Fikocijanobilin
| Fikocijanobilin | |
|---|---|
  | |
| Općenito | |
| Hemijski spoj | Fikocijanobilin |
| Molekularna formula | C33H38N4O6 |
| Osobine1 | |
| Molarna masa | 586,69 g/mol |
| 1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima. | |
Fikocijanobilin je plavi fikobilin, tj. tetrapirolska hromofora kod cijanobakterija i u hloroplast ima crvenih algi, glaukofitama I nekim kriptomonadinama.[1][2]
Fikocijanobilin je prisutan samo u fikobiliproteinima koji se zovu alofikocijanin i fikocijanin, koji su terminalni akceptori energije. Za ove fikobiliproteine vezan je preko tioeterskih, kovalentnih veza.
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]
- Cole, W. J.; Chapman, David J.; Siegelman, Harold W. (1967). "Structure of phycocyanobilin". Journal of the American Chemical Society. 89 (14): 3643–3645. doi:10.1021/ja00990a055. ISSN 0002-7863.
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
 |
Commons ima datoteke na temu: Fikocijanobilin |