Etta James

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Ambox warning blue construction.svg Trenutno se vrše izmjene na stranici.
Molimo ostale korisnike da ne uređuju sadržaj stranice dok je prikazano ovo obavještenje kako bi se izbjegao konflikt s izmjenama. Ako imate komentare i pitanja u vezi sa stranicom, koristite stranicu za razgovor.
Napomena: Ovaj šablon možete ukloniti ako nije bilo izmjena u posljednja tri dana.
Posljednju izmjenu napravio je korisnik Nerko65 (razgovor · doprinosi), 12. 12. 2018. u 01:04.
Etta James
Etta James.jpg
američka pjevačica
Rođenje (1938.-01-25.) 25. januar 1938.
Los Angeles, California, SAD
Smrt (2012.-01-20.) 20. januar 2012. (73 god)
Riverside, California, SAD

Etta James (rođena kao Jamesetta Hawkins, 25. januar 1938. godine Los Angeles, 20. januar 2012. Riverside, California) bila je američka pjevačica čiji muzički repertoar se sastojao od različitih žanrova, uključujući: blues, R&B, soul, rock and roll, jazz i gospel. Godine 1954. započela je muzičku karijeru preselivši se u Los Angeles, gdje je snimila njen veoma uspješan album At Last!, sa kojeg su urađene četiri singl ploče: All I Could Do Was Cry", "Trust in Me", "At Last" i "My Dearest Darling." Do 1960. njena muzička karijera je bila u velikom usponu. Pored veċ navedenih pjesama, Etta James se proslavila i sa pjesmama: "The Wallflower (Dance with Me, Henry)", "Tell Mama", "Something's Got a Hold on Me" i "I'd Rather Go Blind." Tokom svoje duge i plodne karijere imala je stalne probleme sa ovisnošċu o heroinu, teškim fizičkim zlostavljanjem i zatvorskim kaznama. Unatoč svemu ostvarila je uspješan muzički povratak krajem 1980-ih sa albumom Seven Year Itch. Njen moćni i duboki glas premošćavao je jaz između ritma i bluesa (r&b) i rock and roll-a. Osvojila je šest prestižnih nagrada Grammy i 17 nagrada u kategoriji blues muzike, Blues Music Awards. Bila je primljena u Rock and Roll Hall of Fame (bos. Kuċa slavnih rock and roll-a) 1993. godine, Blues Hall of Fame 2001. i Grammy Hall of Fame 1999. godine. Po mišljenju muzičkih kritičara, Etta James je jedna od najdinamičnijih pjevačica u ovoj vrsti muzike.

Biografija i muzička karijera[uredi | uredi izvor]

Rane godine[uredi | uredi izvor]

Kao dijete u dobi od pet godina, Etta James je dobila prve profesionalne časove pjevanja od Jamesa Earle Hinesa, muzičkog direktora hora Echoes of Eden u crkvi St. Paul Baptist Church u južnom Los Angelesu. Malo kasnije nastavila je da pjeva u crkvenom horu i na radiju, a ljudi iz njenog okruženja često su je nazivali čudo od djeteta. Kada je napunila 12 godina preselila se na sjever u San Francisco gdje je osnovala trio. Ubrzo zatim je počela pjevati za Johhnny Otis-a, u to vrijeme veoma utjecajnog muzičara i kompozitora na američkoj R&B i rock and roll sceni. Godine 1954. preselila se u Los Angeles kako bi snimila album "The Wallflower" zajedno sa Johnny Otis Band-om. To je bila godina kada je mlada pjevačica postala Etta James (kraća verzija njenog pravog imena), a nastupala je sa njenom prateċom muzičkom grupom pod nazivom The Peaches. Ubrzo nakon toga, Etta James je pokrenula svoju solo karijeru sa hitom "Good Rockin Daddy".

Proboj na muzičkoj sceni[uredi | uredi izvor]

Nakon potpisivanja ugovora sa izdavačkom kuċom iz Chicago-a Chess Records 1960. godine, njena muzička karijera je bila u velikom usponu. Snimila je dvije singl ploče pjevajuċi u dueta sa Harvey Fuqua pod nazivima "If I Can't Have You" i "Spoonful". Njen prvi uspješni hit bila je pjesma u doo-wop i R&B stilu pod nazivom "All I Could Do Was Cry."

Hit singl ploča pod nazivom "At Last! koju je Etta James objavila početkom 1962.

Njen debi album, At Last !, snimljen je krajem 1960. godine i bio je poznat po raznovrsnom muzičkom izboru, od jazz standarda preko bluesa do doo-wop-a i ritma i bluesa (R & B). Na ovom albumu se nalaze i pjesme koje su postale muzički klasici poput "At Last" i "Trust in Me". Nastavila je raditi sa Chess Records Početkom 1961. Etta James je objavila pjesmu "At Last", koja je dostigla drugo mjesto na R & B listi najpopularnijih i broj 47 na "Billboard Hot 100". Kasnije iste godine, izašao je njen drugi studijski album pod nazivom The Second Time Around, na kojem je Etta James pjevala jazz i pop standarde i sa gudačima na veċini pjesama. Sa ovog albuma su izvedene dvije hit singl ploče: "Fool That I Am" i "Do not Cry Baby". Naredne godine počela je da ubacuje elemente gospel muzike u njen repertoar, objavljujući pjesme "Something's Hold on Me" i "Stop The Wedding", koje su postigle zavidan uspjeh na listama popularnosti u SAD. Godine 1963. imala je još jedan veliki hit sa pjesmom "Pushover", a objavila je i koncertni album Etta James Rocks the House, snimljen u New Era Club u Nashville-u, Tennessee. Nažalost, njena ovisnost o heroinu i jedan period izolacije su utjecali na njen privatni i profesionalni život. Usprkos problemima sa drogom, a 1967. godine nastavila je snimati muzičke albume. Tada je snimila veoma uspješnu singl ploču sa pjesmom "Tell Mama" u poznatom "FAME Studios" u gradu Muscle Shoals, sjeverna Alabama. Na B-strani ploče se nalazila pjesma "I'd Rather Go Blind", koja je postala klasična blues pjesma koju su u svojim obradama snimili mnogi drugi umjetnici. Jedan od najpoznatijih primjera je koncertna obrada pjesme "Tell Mama" koju je otpjevala Janis Joplin. Nakon ovog uspjeha, Etta James je postala veoma tražena koncertna atrakcija, iako nikad više nije dosegla vrhunac njenog muzičkog uspjeha iz prve polovine 1960-ih. Nastavila je sa uspješnom karijerom, a singl ploče "Losers Weepers" (1970.) i "I Found a Love" (1972.) bile su dobro plasirane na listama popularnosti. Tako je snimila svoj album "Etta James" 1973. godine, na kojem je pjevala pjesme u rock i funk stilu. Ovaj album je bio predložen za nagradu Grammy i uvršten na američku listu najprodavanijih albuma te godine, Bilboard 200. Naredne godine slijedio je novi album pod nazivom Come Little Closer, na kojem nije bilo velikih hitova, ali su mu muzički kritičari dali dobre ocjene. Objavila je još jedan album 1976. pod nazivom [[Etta Is Betta Than Evvah! (album)|Etta Is Betta Than Evvah!). Njen naredni album iz 1978. pod nazivom Deep in the Night, producirao je Jerry Wexler za izdavačku kuċu Warner Bros., na kojem je Etta više pjevala pjesme u stilu rock muzike. Te iste godine, nastupala je prije glavnog koncerta britanske rock grupe The Rolling Stones, nakon kojeg je slijedio nastup na Montreux Jazz Festivalu u Švicarskoj. Međutim, nakon ovog kratkotrajnog uspjeha napustila je Chess Records i nije snimala ništa u narednih deset godina zbog ovisnosti o drogama i alkoholizma.

Kasnija karijera[uredi | uredi izvor]

Etta James tokom njenog koncertnog nastupa na festivalu "Music in the Park" 2000. godine u San Jose-u, California.

Tokom kasnih 1970-ih i početka 1980-ih Etta James je povremeno nastupala, ali se nije mnogo čulo o njoj u medijima. Njen prvi značajniji koncertni nastup uslijedio je na svečanosti povodom otvaranja Ljetnih Olimpijskih Igara u Los Angelesu 1984., na kojoj je otpjevala poznatu pjesmu When the Saints Go Marching In. Tri godine kasnije otpjevala je zajedno sa Chuck Berry-em njegovu poznatu pjesmu Rock and Roll Music, snimljenu za dokumentarni film Hail! Hail! Rock 'n' Roll. Godine 1989. potpisala je ugovor sa izdavačkom kuċom Island Records, za koju je snimila albume Seven Year Itch i Stickin' to My Guns.

Ušla je u Kuću slavnih Rock and Rolla 1993. prije potpisivanja ugovora sa izdavačkom kuċom Private Music Records. Iste godine snimila je album sa pjesmama blues pjevačice Billie Holiday pod nazivom Mystery Lady: Songs of Billie Holiday. Sa ovim albumom započeo je period u njenoj karijeri, gdje je Etta James sve više pjevala u jazz stilu, a 1994. osvojila je i svoju prvu Grammy nagradu za najbolju žensku jazz pjevačicu. Naredne godine izlazi njena utobigrafska knjiga A Rage to Survive, kao i novi studijski album Time After Time. Tri godine kasnije objavljuje novi album Life, Love & the Blues, a među studijskim muzičarima bila su i njena dva sina koji su svirali bubnjeve i gitaru. Povratak blues korijenima počeo je 2000. godine kada je objavila novi studijski album Matriarch of the Blues. Godine 2003. podvrgla se operaciji želuca i izgubila više od 20 kilograma. Dramatičan gubitak težine djelovao je na njen glas. Iste godine Etta James je objavila "Let's Roll" koji je osvojio Grammy za najbolji savremeni blues album. Njeni sinovi Donto i Sametto poslužili su kao producenti na snimanju zajedno sa Josh Sklair. Ovaj tim regrupira sljedece napore "Blues to the Bone" (2004). Ovaj album joj je donio i treći Grammy ovaj put za najbolji tradicionalni album na kojem se nalaze posebno naglašene pjeme James Brown, Princea i Marvina Gaye. Sljedeće godine je učestvovala u memorijalnom albumu velike jazz zvijezde Elle Fitzgerald pod nazivom "We Love Ella". Godine 2006. izdala je album "All the Way". Njen album "Etta James" osvojio je nominaciju za Grammy u dijelu svoje rock i funk kombinacije zvukova. Nakon isteka ugovora sa Chicago Chess Records Etta je potpisala za Warner Brothers Records.

Zadnje godine života[uredi | uredi izvor]

Detalj sa nadgrobne ploče Ette James, Inglewood Park Cemetery Garden of Chimes Mausoleum, Los Angeles.

Kako je ušla u svoje sedamdesete Etta James se počela boriti sa zdravstvenim problemima .Ona je 2010 hospitalizirana zbog infekcije krvi kao i drugih bolesti. Kasnije je otkriveno da pjevačica boluje od demencije a prima tretman za leukemiju. Njeni zdravstveni problemi izašli su na vidjelo kad se ona razvodila od svog supruga Artis Mills. On je tražio da dobije milion dolara novca Ette,ali je bio izazvan od strane sinova Ette Donta i Sammeto. Dvije godine kasnije razveli su se uz dogovor. Svoj najnoviji album je objavila u januaru 2011 a primio je dobre kritike.Nekoliko sedmica kasnije doktor Ette James je najavio da je pjevačica u završnoj fazi leukemije. Također joj je dijagnosticiran Hepatitis C. Njeni sinovi su priznali novinama da je njeno zdravlje jako loše te da se o njoj brine Riverside, California dom. Etta James je umrla 20. januara. 2012. godine.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]