Ex vivo

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Razlike između genske terapije in vivo i ex vivo

Ex vivo (latinski: "izvan živućeg") jest oznaka za ono što se odvija izvan nekog organizma. U nauci, ex vivo se odnosi na eksperimentiranja ili mjerenja koja se obavljaju u ili na ćelijama ili tkivima izvađenim iz organizma, u vanjskom okruženju sa minimalnim izmjenama prirodnih uvjeta. Ex vivo uslovi dozvoljavaju eksperimente na organizmima, ćelijama ili tkivima pod bolje kontroliranim uvjetima nego što je to moguće u in vivo ispitivanjima (u netaknutom organizmu), u, što je moguće manje, izmjenim uvjetima "prirodnog" okruženja.[1]

Primjena[uredi | uredi izvor]

Primarna prednost korištenja ex vivo proučavanja tkiva je sposobnost za obavljanje ispitivanja ili mjerenja koja inače ne bi bila moguća ili etički neprihvatljiva na živim uzorcima. Tkiva se mogu ukloniti na više načina, uključujući dijelimično, organa u cjelini ili većih sistema organa. Primjeri primjene ex vivo posmatranja uključuju:

  • eseje;
  • pronalaženje standardnih i alternativnih agenasa liječenja raka koji su efikasni protiv ćelija raka organizama;
  • mjerenja fizičkih, termo, električnih, mehaničkih, optičkih i drugih svojstava tkiva, posebno u raznim okruženjima koji ne mogu biti životno održiva (na primjer, u ekstremnim pritiscima ili temperaturama);
  • realne modele za razvoj operativnih zahvata;
  • istraživanja interakcije različitih vrsta energije s tkivima; ili kao
  • opitnih objekata u razvoju medicinskih tehnika.[2][3][4][5]

Termin ex vivo znači da je testirani uzorak izvađen iz organizma. Termin in vitro ("u staklu") znači da se testirani uzorak uzima iz organizma i održava u (staklenim) laboratorijskim posudama i istovremeno održavaju u eksperimentalnim i kontrolnim uvjetima. Ova dva pojma nisu sinonimi, iako je testiranje u oba slučaja "u staklu". Rezultati ex vivo odnose se samo na organizam iz kojeg ćelija potiče, dok se in vitro rezultati odnose samo na ćeliju koja se koristi.

U citologiji, ex vivo procedure često uključuju žive ćelije ili tkiva koja su uzeta iz organizma i kultivirana u laboratorijskim aparatima, obično u sterilnim okolnostima koje se ne mijenjaju preko 24 sata za dobijanje dovoljno ćelija za eksperimente. Ekperimenti općenito počinju 24-satne inkubacije, upotrebom istih organizama za eksperimente koje podrazumijevaju ex vivo ispitivanja. Jedna široko izvedena ex vivo studija je test horioalantoisne membrane (CAM) na ribama. U ovom testu, angiogeneza je promovirana na CAM membrani embriona pileta, izvan organizma.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ American Psychological Association (2010): The publication manual of the American Psychological Association (APA), Washington, DC, ISBN 978-1-4338-0562-2.
  2. ^ Ibrulj S., Haverić S., Haverić A. (2008): Citogenetičke metode – Primjena u medicini . Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo,ISBN 978-9958-9344-5-2.
  3. ^ Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-3-4.
  4. ^ Kapur Pojskić L., Ed. (2014): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 978-9958-9344-8-3.
  5. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.