CIDRAP (jezik: engleski). Center for Infectious Disease Research and Policy. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  54. ↑ Reuters (30. 6. 2026). "Congo traces possible Ebola spread to two new provinces, sources say". Reuters (jezik: engleski). Thomson Reuters. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  55. ↑ Institut National de Santé Publique (4. 7. 2026). "SitRep N°051/MVB_04/07/2026". INSP (jezik: francuski). Institut National de Santé Publique de la République Démocratique du Congo. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  56. ↑ CBS News; Associated Press (11. 7. 2026). "U.S. citizen working for humanitarian organization in Congo tests positive for Ebola, CDC says". CBS News (jezik: engleski). CBS Interactive. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  57. ↑ Institut National de Santé Publique (13. 7. 2026). "SitRep N°060/MVB 13/07/2026". INSP (jezik: francuski). Institut National de Santé Publique de la République Démocratique du Congo. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  58. ↑ Médecins Sans Frontières (15. 7. 2026). "DRC Ebola outbreak response needs urgent scale-up after two months". MSF (jezik: engleski). Médecins Sans Frontières. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  59. ↑ Institut National de Santé Publique (24. 7. 2026). "SitRep N°071/MVB_24/07/2026". INSP (jezik: francuski). Institut National de Santé Publique de la République Démocratique du Congo. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  60. ↑ Communication Médias RDC. "Profil na platformi X (Twitter)". X (Twitter) (jezik: francuski). X Corp. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  61. ↑ Institut National de Santé Publique (9. 8. 2026). "SitRep N°087/MVEBDB/09/08/2026". INSP (jezik: francuski). Institut National de Santé Publique de la République Démocratique du Congo. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  62. ↑ Reuters (13. 8. 2026). "Congo reports Ebola death in new province, official says". Reuters (jezik: engleski). Thomson Reuters. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  63. ↑ insp.cd (2026-08-14). "SitRep N°090/MVEBDB/12/08/2026 Août 14, 2026 Posted by – Institut National de Sante Publique" (jezik: francuski). Pristupljeno 2026-08-14.
  64. 1 2 Makumeno, Emery; Khalil, Hafsa (1. 6. 2026). "Five patients recover from Ebola in DR Congo and leave hospital". BBC News (jezik: engleski). BBC. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  65. ↑ "Uganda closes border with Congo to try to limit Ebola spread". The Straits Times (jezik: engleski). SPH Media. 18. 5. 2026. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  66. ↑ Muia, Wycliffe; Foulkes, Imogen (16. 7. 2026). "'Moment of joy' as Uganda discharges last Ebola patient". BBC News (jezik: engleski). BBC. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  67. ↑ Serge (10. 6. 2026). "American Medical Missionary who Contracted Ebola in Democratic Republic of Congo Arrives Safely in US". Serge (jezik: engleski). Serge. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  68. ↑ "New US Ebola patient arrives in Germany for treatment". The Guardian (jezik: engleski). Guardian News & Media. 14. 7. 2026. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  69. ↑ "WHO to give update on hantavirus and Ebola after outbreaks". BBC News (jezik: engleski). BBC. 18. 5. 2026. Arhivirano s originala, 18. 5. 2026. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  70. ↑ European Centre for Disease Prevention and Control (18. 5. 2026). "ECDC activates the EU Health Task Force, deploying experts to support Ebola outbreak response". ECDC (jezik: engleski). European Centre for Disease Prevention and Control. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  71. ↑ World Health Organization (19. 5. 2026). "WHO ramps up support to the Democratic Republic of the Congo's Ebola outbreak response". WHO (jezik: engleski). World Health Organization – Regional Office for Africa. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  72. ↑ Schreiber, Melody (21. 5. 2026). "US is 'simply choosing not to stop' Ebola outbreak after massive public health cuts, experts say". The Guardian (jezik: engleski). Guardian News & Media. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  73. ↑ Foreign, Commonwealth & Development Office (22. 5. 2026). "UK steps up support to stop spread of Ebola in eastern DRC". GOV.UK (jezik: engleski). HM Government. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  74. ↑ U.S. Department of State (28. 5. 2026). "Ebola Response Update – May 28, 2026". state.gov (jezik: engleski). U.S. Department of State. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  75. ↑ European Civil Protection and Humanitarian Aid Operations (28. 5. 2026). "Democratic Republic of the Congo's latest Ebola outbreak: 'The world cannot afford to look away'". ec.europa.eu (jezik: engleski). European Commission. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  76. ↑ Médecins Sans Frontières (28. 5. 2026). "Ebola outbreak in eastern DRC intensifies as MSF strengthens treatment and containment efforts". msf.org.za (jezik: engleski). Médecins Sans Frontières Southern Africa. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  77. ↑ Médecins Sans Frontières (16. 5. 2026). "DRC: MSF preparing large-scale response to Ebola outbreak in Ituri province". msf.org (jezik: engleski). Médecins Sans Frontières. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  78. ↑ Médecins Sans Frontières (18. 5. 2026). "In photos: Inside MSF's Ebola Treatment Centres". msf.org.uk (jezik: engleski). Médecins Sans Frontières UK. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  79. 1 2 World Health Organization (7. 8. 2026). "Third meeting of the WHO Technical Advisory Group on candidate vaccine prioritization (TAG-CVP) for Bundibugyo virus disease outbreak response: meeting report, 31 July 2026". WHO (jezik: engleski). World Health Organization. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  80. ↑ World Health Organization (28. 5. 2026). "Experts convened by WHO advise on candidate treatments and vaccines for Ebola disease caused by Bundibugyo virus". WHO (jezik: engleski). World Health Organization. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  81. 1 2 France 24 (9. 7. 2026). "Africa CDC warns of 'fastest-growing Ebola outbreak ever' as DR Congo death toll climbs to 600". France 24 (jezik: engleski). France 24. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  82. ↑ Pandemic Sciences Institute (28. 5. 2026). "Media spotlight: PSI experts on Bundibugyo Ebola vaccines and treatments". psi.ox.ac.uk (jezik: engleski). University of Oxford, Pandemic Sciences Institute. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  83. ↑ The Guardian (12. 7. 2026). "First patients enrolled in record-breaking Ebola treatment trial in DRC". The Guardian (jezik: engleski). Guardian News & Media. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  84. ↑ Gallagher, James (13. 7. 2026). "UK begins trials of Ebola vaccine developed in just eight weeks". BBC News (jezik: engleski). BBC. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  85. ↑ University of Oxford (24. 7. 2026). "First volunteer vaccinated in the world's first Bundibugyo ebolavirus vaccine trial". ox.ac.uk (jezik: engleski). University of Oxford. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  86. ↑ Africa CDC (2026). "Molecular Diagnostic Tests (RT-PCR) for Ebola Virus Bundibugyo Strain". africacdc.org (jezik: engleski). Africa Centres for Disease Control and Prevention. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  87. ↑ Weber, Lauren (26. 5. 2026). "Doctor evacuated from Congo feels 'helpless' watching colleagues die of Ebola". The Washington Post (jezik: engleski). The Washington Post. ISSN 0190-8286. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  88. ↑ Mwisi, Erikas (18. 5. 2026). "Health workers race to contain Congo's fast-spreading Ebola outbreak". Reuters (jezik: engleski). Thomson Reuters. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  89. ↑ The Telegraph (15. 8. 2026). "Uganda bans hugs and handshakes as two cases of Ebola are confirmed". The Telegraph (jezik: engleski). Telegraph Media Group. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  90. ↑ Cai, Sophia; Johansen, Ben (19. 5. 2026). "World Cup's Ebola factor". Politico (jezik: engleski). Politico. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  91. ↑ South China Morning Post (15. 8. 2026). "DR Congo police fire warning shots as protesters burn Ebola patient tents". South China Morning Post (jezik: engleski). South China Morning Post. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  92. ↑ Danaher, Caitlin; Madowo, Larry; Kennedy, Niamh (21. 5. 2026). "Protesters attack DRC treatment center as the WHO warns violence is threatening Ebola efforts". CNN (jezik: engleski). Cable News Network. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  93. ↑ Makumeno, Emery (22. 5. 2026). "Angry crowd sets Ebola hospital tents on fire in DR Congo". BBC News (jezik: engleski). BBC. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  94. ↑ PBS NewsHour (23. 5. 2026). "Eighteen suspected Ebola patients escape after treatment tent is set on fire for a second time in Congo". PBS NewsHour (jezik: engleski). PBS. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  95. ↑ The Guardian (4. 6. 2026). "Rebel attacks in eastern DRC kill 30 people and hamper Ebola response". The Guardian (jezik: engleski). Guardian News & Media. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  96. 1 2 Reuters (4. 6. 2026). "Congo reports attack on Ebola burial team as cases rise". Reuters (jezik: engleski). Thomson Reuters. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  97. ↑ Sexton, Karl; Muller, Natalie (9. 6. 2026). "Kenya: Protester shot dead at rally against US Ebola center". Deutsche Welle (jezik: engleski). DW. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  98. ↑ The Japan Times (4. 6. 2026). "Ebola burial team attacked and 11 patients flee care in widening outbreak in Congo". The Japan Times (jezik: engleski). The Japan Times. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  99. ↑ European Centre for Disease Prevention and Control (2026). "Ebola disease outbreak in the Democratic Republic of the Congo and Uganda". ecdc.europa.eu (jezik: engleski). European Centre for Disease Prevention and Control. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  100. ↑ The Straits Times (15. 8. 2026). "Ebola patients flee treatment centres in Congo for food as hunger crisis deepens". The Straits Times (jezik: engleski). SPH Media. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  101. ↑ Al Jazeera (15. 7. 2026). "DRC Ebola cases surpass 2,000 as more health workers begin strike". Al Jazeera (jezik: engleski). Al Jazeera Media Network. Pristupljeno 15. 8. 2026.
  102. ↑ World Health Organization (2026). "Ebola disease caused by Bundibugyo virus - Democratic Republic of the Congo". who.int (jezik: engleski). World Health Organization. Pristupljeno 15. 8. 2026.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Epidemija_ebole_u_Srednjoj_Africi_2026.&oldid=3918284"