Evlija Čelebija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Evlija Čelebija (pravo ime Evlija ibn Derviš Mehmed Zili) bio je osmanski putopisac. U toku četrdeset godina putovao je po Osmanlijskom carstvu i izvan njega, a učestvovao je i u brojnim bitkama. O svim svojim opažanjima i doživljajima napisao je opsežno djelo u deset knjiga pod imenom "Putopis" (Sejahatnama) ili "Tarihi sejjah".

Putopisi Evlije Čelebije imaju velikog značaja za historiografiju. On u svojim putopisima opisuje gradove, historiju, građevine, običaje i tradiciju, kao i značajne ličnosti iz zemalja koje je posjetio. U njegovim putopisima su opisi balkanskih zemalja iz 17. vijeka. Ostavio je i brojne zabilješke o Bosni i Hercegovini i Sarajevu.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Evlija Čelebija, poznat i pod imenom Evlija Efendi, rođen je 25. marta 1611. godine u Carigradu, gdje je stekao obrazovanje sa dvoru sultana Murata IV. Pored toga, bio je i hafiz. Godine 1640. polazi na svoje prvo putovanje izvan Istanbula i do kraja života putuje širom Evrope, zapisujući u svoj dnevnik (Sejahatnama) svoja iskustva. Putovao je sam ili u pratnji osmanskih državnika. Krajem augusta 1660. polazi na putovanje u Bosnu sa svojim rođakom Melek Ahmed-pašom. Narednih deset godina putovao je Evropom, a nakon čega se vraća u Istanbul. Godine 1671. odlazi na hadž u Mekku, a kasnije je putovao u Egipat, Sudan i Abesiniju. Posljednje putovanje koje je zabilježio poduzeo je u julu 1676. godine. Nije poznato kada je umro. Putopis Evlije Čelebije, sadrži više tomova koji se odnose na zemlje gdje je putovao, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.[2]

Putovanja[uredi | uredi izvor]

Mostar[uredi | uredi izvor]

Evropa[uredi | uredi izvor]

Azerbejdžan[uredi | uredi izvor]

Krimski kanat[uredi | uredi izvor]

Partenon[uredi | uredi izvor]

Sirija i Palestina[uredi | uredi izvor]

Otkrivanje lika i djela Evlije Čelebije[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ http://www.historija.ba/d/762-roden-evlija-celebija/
  2. ^ Evlija Čelebija, Putopisi, Sarajevo, 2012, str. 195

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]