Fethija džamija (Bihać)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Džamija Fethija
Džamija Fethija (30. 4. 2017. - 16-57).jpg
Džamija Fethija
Fethija džamija (Bihać) nalazi se u Bosna i Hercegovina
Fethija džamija (Bihać)
Položaj džamije "Fethija" u Bosni i Hercegovini
Osnovne informacije
Lokacija Bihać
Geografske koordinate 44°48′58″N 15°52′12″E / 44.816146°N 15.869980°E / 44.816146; 15.869980Koordinate: 44°48′58″N 15°52′12″E / 44.816146°N 15.869980°E / 44.816146; 15.869980
Država Bosna i Hercegovina
Oznaka baštine Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine
Arhitektonski opis
Arhitektonski stil gotički stil
Dovršeno 1266.
Specifikacije
Dužina 22 m.
Širina 11,5 m.
Visina (maks) oko 15,5 m. (bez munare)[1]
Munare 1
Materijali kamen bihacit[1]

Fethija džamija se nalazi u Bihaću a sagrađena je prvobitno kao crkva svetog Ante Padovanskog 1266. godine, u gotičkom stilu te je i jedna od rijetkih evropskih islamskih bogomolja u gotičkom arhitektonskom stilu. Današnja džamija Fethija se smatra najstarijom građevinom gotičkog stila na području Bosne i Hercegovine. Svojom arhitekturom utjecala je na oblikovanje džamija u Bosanskoj Krajini (stvaranje nešto izduženijeg prostora za molitvu, primjena izduženih prozora, pravougaoni izduženi prozori). Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[2][3][4]

Opis[uredi | uredi izvor]

Uz ulazni dio objekta je formiran mahfil dubok 6,00 m, u dvije etaže, čime je korisno upotrijebljena velika visina objekta. Mahfil je izveden u drvenoj konstrukciji i oslanja se na šest drvenih stubova sa sedlima postavljenim u tri poprečna reda i u dvije etaže. Ovakav princip postavaljanja dubokog mahfila, dobijen je prostor koji odnosom širine i visine odgovara džamiji.

Munara je izgrađena od kamena od koga je urađen i objekt i podignuta je na mjestu srušenog gotičkog tornja. Osnova postamenta munare je pravougla i njegova visina je nešto manja od visine vijenca objekta. Dimenzije postamenta munare iznose 2,73 x 1,55 m. Svi vijenci su, kao i šerefe munare, bogato dekorirani, a dekoracije su u vidu tordiranog užeta i loptastih istaka. Vrh kace munare je ukrašen.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Marko Vego, Crkva sv. Ante (Fethija džamija), Naše starine, str. 255-268, 1954.
  • Enisa Jusić, Srednjevjekovna crkva sv. Antuna – sadašnja džamija Fethija u Bihaću, Zbornik krajiških muzeja VII, str. 169. – 177.
  • Lopašić, Radoslav, Bihać i Bihaćka krajina, Zagreb 1890.
  • Šišić, Ferdo, Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić i njegovo doba, Zagreb, 1902.
  • Truhelka, Ćiro, Sredovječni spomenici Bosanske Hrvatske, Hrvatsko kolo XXIII, Zagreb, 1942.
  • Dr Ekrem Hakki Ayverdi, AVRUPA 'DA OSMANLY MIMARI ESERLERI, II f.3 kitab, Baha Matabaasi Istambul, 1981.
  • Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Knjiga 3, 3. izdanje, Biblioteka kulturno naslijeđe, Sarajevo –Publishing, 1998. str. 61 – 65.
  • Bećirbegović, Madžida, Džamije sa dvenom munarom u Bosni i Hercegovini, Sarajevo-Publishing, str. 70,71., 1999.
  • Izvještaj o arheološkom iskopavanju Fethija džamije 2000., Muzej Pounja Bihać, 2000/2002, Mrgić – Radojčić, Jelena, Donji Kraji. Krajina srednjovekovne Bosne, Beograd, 2002.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b "Džamija Fethija". KONS.gov.ba. Pristupljeno 4. 5. 2017. 
  2. ^ "Fethija džamija sa haremom, devet grobnih ploča i natpisima, graditeljska cjelina". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 10. 11. 2013. 
  3. ^ "Džamija Fethija". zupabihac.com. Pristupljeno 4. 5. 2017. 
  4. ^ "Džamija Fethija". visitmycountry.net. Pristupljeno 4. 5. 2017. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]