FK Velež Mostar

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa FK Velež)
Jump to navigation Jump to search
FK Velež Mostar
FK Velež.png
Puno ime Fudbalski klub
Velež Mostar
Nadimak Rođeni
Osnovan 26. juni 1922.
Lokacija Mostar
Bosna i Hercegovina
Boje          
Stadion "Rođeni"
Kapacitet 5.294
Predsjednik Šemsudin Hasić
Trener Bosna i Hercegovina Ibro Rahimić[1]
Liga Prva liga FBiH
Federacija N/FS FBIH
Pozicija
2018/19.
1. mjesto
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Domaći
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Gostujući
Veb-sajt fkvelez.ba

FK Velež nogometni je klub iz Mostara. Osnovan je 1922. Bio je član Premijer lige u njenoj prvoj sezoni (2000/01). Dvostruki je pobjednik Kupa Maršala Tita. Nadimak kluba jest Rođeni. Tradicionalne su boje crvena i bijela. Domaće utakmice igra na stadionu "Rođeni" u Vrapčićima.

Historija[uredi | uredi izvor]

Po matičnim knjigama, historija Veleža počinje 26. juna 1922. na poljani kod Sjevernog logora. Klub je dobio ime po planini iznad Mostara, jednom od simbola tog grada i Hercegovine.

Prvo rukovodstvo činili su:Predsjednik: Anđelko Vlaho, Potpredsjednik: Ranko Slijepčević, Prvi sekretar: Borivoje Janjoš, Drugi sekretar: Ljubomir Basta.

Za prvog kapitena tima izabran je Lazar Radić. Nakon osnivanja i odobrenja klupskih pravila, Velež igra prijateljske utakmice. Startovao je sa ekipom: Marko Vučijak, Ljubo Zrimšek, Savo Turanjin, Mile Pavić, Lazar Radić, Milan Rajković, Bogdan Tepšić, Ranko Slijepčević, Branko Turanjanin, Savo Medan i jedan još nepoznat čovjek iz Srbije, koji je u Mostaru tražio posao.

U svojim prvim danima Velež je odmjeravao snage s lokalnim rivalima, ali i onima iz drugih gradova. Godine 1924. bio je finalist olimpijskog turnira u Mostaru. Već u sezoni 1934/35. ubrajao se među kvalitetnije bosanskohercegovačke klubove. Veležu je privremeno zabranjivan rad. Još okrutniju sudbinu doživio je 1940, kad su Veležova vrata bila zapečaćena. To se desilo poslije utakimce sa podgoričkom "Crnom Gorom", igrane na godišnjicu napada Hitlerove Njemačke na Poljsku, nakon čega su uslijedile demonstracije i uzvikivanje parola poput "Dolje fašizam!"

U martu 1945. Velež je, poslije gotovo petogodišnjeg prislinog mirovanja, obnovljen. Najprije se takmičio u Oblasno-podsaveznoj, zatim Republičkoj, Trećoj i Drugoj ligi, da bi napokon 1952. postao član Prve savezne lige. Premijera u toj eliti igrana je u Mostaru protiv Crvene zvezde, a u tom timu Veleža bili su Žarko Barbarić, Mensud "Peko" Dilberović, Dane Prajo, Anton Bolfek, Hamdija Ćemalović, Vlado Slišković, Muhamed Mujić, Hasan "Sirle" Momić, Haldun Leo Hrvić i Slavko Hudarin.

Međutim, među najboljima u SFR Jugoslaviji bili su samo jedno ljeto.

Velež se u prvoligaše vratio u sezoni 1955/56. i ostaje u ovoj konkurenciji sve do raspada Jugoslavije. Igrao je sve do takmičarske 1991/92, da bi aprilskim ratom 1992. okončao svoj boravak u tom društvu. Najveće uspjehe u prvenstvu države ostvario je u sezonama 1972/73, 1973/74. i 1987/88, kad je na kraju sezone osvajao drugo mjesto. Titula prvaka bila mu je najbliža 1973/74, ali od nje ga je odvojila samo gol-razlika. Na kraju jesenjeg dijela prvenstva 1987/88. bio je na prvom mjestu.

U Veležu je stasao veliki broj državnih reprezentativaca, članova svih selekcija. Neki su to postali još u dresu matičnog kluba. I ovaj je spisak dugačak. U državnoj reprezentaciji igrali su: Enver Marić, Boro Primorac, Džemal Hadžiabdić, Blaž Slišković, Vladimir Matijević, Ivica Barbarić, Sead Kajtaz, Muhamed Mujić, Duško Bajević, Franjo Vladić, Vahid Halihodžić, Predrag Jurić, Semir Tuce i Meho Kodro.

U kupu, do finala[uredi | uredi izvor]

Grb FK Veleža 2000-2008.

Rođeni su četiri puta bili finalisti Kupa Jugoslavije. Dva puta su osvojili veliki srebreni trofej što je i najveći uspjeh jednog bosanskohercegovačkog tima u tom takmičenju. Do prvog su stigli 1981, kad su pod dirigentskom palicom asa Miloša Milutinovića trofej izborila trinaestorica veličanstvenih: Enver Marić (kapiten), Avdo Kalajdžić, Aleksandar Micić, Dubravko Ledić, Vladimir Matijević, Veselin Đurasović, Dragan Okuka, Blaž Slišković, Vahid Halilhodžić, Adnan Međedović, Vladimir Skočajić i rezerve Momčilo Vukoje i Mirsad Mulahasanović.

U finalu je pobijeđen Željezničar rezultatom 3:2. Trebalo je proći pet godina da "veležovci" ponovo ispijaju šampanjac, slaveći drugi trijumf u Kupu. Tog sunčanog maja 1986. s velikim srebrnim peharom počasni krug otrčali su Vukašin Petranović, Draženko Prskalo, Goran Jurić, Nenad Bijedić, Vladimir Matijević (kapiten), Ismet Šišić, Sead Kajtaz, Vladimir Skočajić, Predrag Jurić, Anel Karabeg, Vladimir Gudelj i Semir Tuce.

Njihov strateg bio je Duško Bajević, a u finalu je savladan Dinamo Zagreb sa 3:1.

Velež je prvi put bio finalist kupa 1958. Akteri toga događaja bili su Zdravko Brkljačić, Mensud Dilberović, Meho Handžić, Zdravko Rodin, Nikola Benco, Kruno Radiljević (kapiten), Milan Maksimović, Franjo Džidić, Omer Oručević, Šefik Alajbegović i Milorad Lazović. Tada je ekipu vodio Radomir Čabrić, a protivnik je bila Crvena zvezda. Rezultat je bio 0:4 za Zvezdu.

Posljednje učešće Rođenih u kupu bilo je 1989. Igrali su: Petranović, Mili Hadžiabdić, Ismet Šišić (Ahmed Gosto), Ivica Barbarić, Veselin Đurasović, Ibro Rahimić, Zijad Repak, Zdenko Jedvaj (Damir Čerkić), Predrag Jurić, Anel Karabeg i Semir Tuce (kapiten), a predvodio ih je Žarko Barbarić. Protivnik je bio beogradski Partizan, a rezultat 6:1.

Velež u Evropi[uredi | uredi izvor]

"Rođeni" su 6 puta izlazili na evropsku scenu: 4 puta u Kupu UEFA i 2 puta u Kupu pobjednika kupova. Najuspješnije su učestvovali od jeseni 1974. do proljeća 1975. kad su stigli do četvrtfinala Kupa UEFA. Dotad su eliminirali moskovski Spartak, zatim bečki Rapid i engleski Derby County, da bi sa golom manjka (1:0, 0:2) stali u holandskom gradu Enschedeu protiv Twentea. A u tom čvrstom koračanju po starom kontinentu dres Veleža nosili su: Slobodan Mrgan, Miomir Meter, Džemal Hadžiabdić, Marko Colić, Boro Primorac, Vladimir Pecelj, Jadranko Topić, Vahid Halilhodžić, Duško Bajević, Franjo Vladić, Momčilo Vukoje, zatim Slavko Njeguš, Mirsad Mulahasanović, Dubravko Ledić, Marijan Kvesić, Milidrag Hodžić, Dragan Okuka i Ahmed Glavović predvođeni strategom Sulejmanom Repcom. Godine 1988. Velež je stigao do 1/8 finala Kupa UEFA s trenerom Žarkom Barbarićem.

Ostat će upamćen i veliki dvoboj sa slavnom Borussijom Dortmund. Na prepunom Bijelom brijegu, pred više od 33.000 gledalaca, Velež je slavio 2:1, ali rezultat iz Dortmunda glasio je 2:0 u korist Borussije.

Velež je bio finalist Srednjoevropskog kupa 1975. i pobjednik Balkanskog kupa 1981. Učestvovao je i na Rapan kupu (1962. i 1963). Rođeni su imali i nekoliko uspješnih turneja po inozemstvu. To su, prije svih, one po Srednjoj i Južnoj Americi i Dalekom istoku i Australiji.

Od 1965. do 1992. Mostar i Velež bili su domaćini najuglednijeg evropskog turnira u zimskom razdoblju. Za to vrijeme na djelu je viđena 31 ekipa, među kojima i 16 stranih – 2 reprezentacije i 14 klubova. Na stadionu pod Bijelim brijegom na toj reviji učestvovali su timovi iz Austrije, Mađarske, Čehoslovačke, Rumunije, Njemačke, Švicarske, Poljske, Irana, SSSR-a, kao i s prostora bivše Jugoslavije, izuzev iz Makedonije. Rođeni su na svom tradicionalnom turniru bili prvi čak 15 puta.

Nogometna škola[uredi | uredi izvor]

Kad se priča o Veležovim zvijezdama i šarmerima, svakako je nezaobilazna čuvena mostarska nogometna škola. Rođeni su u slavnim danima i godinama bili prepoznatljivi po svom imidžu: lepršava, maštovita, otvorena i ofanzivna igra. Takvim poimanjem nogometne vještine plijenili su poklonike najpopularnijeg sporta na svim stadionima tadašnje države, ali i onim evropskim i drugim.

Godine 1989. u četvrtom pokušaju (finalisti i 1969, 1977, 1987) i juniori Veleža osvojili su Omladinski kup Jugoslavije. Pobjednički trofej bio je u rukama Nenada Džidića (kapiten), Siniše Spaića, Slavena Muse, Zvonimira Matkovića, Dražena Madunovića, Sanjina Pintula, Nikole Jokišića, Asmira Džafića, Nikole Juričića, Damira Vučića (Marina Pušića) i Darmina Begića, a njihov trener bio je Salem Halilhodžić.

Nakon rata u Bosni i Hercegovini[uredi | uredi izvor]

Početkom rata Velež ostaje bukvalno bez svega što je imao. Poslije rata Mostar postaje podiijeljen grad. Na istočnoj strani grada prevladavaju navijači Veleža, a na zapadu je HŠK Zrinjski. Derbiji između ova dva tima najveći su i najgledaniji u Bosni i Hercegovini nakon Sarajevskog derbija.

Uspjesi[uredi | uredi izvor]

Igrači[uredi | uredi izvor]

Posljednja izmjena: 7. juli 2019.

Br. Pozicija Igrač
1 G Bosna i Hercegovina Edis Rahimić
4 O Bosna i Hercegovina Denis Zvonić (C)
5 O Švicarska Anis Ramčilović
6 V Bosna i Hercegovina Samir Zeljković
7 V Bosna i Hercegovina Sinan Samardžić
8 V Bosna i Hercegovina Mehmed Ćosić
9 N Bosna i Hercegovina Obren Cvijanović
10 N Bosna i Hercegovina Seid Behram
11 N Bosna i Hercegovina Haris Ovčina
12 G Bosna i Hercegovina Adnan Bobić
13 O Bosna i Hercegovina Amar Alikadić
15 O Bosna i Hercegovina Maid Mrgan
16 N Bosna i Hercegovina Nusmir Fajić
Br. Pozicija Igrač
17 O Brazil Uirá De Oliveira Marques
18 N Brazil Brandão de Sousa
19 V Bosna i Hercegovina Melvin Osmić
20 N Švedska Valmir Beriša
22 O Bosna i Hercegovina Elmir Kuduzović
23 O Argentina Fernando Dario Ferreyra
27 O Bosna i Hercegovina Hamza Mešanović
28 V Bosna i Hercegovina Edo Vehabović
93 G Bosna i Hercegovina Slaviša Bogdanović
- V Norveška Adnan Dudić
- V Bosna i Hercegovina Muharem Ćivić
- V Bosna i Hercegovina Dino Hasanović

Plasman po sezonama[uredi | uredi izvor]

Sezona Liga Rang Pozicija Bodovi
2000/01. Premijer liga I 5/22 69
2001/02. Premijer liga I 8/16 42
2002/03. Premijer liga I 17/20 45
2003/04. Prva liga FBIH II 2/16 58
2004/05. Prva liga FBIH II 2/16 63
2005/06. Prva liga FBIH II 1/16 64
2006/07. Premijer liga I 9/16 43
2007/08. Premijer liga I 9/16 44
2008/09. Premijer liga I 12/16 37
2009/10. Premijer liga I 7/16 43
2010/11. Premijer liga I 13/16 36
2011/12. Premijer liga I 11/16 33
2012/13. Premijer liga I 13/16 34
2013/14. Premijer liga I 5/16 54
2014/15. Premijer liga I 9/16 38
2015/16. Premijer liga I 16/16 9
2016/17. Prva liga FBiH II 11/16 43
2017/18. Prva liga FBiH II 3/16 55
2018/19. Prva liga FBiH II 1/16 76

Evropski nastupi[uredi | uredi izvor]

Sezona Takmičenje Runda Protivnik Domaćin Gost Ukupno
1973/74. Kup UEFA R1 Čehoslovačka Tatran Prešov 1–1 2–4 3–5
1974/75. Kup UEFA R1 Sovjetski Savez Spartak Moskva 2–0 1–3 3–3 (g. u g.)
R2 Austrija Rapid Beč 1–0 1–1 2–1
R3 Engleska Derby County 4–1 1–3 5–4
ČF Holandija Twente 1–0 0–2 1–2
1981/82. Kup pobjednika kupova R1 Luksemburg Jeunesse Esch 6–1 1–1 7–2
R2 Istočna Njemačka Lokomotive Leipzig 1–1 1–1 2–2 (1–4 p.)
1986/87. Kup pobjednika kupova R1 Mađarska Vasas 3–2 2–2 5–2
R2 Bugarska Vitoša Sofija 4–3 0–2 4–5
1987/88. Kup UEFA R1 Švicarska Sion 5–0 0–3 5–3
R2 Zapadna Njemačka Borussia Dortmund 2–1 0–2 2–3
1988/89. Kup UEFA R1 Kipar APOEL 1–0 5–2 6–2
R2 Portugal Belenenses 0–0 0–0 0–0 (4–3 p.)
R3 Škotska Hearts 2–1 0–3 2–4

Poznati igrači[uredi | uredi izvor]

Treneri[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Ibro Rahimić novi trener Veleža". klix.ba. Pristupljeno 27. 1. 2018. 

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]