Faktori u liječenju pacijenata s traumama

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Preferences-system.svg Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Gnome-emblem-important.svg Sadržaj je premješten na stranicu za razgovor jer nije odgovarao standardima Wikipedije.
Krajnji datum za sređivanje članaka je 27.8.2010 2019. Ako članak dotad ne bude sređen, bit će obrisan.
Merge-arrow 2.svg

Faktori u liječenju pacijenata s traumama.[uredi | uredi izvor]

Yalom (1978) i Bloch i Chrouch razlikuju određeni broj terapeutskih faktora grupe.

To su:

  • Uočavanje sveobuhvatnosti problema. (univerzalnost)
  • Altruizam (utjeha i potpora drugih)
  • preuzimanje ponašanja (ponašanje imitacijom) i učenje od drugih
  • davanje nade
  • pružanje informacija
  • Učenje socijalnih vještina
  • Korigirajuće ponavljanje prijašnje porodične situacije
  • Katarza (emocionalni pražnjenje)

Neke faktore možemo prepoznati u liječenju pacijenata s traumama.

Uočavanje sveobuhvatnosti problema (univerzalnost) Mnogi pacijenti su doživjeli slično traumatsko iskustvo u nedavnom ratu. Smetnje koje pacijenti pokazuju (kao besanica, noćne more, i ponovo proživljavanje iskustva) su slični u svakom pogledu. Kroz ovo pacijenti dobro mogu prepoznati i razumjeti druge pacijente. To može biti pomoć u terapiji ali neće uvijek dovesti do (terapeutskog) cilja kojeg bismo očekivali. Umjesto da stimuliraju druge, neki pacijenti se povlače od grupe i štede druge. Razumiju da drugi imaju također teškoća zbog jednakog iskustva i ne žele opet imati sukobe s ljudima, te ih puste na miru. Neki pacijenti mogu misliti samo o vlastitim problemima. Ne vjeruju da postoj općenitost problema. Vjeruju da su i ostali pacijenti imali loša iskustva ali s mnogim razlikama i da biti u grupi uopće ne može biti pomoć zato što svaki pati na svoj način koji bi trebali poštivati .

Altruizam (utjeha i potpora drugih) Ovaj faktor sigurno prepoznajemo kod neke grupe pacijenata. Ako se pacijent ne osjeća dobro onda mu drugi pruže mnogo utjehe i potpore. Čak i pacijenti koje normalo ne možemo dobro motivirati nude pomoć. Za potrebe drugih može se zanemarili sebe i svoje probleme za kratko vrijeme.

Preuzimanje ponašanja (ponašanje imitacijom) i učenje od drugih Možemo to vidjeti u grupi za zadatke. Pacijenti koji se nekako snalaze u kuhinji daju primjere drugim pacijentima. Dijelom zbog toga pacijenti gledaju na pripremu obroka kao na ugodnu i smislenu aktivnost.

Davanje nade Kad pacijenti vide i čuju da su drugi u grupi bolje, mogu bolje shvatiti cilj i način liječenja. Drugi pacijenti mogu objasniti kako je biti u grupi koristno za članove grupe i kako to može pridonijeti terapiji. Kad naši pacijenti napuste centar oprostimo se na rastanku. Tom prilikom mnogi se pacijente zahvaljuju na pomoći koja im je bila pružena. Pacijente koji su tada kratko vrijeme u centru, često kažu da im takvi govori znače određenu potporu.

Pružanje informacija Pacijenti pružanju novim pacijentima informacije o odjelu i boravku. Obzirom da su pacijenti centra podrijeklom iz različitih zemalja i teško vladaju jezikom mogu steći sigurnost ako im drugi koji govore istim jezikom pruže infomacije .

Učenje socijalnih vještina Kod nas je to izuzetno uvjetovano kulturom. U nekoj zemlji nije npr. pristojno otići od stola za vrijeme doručka. U drugoj zemlji jest. U istočnim zemljama je više uobičajeno da se ljudi rukuju nego ovdje i da muškaraci pozdravljaju druge muškarace s poljupcem.

Korigirajuće ponavljanje prijašnje obiteljske situacije Mnogi pacijenti su izgubili porodicu u ratu. Neki nemaju nikoga više i doživljaju grupu kao obitelj. Za mnoge pacijente osoblje centra su autoriteti. Onda gledaju socioterapeute kao roditelje. S tim se morama uvijek biti na oprezu. Mora se svjesno razmisliti kad je to dobro i kad nije i trebamo se čuvati prevelike bliskosti.

Katarza (emocionalno pražnjenje) Zbog iskustva pacijenata se često vide emocionalna pražnjenja. Svi pacijenti imaju vlastite probleme zbog bolnih sjećanja i smatra se da je bolje da ne prenose ova loša iskustva na druge u grupi. Stoga se misli da emocionalno pražnjenje nije terapeutski faktor u grupi već samo u individualnom razgovoru s terapeutom.