Ferdinand VI, kralj Španije

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ferdinand VI
Kralj Španije
Vladavina9. juli 1746 - 10. august 1759
PrethodnikFilip V
NasljednikKarlo III
SupružnikBarbara Portugalska
DinastijaBurbon
OtacFilip V, kralj Španije
MajkaMarija Ludovika Savojska
Rođenje23. septembar 1713
Madrid, Španija
Smrt10. august 1759
Madrid, Španija

Ferdinand VI (španski: Fernando VI; 23. septembar 1713 – 10. august 1759), zvani Razboriti, bio je kralj Španije od 1746. do smrti 1759. Bio je treći sin Filipa V i njegove prve supruge Marije Ludovike Savojske. Njegova kratka vladavina se pokazala uspješnom što je doprinijelo izlaskom Španije iz krize u XVIII stoljeću.

Mladost[uredi | uredi izvor]

Bio je drugi sin Filipa V, osnivača dinastije španskih Burbonaca, i njegove prve žene Marije Ludovike Savojske. Rođen je u Madridu 23. septembra 1713. godine.

Tokom mladosti patio je od depresije, a kroz historiju je opisivan kao melanholičan, stidljiv i nesiguran u vlastite odluke. Njegova maćeha, Elizabeta Farnese, je bila dominantna žena, koja nije imala ljubavi ni za koga osim za vlastitu djecu, dok je muževu djecu iz njegovog prvog braka gledala kao prepreke na putu do svoje sreće. Nakon što je Ferdinandov otac obolio, Elizabeta je preuzela vlast na dvoru. Godine 1729. maćeha ga je oženila portugalskom infantom, čija je glomaznost vidljivo šokirala Ferdinanda. Ferdinand se ipak zbližio sa Barbarom i ostao joj vjeran do kraja života.

Vladavina[uredi | uredi izvor]

Kada je Ferdinand došao na prijestolje 1746. godine, Španija se već bila našla u Ratu za austrijsko naslijeđe, koji je završio bez iakvih pogodnosti za Španiju. Odmah po dolasku na tron protjerao je maćehu i njene italijanske dvorjane sa svoga dvora. U Ferdinandove zasluge ubraja se modernizacija moranrice, poticanje trgovine u Americi, novi sistemi oporezivanja i popravljanje odnosa sa Vatikanom. Za vrijeme svoje vladavine čvrsto se držao politike nemiješanja tokom sukoba Engleske i Francuske, odbijajući njihove nagovore da objave rat onom drugom.

Ferdinanda je izuzetno teško pogodila smrt supruge u augustu 1757. godine. Barbarina posvećenost mužu i porodici, te vješto izbjegavanje uplitanja u politiku, pomoglo je da se Ferdinand jako veže za nju. Nakon njene smrti prošao je kroz stanje depresije, uslijed kojeg je noćima hodao dvorskim vrtom u spavaćici, neokupan i neobrijan. Umro je godinu dana nakon Barbare, 10. augusta 1758. godine, a pošto on i Barbara nisu imali djece, naslijedio ga je polubrat Karlo III.