FK Velež

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
FK Velež
FK Velež.png
Puno ime kluba Fudbalski klub Velež Mostar
Nadimak Rođeni
Osnovni podaci
Osnovan 26. juni 1922.[1]
Lokacija Mostar
Bosna i Hercegovina
Boje          
Stadion Vrapčići
Kapacitet: 5.294[2]
Predsjednik Adis Čevra
Menadžer Bosna i Hercegovina Dželaludin Muharemović[3]
Liga Premijer liga BiH
Federacija N/FS BIH
Konfederacija UEFA.png UEFA
Pozicija
(2014/15)
9. mjesto
Uspjesi
Dresovi
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Domaći
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Gostujući
Web stranica: fkvelez.ba
Grb FK Veleža 2000-2008.

Fudbalski klub Velež je nogometni klub iz Mostara. Trenutno se takmiči u Premijer ligi.

Klub je osnovan 1922. Bio je član Premijer lige u njenoj prvoj sezoni (2000/01). Također je igrao i prvu nogometnu ligu Bosne i Hercegovine. Osvajač je Prve lige FBiH u sezoni 2005/06. te je dvostruki pobjednik Kupa Maršala Tita. Nadimak kluba je Rođeni. Tradicionalne boje su crvena i bijela. Domaće utakmice igra na stadionu Vrapčići.

Historija[uredi | uredi izvor]

Historija Veleža po matičnim knjigama počinje 26. juna 1922. na poljani kod Sjevernog logora. Klub je dobio ime po obližnjoj planini, koja je opet, poput makedonskog grada Velesa, nazvana po imenu božanstva iz slavenske mitologije, Velesa.

Prvo "Veležovo" rukovodstvo činili su:

Predsjednik
Anđelko Vlaho

Potpredsjednik
Ranko Slijepčević

Prvi sekretar
Borivoje Janjoš

Drugi sekretar
Ljubomir Basta.

Za prvog kapitena tima izabran je Lazar Radić. Nakon osnivanja i odobrenja klupskih pravila, Velež igra prijateljske utakmice. Startovao je sa ekipom: Marko Vučijak, Ljubo Zrimšek, Savo Turanjin, Mile Pavić, Lazar Radić, Milan Rajković, Bogdan Tepšić, Ranko Slijepčević, Branko Turanjanin, Savo Medan i jedan još nepoznat čovjek iz Srbije, koji je u Mostaru tražio posao.

U prvim danima svog života, Velež je odmjeravao snage s lokalnim rivalima, ali i onim iz drugih gradova. 1924. bio je finalist olimpijskog turnira u Mostaru. Već u sezoni 1934/35. ubrajao se među kvalitetnije bosanskohercegovačke klubove. Veležu je Privremeno zabranjivan rad. Još okrutniju sudbinu doživio je 1940, kad su Veležova vrata bila zapečaćena. To se desilo poslije utakimce sa podgoričkom "Crnom Gorom", igrane na godišnjicu napada Hitlerove Njemačke na Poljsku, iza čega su uslijedile demonstracije i uzvikivanje parola poput "Dolje fašizam!".

Marta 1945. Velež je, poslije gotovo petogodišnjeg prislinog mirovanja, obnovljen. Najprije se takmičio u Oblasno-Podsaveznoj, zatim Republičkoj, Trećoj i Drugoj ligi, da bi napokon 1952. postao član Prve savezne lige. Premijera u toj eliti igrana je u Mostaru protiv Crvene Zvezde, a u tom timu Rođenih bili su: Žarko Barbarić, Mensud "Peko" Dilberović, Dane Prajo, Anton Bolfek, Hamdija Ćemalović, Vlado Slišković, Muhamed Mujić, Hasan "Sirle" Momić, Haldun Leo Hrvić i Slavko Hudarin.

Međutim među najboljima u SFR Jugoslaviji su bili samo jedno ljeto.

Velež se u prvoligaše vratio u sezoni 1955/56. i ostaje u ovoj konkurenciji sve do rapada Jugoslavije. Igrao je sve do takmičarske 1991/92, da bi aprilskim ratom 1992. okončao svoj boravak u tom društvu. Najveće uspjehe u prvenstvu države ostvario je u sezonama: 1972/73, 1973/74. i 1987/88. kada je na kraju sezone osvajao drugo mjesto. Titula prvaka mu je najbliža bila 1973/74, ali od nje ga je odvojila samo gol-razlika. Na kraju jesenje etape 1987/88. bio je na 1. mjestu.

U Veležu je stasao veliki broj državnih reprezentativaca, članova svih selekcija. Neki su to postali još u dresu matičnog kluba. I ovaj je spisak dugačak. U državnoj reprezentaciji igrali su: Enver Marić, Boro Primorac, Džemal Hadžiabdić, Blaž Slišković, Vladimir Matijević, Ivica Barbarić, Sead Kajtaz, Muhamed Mujić, Duško Bajević, Franjo Vladić, Vahid Halihodžić, Predrag Jurić, Semir Tuce i Meho Kodro.

U kupu, do finala[uredi | uredi izvor]

Rođeni su četiri puta bili finalisti Kupa Jugoslavije. Dva puta su osvojili veliki srebreni trofej što je i najveći uspjeh jednog bosanskohercegovačkog tima u tom takmičenju. Do prvog su stigli 1981 kada su pod dirigentskom palicom asa Miloša Milutinovića trofej izborila trinaestorica veličanstvenih: Enver Marić (kapiten), Avdo Kalajdžić, Aleksandar Micić , Dubravko Ledić, Vladimir Matijević, Veselin Durasović, Dragan Okuka (1), Blaž Slišković, Vahid Halilhodžić (2), Adnan Međedović, Vladimir Skočajić i rezerve Momčilo Vukoje i Mirsad Mulahasanović.

U finalu je pobijedjen Željezničar iz Sarajeva rezultatom 3:2. Trebalo je da prođe pet godina da Veležovci ponovo ispijaju šampanjac, slaveći drugi trijumf u Kupu. Tog sunčanog maja 1986. s velikim srebrenim peharom počasni krug su otrčali: Vukašin Petranović, Draženko Prskalo, Goran Jurić, Nenad Bijedić(2), Vladimir Matijević (kapiten), Ismet Šišić, Sead Kajtaz, Vladimir Skočajić, Predrag Jurić(1), Anel Karabeg (Vladimir Gudelj) i Semir Tuce.

Njihov strateg bio je Duško Bajević, a u finalu je savladan Dinamo Zagreb sa 3:1.

Velež je prvi put bio finalista kupa 1958. Akteri toga događaja su bili: Zdravko Brkljačić, Mensud Dilberović, Meho Handžić, Zdravko Rodin, Nikola Benco, Kruno Radiljević (kapiten), Milan Maksimović, Franjo Džidić, Omer Oručević, Šefik Alajbegović i Milorad Lazović. Tada je ekipu vodio Radomir Ćabrić, a protivnik je bila Crvena zvezda. Rezultat je bio 0:4 za Zvezdu.

Posljednje učešće Rođenih u kupu bilo je 1989. Igrali su: V. Petranović, Mili Hadžiabdić, Ismet Šišić (Ahmed Gosto), Ivica Barbarić, Veselin Đurasović, Ibro Rahimić, Zijad Repak, Zdenko Jedvaj (Damir Čerkić), Predrag Jurić, Anel Karabeg i Semir Tuce (kapiten)

Predvodio ih je Žarko Barbarić, protivnik je bio beogradski Partizan, a rezultat 6:1.

Rođeni u Evropi[uredi | uredi izvor]

"Rođeni" su 6 puta izlazili na evropsku scenu: 4 puta u Kupu UEFA i 2 puta u Kupu pobjednika kupova. Najuspješnije su učestvovali od jeseni 1974. do proljeća 1975. kad su stigli do četvrtfinala Kupa UEFA. Do tada su eliminirali moskovski Spartak, zatim bečki Rapid i engleski Derby County, da bi sa golom manjka (1:0, 0:2) stali u holandskom gradu Enschedeu protiv Twentea. A u tom čvrstom koračanju po starom kontinentu dres Veleža nosili su: Slobodan Mrgan, Miomir Meter, Džemal Hadžiabdić, Marko Colić, Boro Primorac, Vladimir Pecelj, Jadranko Topić, Vahid Halilhodžić, Duško Bajević, Franjo Vladić, Momčilo Vukoje, zatim Slavko Njeguš, Mirsad Mulahasanović, Dubravko Ledić, Marijan Kvesić, Milidrag Hodžić, Dragan Okuka i Ahmed Glavović predvođeni strategom Sulejmanom Repcom. 1988. Velež je stigao do osmine finala Kupa UEFA s trenerom Žarkom Barbarićem.

Ostat će upamćen i veliki dvoboj sa slavnom Borussijom Dortmund. Na prepunom Bijelom brijegu, pred više od 33.000 gledalaca, Velež je slavio 2:1, ali rezultat iz Dortmunda glasio je 2:0 u korist Borussije.

Velež je bio finalist Srednjoevropskog kupa 1975. i pobjednik Balkanskog kupa 1981. Učestvovao je i u Rapan kupu (1962. i 1963). Rođeni su imali i nekoliko uspješnih turneja po inozemstvu. To su, prije svih, one po Srednjoj i Južnoj Americi i po Dalekom istoku i Australiji.

Mostar i Velež su od 1965. do 1992. bili domaćini najuglednijeg evropskog turnira u zimskom razdoblju. Za to vrijeme na djelu je vidjena 31 ekipa među kojima i 16 stranih - 2 reprezentacije i 14 klubova. Na stadionu pod Bijelim brijegom na toj reviji učestvovali su timovi iz Austrije, Mađarske, Čehoslovačke, Rumunije, Njemačke, Švicarske, Poljske, Irana, SSSR-a, kao i s prostora bivše Jugoslavije, izuzev iz Makedonije. Rođeni su na svom tradicionalnom turniru bili prvi čak 15 puta.

Nogometna škola[uredi | uredi izvor]

Kad se priča o Veležovim zvijezdama i šarmerima, svakako je nezaobilazna čuvena mostarska fudbalska škola. Rođeni su u slavnim danima i godinama bili prepoznatljivi po svom imidžu. Lepršava, maštovita, otvorena i ofanzivna igra. Takvim poimanjem fudbalske vještine plijenili su poklonike najpopularnijeg sporta na svim stadionima tadašnje države, ali i onim evropskim i drugim. Ko se ne sjeća i ko ne pamti velemajstore loptanja, fudbalske boeme - šarmere Halduna-Lea Hrvića, Sulejmana Repca, Muhameda Mujića, Duška Bajevića, Franju Vladića, Jadrana Topića, Momčila Vukoje, Blaža Sliškovića, Vladimira Škočajića, Vladimira Matijevića, Semira Tuce, Seada Kajtaza i one koji su, na njima specifičan način, čuvali mrezu mostarskog kluba - Žarka Barbarića, Gordana Irovića, Ivana Ćurkovića, Envera Marića, Vukašina Petranovića.

Godine 1989. u četvrtom jurišu (finalisti i 1969, 1977, 1987) i juniori Veleža osvojili su Omladinski kup Jugoslavije. Pobjednički trofej bio je u rukama Nenada Džidića (kapiten), Siniše Spaića, Slavena Muse, Zvonimira Matkovića, Dražena Madunovića, Sanjina Pintula, Nikole Jokišića, Asmira Džafića, Nikole Juričića, Damira Vučića (Marina Pušića) i Darmina Begića, a njihov trener bio je Salem Halilhodžić.

Poslije rata u BiH[uredi | uredi izvor]

Dolazkom rata Velež ostaje bukvalno bez svega što je imao. Poslije rata Mostar postaje podijeljen grad, od tada se Mostar dijeli na istočni i zapadni. Na istočnoj strani grada preovladavaju navijači Veleža, a na zapadu je HŠK Zrinjski. Derbiji koji se održavaju između ova dva tima najveći su i najgledaniji u Bosni i Hercegovini.

Uspjesi[uredi | uredi izvor]

Sastav[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Plasman po sezonama[uredi | uredi izvor]

Sezona Liga Rang Pozicija Bodovi
2000/01. Premijer liga I 5/22. 69
2001/02. Premijer liga I 8/16. 42
2002/03. Premijer liga I 17/20. 45
2003/04. Prva liga FBIH II 2/16. 58
2004/05. Prva liga FBIH II 2/16. 63
2005/06. Prva liga FBIH II 1/16. 64
2006/07. Premijer liga I 9/16. 43
2007/08. Premijer liga I 9/16. 44
2008/09. Premijer liga I 12/16. 37
2009/10. Premijer liga I 7/16. 43
2010/11. Premijer liga I 13/16. 36
2011/12. Premijer liga I 11/16. 33
2012/13. Premijer liga I 13/16. 34
2013/14. Premijer liga I 5/16. 54
2014/15. Premijer liga I 9/16. 38

Evropski nastupi[uredi | uredi izvor]

Sezona Takmičenje Runda Protivnik Domaćin Gost Ukupno
1973/74. Kup UEFA R1 Flag of Czechoslovakia.svg Tatran Prešov 1–1 2–4 3–5
1974/75. Kup UEFA R1 Flag of the Soviet Union.svg Spartak Moskva 2–0 1–3 3–3 (g. u g.)
R2 Flag of Austria.svg Rapid Beč 1–0 1–1 2–1
R3 Flag of England.svg Derby County 4–1 1–3 5–4
ČF Flag of the Netherlands.svg Twente 1–0 0–2 1–2
1981/82. Kup pobjednika kupova R1 Flag of Luxembourg.svg Jeunesse Esch 6–1 1–1 7–2
R2 Flag of East Germany.svg Lokomotive Leipzig 1–1 1–1 2–2 (1–4 p.)
1986/87. Kup pobjednika kupova R1 Flag of Hungary.svg Vasas 3–2 2–2 5–2
R2 Flag of Bulgaria.svg Vitoša Sofija 4–3 0–2 4–5
1987/88. Kup UEFA R1 Flag of Switzerland.svg Sion 5–0 0–3 5–3
R2 Flag of Germany.svg Borussia Dortmund 2–1 0–2 2–3
1988/89. Kup UEFA R1 Flag of Cyprus.svg APOEL 1–0 5–2 6–2
R2 Flag of Portugal.svg Belenenses 0–0 0–0 0–0 (4–3 p.)
R3 Flag of Scotland.svg Hearts 2–1 0–3 2–4

Stadion[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Navijači[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Red Army
[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Poznati igrači[uredi | uredi izvor]

Menadžeri[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Osnivanje kluba - FK Velež". fkvelez.ba. Pristupljeno 7. 8. 2015. 
  2. ^ "Kapacitet stadiona Vrapčići". soccerway.com. Pristupljeno 7. 8. 2015. 
  3. ^ "Muharemović trener Veleža". sportsport.ba. 14. 5. 2015. Pristupljeno 7. 8. 2015. 
  4. ^ *http://www.soccervista.com/Drina_Zvornik-Olimpik_Sarajevo-855398-855398.html

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]