FK Kozara Bosanska Gradiška

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
FK Kozara
FK Kozara Gradiška.png
Puno ime Fudbalski klub Kozara Bosanska Gradiška
Nadimak Crveno-bijeli
Osnovan 1. juni 1945.
Lokacija Bosanska Gradiška
Adresa Dositeja Obradovića 9
78400 Bosanska Gradiška
Stadion Gradski stadion Bosanska Gradiška
Kapacitet 6.000
Predsjednik Jovica Bulović
Trener Vule Trivunović
Liga Prva liga RS
Federacija N/FS BiH
Konfederacija UEFA
Pozicija
(2017/18)
10. mjesto
Kit left arm red stripes.png
Boje ekipe
Kit body red stripes.png
Boje ekipe
Kit right arm red stripes.png
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Domaći
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Gostujući

FK Kozara je nogometni klub iz Bosanske Gradiške, Bosna i Hercegovina. Trenutno se takmiči u Prvoj ligi Republike Srpske.[1]

Historija[uredi | uredi izvor]

Vrijeme Jugoslavije[uredi | uredi izvor]

Prvi fudbalski klub u Bosanskoj Gradišci je osnovan 1913. godine pod imenom "LK Vihor". Do početka drugog svjetskog rata klub je često mjenjao ime (LK Sloga, LK Sava, Karađorđe, pa ponovo Sloga), da bi u junu 1945. konačno osnovan Fudbalski klub Kozara. Inicijativni odbor su činili Vaso Dukić, Vaso Petrović, Vojo Petrović, Vlado Pjatnicki i Joja Kapetanović.[2]

Prvo takmičenje je počelo u jesen 1946. u novoformiranom ligaškom prvenstvu Banjalučkog okruga. Prvu generaciju igrača su činili Vlado Pjatnicki, Krešo Fuks, Vojo Petrović, Vaso Petrović, Mehmed Ramić, Smail Hasanbegović, Đulaga Kozarčanin, Berto Sertić, Salih Osmić, Pero Radić, Ranko Milaković, Antun Senta, Mujo Bošnjak, Slavko Prčić, Hakija Sokol, Adem Tatarević i Joško Olah.

Kozara je početkom pedesetih godina nastavila takmičenje u ligi Banjalučkog podsaveza, a kasnije je bila član Banjalučke Međupodsavezne lige u kojoj je sezone 1964/65. godine bila prvak u prvoj grupi, i razigravala su za ulazak u viši rang ali je bilo uspješnije Jedinstvo iz Bihaća. Poslije neuspjeha, Kozara se 1967/68. godine takmičila u Međuopštinskoj ligi i te godine postala je prvak i veoma brzo se vratila u Banjalučku zonsku ligu. Veliki uspjeh Kozara je ostvarila u sezoni 1970/71. godine kada je postala prvak Krajiške zonske lige i po prvi put postala drugoligaš. Prvi drugoligaški meč Kozara je odigrala 22. avgusta 1971. godine sa Željezničarom iz Maribora, koga je savladala sa 2:1. Tu historijsku utakmicu odigrali su: Crnec, Kovačević, Kovač, Zeničanin, Teljigović, Berić, Timarac, Ćatić (Tabaković), Vuleta, Vejzović i Bilanović. U Drugoj ligi Kozara se zadržala do 1975. godine kada je osvojila šesnaesto mjesto i ispala iz lige.

Do 1975. godine Kozara se takmiči u Republičkoj ligi Bosne i Hercegovine. Nakon osvajanja lige 1981. klub se vraća u Drugu saveznu ligu, gdje provodi dvije sezone. Do početka rata 1992., Kozara se takmiči u Republičkoj i Međurepubličkoj ligi.

Kozara danas[uredi | uredi izvor]

Od 1975. godine Kozara se takmičila u Republičkoj ligi BiH i povratak u drugoligaško društvo ostvarila je 1981. godine, kada je postala prvak Republičke lige BiH, a u Drugoj saveznoj ligi provela je dvije godine. Povratak među drugoligaše izborili su: Enver Catić, Mursel Šerifović, Slavko Lazović, Zoltan Dudaš, Dževad Unkić, Slobodan Kuljanin, Mate Mandžukić, Emir Hadžić, Dino Omerhodžić, Ivan Bedi, Irfan Trešnjić. Do 1992. godine Kozara se takmičila u Republičkoj i Međurepubličkoj ligi, sve do izbijanja rata u Bosni i Hercegovini. Formiranjem FSRS i NFSBiH Kozara je uvrštena u Prvu ligu Republike Srpske 1995/96. godine u grupu Zapad i u prvoj sezoni osvojila je treće mjesto. Od sezone 1997/98. godine igrala se zajednička Prva liga u kojoj Kozara zauzima tek deseto mjesto. Međutim, u narednim sezonama Kozara pruža znatno bolje igre i plasmane, a najbolji plasman zauzima 2001/02. gpodine kada osvaja drugo mjesto, i prelazi sa još zajedno pet ekipa Prve lige u novoformiranu Premijer ligu Bosne i Hercegovine.

U Premijer ligi odigrala je samo jednu sezonu 2002/03. godine kada je bila tek petnaesta na kraju prvenstva i tako se vratila u Prvu ligu RS. Kozara je uspjela da se vrati u Premijer ligu 2011. godine, ali je se ponovo zadržala tek jednu sezonu. U Kupu Bosne i Hercegovine uspjela je da stigne do četvrtfinala 2003/04. godine kada je ispala posle dve utakmice od Borca iz Banje Luke. Najveći uspjeh Kozara je zabilježila u Kupu Republike Srpske, koga je uspjela tri puta da osvoji i to 1993/94, 1999/00. i 2000/01. godine, i još dva puta igrala je u finalu 2001/02. i 2009/10. godine.

Stadion[uredi | uredi izvor]

FK Kozara svoje utakmice igra na Gradskom Stadionu u Bosanskoj Gradišci. Kapacitet stadiona je 6000 gledalaca.

Navijači[uredi | uredi izvor]

Navijači Kozare se zovu "Žabari".

Ekipa[uredi | uredi izvor]

Trenutni sastav[uredi | uredi izvor]

Napomena: Zastave pokazuju reprezentaciju kao što je definisano pravilima podobnosti FIFA-e. Igrači mogu imati više od jednog ne-FIFA-inog državljanstva.

Br. Pozicija Igrač
G Bosna i Hercegovina Mladen Ilić
G Bosna i Hercegovina Dušan Dončić
O Bosna i Hercegovina Ognjen Petrović
O Srbija Dušan Komljenović
O Bosna i Hercegovina Boris Raspudić
O Bosna i Hercegovina Mile Pastar
O Bosna i Hercegovina Aleksandar Kondić
O Bosna i Hercegovina Neven Bunić
V Bosna i Hercegovina Uroš Ninković
V Bosna i Hercegovina Slobodan Gvozden
Br. Pozicija Igrač
V Bosna i Hercegovina Vladimir Petković
V Bosna i Hercegovina Nebojša Stjepanović
V Bosna i Hercegovina Draško Lolić
V Bosna i Hercegovina Srboljub Jandrić
V Bosna i Hercegovina Zoran Petković
V Bosna i Hercegovina Siniša Radoja
V Bosna i Hercegovina Milan Sakić
N Srbija Bojan Kumić
N Bosna i Hercegovina Dejan Glišić
N Bosna i Hercegovina Vladimir Kremenović
N Bosna i Hercegovina Milovan Novaković

Treneri[uredi | uredi izvor]

  • Dragan Vukša
  • Cvijetin Blagojević
  • Ilija Miljuš
  • Borče Sredojević
  • Vinko Marinović
  • Ile Perišić
  • Vlado Jagodić
  • Miloš Pojić

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "FK Kozara Gradiška - Vereinsprofil - Transfermarkt". transfermarkt.de. Transfermarkt. Pristupljeno 15. 12. 2018. 
  2. ^ "Istorija - Fudbalski klub - Gradiška". fkkozara.org. FK Kozara Bosanska Gradiška. Pristupljeno 15. 12. 2018.