FAM181A

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
FAM181A
Identifikatori
AliasiFAM181A
Vanjski ID-jeviMGI: 3647570 HomoloGene: 34701 GeneCards: FAM181A
Lokacija gena (čovjek)
Hromosom 14 (čovjek)
Hrom.Hromosom 14 (čovjek)[1]
Hromosom 14 (čovjek)
Genomska lokacija za FAM181A
Genomska lokacija za FAM181A
Bend14q32.12Početak93,918,894 bp[1]
Kraj93,929,608 bp[1]
Lokacija gena (miš)
Hromosom 12 (miš)
Hrom.Hromosom 12 (miš)[2]
Hromosom 12 (miš)
Genomska lokacija za FAM181A
Genomska lokacija za FAM181A
Bend12|12 EPočetak103,277,234 bp[2]
Kraj103,283,324 bp[2]
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNK)

NM_001207071
NM_001207072
NM_001207073
NM_001207074
NM_138344

NM_001195726

RefSeq (bjelančevina)

NP_001194000
NP_001194001
NP_001194002
NP_001194003
NP_612353

n/a

Lokacija (UCSC)Chr 14: 93.92 – 93.93 MbChr 12: 103.28 – 103.28 Mb
PubMed pretraga[3][4]
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjekPogledaj/uredi – miš

Član A porodice sa sličnošću sekvence 181 je protein koji je kod ljudi kodiran genom FAM181A. [5]

Aminokiselinska sekvenca[uredi | uredi izvor]

Dužina polipeptidnog lanca je 354 aminokiseline, a molekulska težina 38.724 Da.[6].

Simboli
1020304050
MPLEERRSSGERNDAAPTNHRRPGEKRASTAKQVSSVPFLGAAGHQQSLP
SSWKASCSGPLVMASDSDVKMLLNFVNLASSDIKAALDKSAPCRRSVDHR
KYLQKQLKRFSQKYSRLPRGLPGRAAEPYLKRGSEDRPRRLLLDLGPDSS
PGGGGGCKEKVLRNPYREECLAKEQLPQRQHPEAAQPGQVPMRKRQLPAS
FWEEPRPTHSYHVGLEGGLGPREGPPYEGKKNCKGLEPLGPETTLVSMSP
RALAEKEPLKMPGVSLVGRVNAWSCCPFQYHGQPIYPGPLGALPQSPVPS
LGLWRKSPAFPGELAHLCKDVDGLGQKVCRPVVLKPIPTKPAVPPPIFNV
FGYL

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Analizirajući 1,780.295 5-krajnih sekvenci ljudskih cDNK punih dužina, izvedenih iz 164 tipa oligo-cap biblioteka cDNK, identificirano je 269.774 nezavisnih položaja transkripcijskih početnih mjesta (TSS) za 14.628 ljudskih RefSeq gena. Ovi TSS su grupirani u 30.964 klastera koji su međusobno odvojeni za više od 500 bp i stoga vrlo vjerojatno predstavljaju međusobno različite alternativne promotore. Najmanje 7674 (52%) ljudskih gena RefSeq podlijegalo je navodnim alternativnim promotorima (PAP). U prosjeku je bilo 3,1 PAP po genu, sa sastavom jednog promotora koji sadrži CpG-tok po 2,6 promotora bez CpG. U 17% lokusa koji sadrže PAP uočena je specifična upotreba PAP-ova za tkivo.

Najbogatiji izvori tkiva PAP-a specifičnih za tkivo bili su sjemenici i mozak. Također je bilo intrigantno da su promotori koji sadrže PAP obogaćeni genima koji kodiraju proteine povezane sa transdukcijom signala i da su rjeđi u genima koji kodiraju vanćelijske proteine, što možda odražava različite funkcionalne potrebe i ograničenu ekspresiju tih kategorija gena. Obrasci prvih egzona također su bili veoma raznoliki. U prosjeku je bilo 7,7 različitih tipov slternativne prerade prvih egzona po lokusu, koje su djelomično proizveli PAP-ovi, što sugerira da se ovim mehanizmom može postići širok spektar transkripata. Nalazi sugeriraju da bi upotreba alternativnih promotora i posljedična alternativna upotreba prvih egzona trebali imati ključnu ulogu u stvaranju složenosti potrebne za visoko razrađeni molekulski sistem kod ljudi.[7]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c ENSG00000273533 GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000140067, ENSG00000273533 - Ensembl, maj 2017
  2. ^ a b c GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000096753 - Ensembl, maj 2017
  3. ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  4. ^ "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  5. ^ "Entrez Gene: Family with sequence similarity 181, member A". Pristupljeno 24. 10. 2013.
  6. ^ "UniProt, Q8N9Y4". Pristupljeno 25. 7. 2021.
  7. ^ Kouichi Kimura, Ai Wakamatsu, Yutaka Suzuki, Toshio Ota, Tetsuo Nishikawa, Riu Yamashita, Jun-ichi Yamamoto, Mitsuo Sekine, Katsuki Tsuritani, Hiroyuki Wakaguri, Shizuko Ishii, Tomoyasu Sugiyama, Kaoru Saito, Yuko Isono, Ryotaro Irie, Norihiro Kushida, Takahiro Yoneyama, Rie Otsuka, Katsuhiro Kanda, Takahide Yokoi, Hiroshi Kondo, Masako Wagatsuma, Katsuji Murakawa, Shinichi Ishida, Tadashi Ishibashi, Asako Takahashi-Fujii, Tomoo Tanase, Keiichi Nagai, Hisashi Kikuchi, Kenta Nakai, Takao Isogai, Sumio Sugano (2006): Diversification of transcriptional modulation: large-scale identification and characterization of putative alternative promoters of human genes. Genome Res 16(1):55-65. doi:10.1101/gr.4039406; PMID 16344560