Felipe Melo

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Felipe Melo
MeloKarabük.JPG
Lični podaci
Puno ime Felipe Melo Vicente de Carvalho
Datum rođenja 26. juni 1983.
Mjesto rođenja Volta Redonda, Brazil
Visina 182 cm
Pozicija Defanzivni vezni
Informacija o klubu
Trenutni klub Inter
Broj na dresu 83
Profesionalni klubovi*
Godine Klub Nastupi (golovi)
2001–2003. Flamengo Flamengo 24 (3)
2003. Cruzeiro Cruzeiro 31 (2)
2004. Gremio Grêmio 19 (3)
2005. Mallorca Mallorca 8 (0)
2005–2007. Racing Santander Racing Santander 49 (6)
2007–2008. Almeria Almería 39 (7)
2008–2009. 600px Viola con giglio Rosso su sfondo Bianco.png Fiorentina 29 (2)
2009–2013.
2011–2013.
2013–2015.
2015–
Juventus
Galatasaray
Galatasaray
Inter
58 (4)
62 (13)
52 (2)
6 (1)
Nacionalna reprezentacija**
Godine Reprezentacija Nastupi (golovi)
2009–2010. Brazil 22 (2)
* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima i nacionalnoj reprezentaciji koji se računaju samo za zvanične utakmice tačni su do: 23. 10. 2015.

Felipe Melo Vicente De Carvalho je brazilski nogometaš koji trenutno nastupa za milanski Inter. Igra na poziciji defanzivnog veznog.

Klupska karijera[uredi | uredi izvor]

Brazil[uredi | uredi izvor]

Karijeru je počeo u Flamengu. Sakupio je 24 nastupa i triput se upisao u strijelce za 2 sezone provedene tamo. U ljeto 2003. prelazi u Cruzeiro. Odigrao je odličnu sezonu i uspio postići 2 gola u 31 utakmici. Ekipa je na kraju osvojila duplu krunu: brazilsko prvenstvo i nacionalni kup.

Grêmio ga je doveo u svoje redove pred narednu sezonu. Sakupio je 19 nastupa uz 3 gola, ali klub je ispao iz 1. lige. Navijači su ga smatrali jednim od glavnih krivaca za neuspjeh zbog njegove loše igre. Ekipa se raspada i Melo odlazi iz Brazila.

Mallorca[uredi | uredi izvor]

Došao je u Mallorcu kao igrač od koga se puno očekuje. Ipak, zabilježio je svega 8 nastupa i u januaru 2006. prešao u Racing Santander.

Racing Santander[uredi | uredi izvor]

U prvoj sezoni u Racingu postigao je 3 gola. Posebno se pamti utakmica protiv Real Madrida 21. decembra 2005. kad je donio pobjedu svojim prvim golom za Racing i uopće u La Ligi.

Naredna sezona nije bila toliko uspješna. Dodao je 2 pogotka i nakon 2 sezone i 49 nastupa odlazi u Almeríju.

Almería[uredi | uredi izvor]

U Almeríji je proveo tačno godinu dana. Za to vrijeme je 34 puta bio u startnih 11, dao 7 golova i imao 1 asistenciju. Također je i debitirao u Kupu kralja, u utakmici protiv Levantea. Zanimljivo je da je u svakoj utakmici u kojoj je on dao gol Almería izbjegla poraz osim u onoj protiv Atlético Madrida, koju je izgubila 6-3, a Melo je dao treći gol za svoj klub.

Fiorentina[uredi | uredi izvor]

U Fiorentinu prelazi za 8,5 miliona eura. Za vrijeme prve sezone nastupio je u svim takmičenjima u kojima je učestvovao njegov klub. U kvalifikacijama za Ligu prvaka odigrao je 2, u grupnoj fazi 6 i u Kupu UEFA 2 utakmice. Brojci od 29 nastupa u Seriji A dodao je i 1 u Kupu Italije. Zanimljivo je da je od 2 utakmice na kojima je dao gol te sezone Fiorentina izgubila obje (protiv Atalante i Leccea).

Juventus[uredi | uredi izvor]

Ta sezona bila je odskočna daska za Brazilca. Nakon odličnog nastupa na Kupu konfederacija u Južnoafričkoj Republici dolazi na metu mnogih klubova. Na kraju za 18,5 miliona (plus Marco Marchionni – 4,5 miliona €, Cristian Zanneti – 2 miliona €) napušta Fiorentinu i u julu 2009. potpisuje za Juventus.

Debitirao je 31. augusta 2009. upravo protiv Fiorentine. Nakon sjajnog početka sezone zapao je u krizu forme, kao i cijela ekipa. Iako je uspio sakupiti 29 nastupa i postići 3 gola, na kraju 2009. dobija Zlatnu kantu u izboru radiostanice Rai 2 za najlošijeg igrača Serie A. Kruna grozne sezone desila se na Svjetskom prvenstvu 2010. U četvrtfinalu protiv Holandijom prvo je postigao autogol, a zatim kod zaostatka od 2-1 dobio je direktan crveni karton zbog udaranja Arjena Robbena. Kasnije je izjavio da je razmišljao o prekidu karijere nakon te utakmice.

Uprkos brojnim špekulacijama o odlasku iz Juventusa, ostao je u klubu. Novi trener Luigi Delneri koristio ga je kao prvi izbor. Ubrzo su stigle mnoge pozitivne reakcije na njegovu igru. 24. oktobra 2010. u pobjedi protiv Milana na San Siru izabran je za igrača utakmice.

Galatasaray[uredi | uredi izvor]

22. jula 2011. Melo je posuđen Galatasarayu do kraja sezone za 1,5 milion € uz opciju da ostane u novom klubu za 13 miliona €.[1]

Inter[uredi | uredi izvor]

31. augusta 2015. Melo je potpisao ugovor s Interom[2] i tako se vratio u Serie A. Prvi gol u novom dresu postigao je protiv Verone.

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Za reprezentaciju je debitirao na utakmici protiv Italije 10. februara 2009. Za Brazil je igrao 22 puta i postigao 2 gola.

Na Kupu konfederacija 2009. u Južnoafričkoj Republici osvojio je 1. mjesto pobjedom u finalu protiv SAD-a 3-2. Postigao je i 1 gol na tom takmičenju upravo protiv SAD-a u grupnoj fazi. Nakon loše predstave na Svjetskom prvenstvu 2010. uspio se vratiti u nacionalni tim.

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Oženjen je Robertom Melo i ima troje djece: dva sina, Davida i Linykera (nazvan po slavnom engleskom nogometašu Garyju Linekeru), i kćer Pietru. Zajedno s Kakom, Nicolom Legrottaglieom i Rubinhom član je Isusovih sportista, koji okupljaju sve religiozne sportiste katoličke vjeroispovijesti. Njegov brat Nicolas igra za Figueirense.

Trofeji[uredi | uredi izvor]

Flamengo[uredi | uredi izvor]

Cruzeiro[uredi | uredi izvor]

  • Brazilska Serie A (Brazilsko prvenstvo): 2003.
  • Brazilski kup: 2003.
  • Prvenstvo Mineiro (Liga regije Minas: 2003.

Juventus[uredi | uredi izvor]

  • Zlatna kanta (Najgori igrač Serie A): 2009.

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

  • Kup konfederacija: 2009.

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]