Ezofagogastroduodenoskopija

Ezofagogastroduodenoskopija
EGD
OGD
Gornja endoskopija
Ezofagogastroduodenoskopija; EGD ; OGD ; Gornja endoskopija
	Endoskopski snimak ulkusa jednjaka viđenih nakon previjanja ezofagealnih varikoziteta, tokom ezofagogastroduodenoskopije

Ezofagogastroduodenoskopija (EGD) ili ezofagogastroduodenoskopija (OGD), također nazvana razni drugi nazivi, je dijagnostički endoskopski postupak koji vizualizira gornji dio gastrointestinalnog trakta do duodenuma. Smatra se minimalno invazivnim postupkom jer ne zahtijeva rez u jednu od glavnih tjelesnih šupljina i ne zahtijeva nikakav značajan oporavak nakon postupka (osim ako nije korištena sedacija ili anestezija). Međutim, bol u grlu je česta.^[1]^[2]^[3]

Alternativni nazivi

Riječi ezofagogastroduodenoskopija (EGD; američki engleski) i eozofagogastroduodenoskopija (OGD; britanski engleski; pogledate razlike u pravopisu. Također se naziva panendoskopija (PES) i endoskopija gornjeg GI dijela. Često se naziva i samo gornja endoskopija, gornji GI ili čak samo endoskopija; Budući da je EGD najčešće izvođena vrsta endoskopije, dvosmislen termin "endoskopija" se ponekad neformalno koristi za označavanje EGD-a po defaultu. Termin "gastroskopija" se doslovno fokusira samo na želudac, ali u praksi se upotreba preklapa.

Medicinska upotreba

Dijagnostika

Neobjašnjiva anemija (obično uz kolonoskopiju)
Krvarenje iz gornjeg gastrointestinalnog trakta što se dokazuje hematemezom ili melenom
Uporna dispepsija kod pacijenata starijih od 45 godina
Žgaravica i hronični refluks kiseline – ovo može dovesti do prekancerozne lezije koja se naziva Barrettov ezofagus
Uporno povraćanje – povraćanje
Disfagija – otežano gutanje
Odinofagija – bolno gutanje
Uporna mučnina
IBD (upalna bolest crijeva)

Nadzor

Nadzor nad Barrettovim ezofagusom
Nadzor nad ulkusom na želucu ili ulkusom na dvanaestopalačnom crevu
Povremeno nakon operacije želuca

Potvrda dijagnoze/biopsija

Abnormalno gutanje barija ili barijski obrok
Potvrda celijakije (putem biopsije)

Terapijska

Liječenje (banding/skleroterapija) ezofagusnih varikoziteta
Injekcijska terapija (npr., epinefrin u krvarećim lezijama)
Odsijecanje većih komada tkiva uređajem za hvatanje (npr., polipi, endoskopska resekcija sluznice)
Primjena kauterizacije na tkiva
Uklanjanje stranih tijela (npr. hrane) koja su progutana
Tamponada krvarećih ezofagealnih varikoziteta sa balonom
Primjena fotodinamičke terapije za liječenje malignosti jednjaka
Endoskopska drenaža pseudocista pankreasa
Zatezanje donjeg ezofagusnog sfinktera
Dilatacija ili stentiranje stenoze ili ahalazija
Perkutana endoskopska gastrostomija (postavljanje sonde za hranjenje)
Endoskopska retrogradna holangiopankreatografija (ERCP) kombinuje EGD sa fluoroskopijom
Endoskopski ultrazvuk (EUS) kombinuje EGD sa snimanjem od 5–12 MHz ultrazvučnim snimanjem

Novije intervencije

Endoskopska transgastrična laparoskopija
Postavljanje gastričnih balona u barijatrijskoj hirurgiji

Komplikacije

Stopa komplikacija je oko 1/1000.^[4] To uključuje:

aspiraciju, koja uzrokuje aspiracijsku pneumoniju
krvarenje
perforaciju
kardiopulmonalne probleme

Kada se koristi kod dojenčadi, ezofagogastroduodenoskop može komprimirati trahealni mišić, što sužava traheju.^[5] Ovo može rezultirati smanjenim protokom zraka u pluća. Dojenčad se može intubirati kako bi se osiguralo da je traheja fiksirana otvorena.

Ograničenja

Problemi gastrointestinalne funkcije obično se ne dijagnosticiraju dobro endoskopijom jer se kretanje ili sekrecija gastrointestinalnog trakta ne može lahko pregledati EGD-om. Ipak, nalazi poput viška tekućine ili slabog kretanja crijeva tokom endoskopije mogu ukazivati na poremećaje funkcije. Sindrom iritabilnog crijeva i funkcionalna dispepsija se ne dijagnosticiraju EGD-om, ali EGD može biti koristan u isključivanju drugih bolesti koje oponašaju ove uobičajene poremećaje.

Postupak

Vrh endoskopa treba podmazati i provjeriti kritične funkcije, uključujući uglove vrha, usisavanje zraka i vode te kvalitetu slike. Pacijent se drži NPO (nil per os) ili NBM (ništa na usta) najmanje četiri sata prije postupka. Većina pacijenata tolerira postupak samo s lokalnom anestezijom orofarinksa pomoću lidokain spreja. Međutim, nekim pacijentima može biti potrebna sedacija, a vrlo anksiozni/uznemireni pacijent može čak trebati i opću anesteziju. Informirani pristanak se dobija prije postupka. Glavni rizici su krvarenje i perforacija. Rizik se povećava kada se izvodi biopsija ili neka druga intervencija. Pacijent leži na lijevoj strani s glavom udobno naslonjenom na jastuk. Između zuba se postavlja štitnik za zube kako bi se spriječilo da pacijent zagrize endoskop. Endoskop se zatim provlači preko jezika u orofarinks. Ovo je najneugodnija faza za pacijenta. Brza i nježna manipulacija pod vidom vodi endoskop u jednjak. Endoskop se postepeno uvodi niz jednjak, bilježeći bilo kakvu patologiju. U ovoj fazi se izbjegava prekomjerna insuflacija želuca. Endoskop se brzo provlači kroz želudac i kroz pilorus kako bi se pregledali prvi i drugi dio dvanaesnika. Nakon što se to završi, endoskop se uvlači u želudac i izvodi se temeljitiji pregled, uključujući J-manevar. To uključuje retrofleksiju vrha endoskopa tako da podsjeća na oblik slova 'J' kako bi se pregledao fundus želuca i gastroezofagealni spoj. Svi dodatni postupci se izvode u ovoj fazi. Prije vađenja endoskopa, zrak iz želuca se aspirira. Tokom postupka mogu se napraviti fotografije koje se kasnije mogu pokazati pacijentu kako bi se objasnili eventualni nalazi.

U svojoj najosnovnijoj upotrebi, endoskop se koristi za pregled unutrašnje anatomije probavnog trakta. Često je sam pregled dovoljan, ali biopsija je vrijedan dodatak endoskopiji. Male biopsije mogu se napraviti hvataljkom (forcepsom za biopsiju) koja se provlači kroz endoskop i omogućava uzimanje uzoraka komadića tkiva od 1 do 3 mm pod direktnim vidom. Crijevna sluznica brzo zacjeljuje od takvih biopsija. Klinička praksa varira u pogledu rutinske biopsije za histološku analizu pregledanog gornjeg gastrointestinalnog sistema. Brzi ureazni test je brz, jednostavan i isplativ skrining za infekciju Helicobacter pylori.

Oprema

Endoskop
- Nekoaksijalna optička vlakna, su sistem za prenos svjetlosti do vrha endoskopa
- Čip kamera na vrhu endoskopa – ovo je sada zamijenilo koaksijalna optička vlakna starijih endoskopa koja su bila sklona oštećenjima i posljedičnom gubitku kvaliteta slike
- Kanal za zrak/vodu za čišćenje sočiva korištenjem kanala za vodu i zrak za sušenje samog sočiva i za upuhivanje jednjaka i želuca tokom operacije kako bi se spriječilo urušavanje traga za bolji vid tokom postupka
- Usisni/radni kanali – mogu biti u obliku jednog ili više kanala
- Kontrolna ručka – ovdje se nalaze kontrole
- Pupčane vrpce koje se spajaju na izvor svjetlosti i video procesor kako bi opskrbile endoskop usisavanjem, pritiskom zraka i vodom za (proces usisavanja i irigacije) i svjetlošću za prijenos u tijelu kako bi se video signal isporučio procesoru radi prikaza slike uživo na monitor
Stek
- Izvor svjetlosti
- Usisavanje
- Elektrohirurški uređaj
- Video rekorder/foto štampač
Instrumenti
- Forceps za biopsiju
- Zamke
- Igle za injekcije
Hemijski agensi

Galerija

Endoskopska slika gastrične antralne vaskularne ektazije viđene kao radijalni uzorak oko pilorisa prije (gore) i nakon (dolje) tretmana koagulacijom argonskom plazmom
Endoskopska slika Barrettovog ezofagusa, što je područje crvene sluznice koje strši poput jezika.
Duboki čir na želucu
Endoskopski snimak dvanaesnika (duodenuma) pacijenta sa celijakijom na kojem se vide nabori.
Čir na želucu u antrumu želuca s ugruškom koji ga prekriva zbog gastričnog limfoma.
Endoskopska slika stražnjeg zida duodenalnog ulkusa s čistom bazom, što je čest uzrok krvarenja iz gornjeg dijela gastrointestinalnog trakta.
Endoskopske slike raka želuca u ranom stadiju. 0-IIa, tub1. Lijeva kolona: Normalno svjetlo. Desna kolona: kompjuterski poboljšana slika (FICE). Prvi red: Normalno. Drugi red: Obojeno acetatom. Treći red: Smjesa acetata i indigokarmina (boja (AIM).

Također pogledajte

Vanjski linkovi

Reference

↑ "Gastroscopy – examination of oesophagus and stomach by endoscope". Bupa. decembar 2006. Arhivirano s originala, 6. 10. 2007. Pristupljeno 7. 10. 2007.
↑ National Digestive Diseases Information Clearinghouse (novembar 2004). "Upper Endoscopy". National Institutes of Health. Arhivirano s originala, 18. 10. 2004. Pristupljeno 7. 10. 2007.
↑ "What is Upper GI Endoscopy?". Patient Center -- Procedures. American Gastroenterological Association. Arhivirano s originala, 28. 9. 2007. Pristupljeno 7. 10. 2007.
↑ "EGD – esophagogastroduodenoscopy".
↑ Cravero, Joseph P.; Landrigan-Ossar, Mary (1. 1. 2019), Coté, Charles J.; Lerman, Jerrold; Anderson, Brian J. (ured.), "46 - Anesthesia Outside the Operating Room", A Practice of Anesthesia for Infants and Children (Sixth Edition) (jezik: engleski), Philadelphia: Elsevier, str. 1077–1094.e4, ISBN 978-0-323-42974-0, pristupljeno 23. 1. 2021

Šablon:Procedure probavnog sistema Šablon:Endoskopija

[1] "Gastroscopy – examination of oesophagus and stomach by endoscope". Bupa. decembar 2006. Arhivirano s originala, 6. 10. 2007. Pristupljeno 7. 10. 2007.

[2] National Digestive Diseases Information Clearinghouse (novembar 2004). "Upper Endoscopy". National Institutes of Health. Arhivirano s originala, 18. 10. 2004. Pristupljeno 7. 10. 2007.

[3] "What is Upper GI Endoscopy?". Patient Center -- Procedures. American Gastroenterological Association. Arhivirano s originala, 28. 9. 2007. Pristupljeno 7. 10. 2007.

[4] "EGD – esophagogastroduodenoscopy".

[:0-5] Cravero, Joseph P.; Landrigan-Ossar, Mary (1. 1. 2019), Coté, Charles J.; Lerman, Jerrold; Anderson, Brian J. (ured.), "46 - Anesthesia Outside the Operating Room", A Practice of Anesthesia for Infants and Children (Sixth Edition) (jezik: engleski), Philadelphia: Elsevier, str. 1077–1094.e4, ISBN 978-0-323-42974-0, pristupljeno 23. 1. 2021

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]