Fikourobilin

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Fikorubilin
Općenito
Hemijski spojFikorubilin
Druga imena
IUPAC ime: 3-[2-[(Z)-[3-(2-karboksietil)-5-[ [(2R)-4-etil-3-metil-5-okso-1,2-dihidropirol-2-ill]metil]-4-metil-2-piroliliden]metil]-5-[ [(2S)-3-etil-4-metil-5-okso-1,2-dihidropirol-2-il]metil]-4-metil-1H-pirol-3-il]propanska kiselina
Molekularna formulaC33H42N4O6
CAS registarski broj61932-71-6
SMILESSMILES=CCC1=C(C(=O)N[C@H]1CC2=C(C(=C(N2)\C=C/3\C(=C(C(=N3)C[C@@H]4C(=C(C(=O)N4)CC)C)C)CCC(=O)O)CCC(=O)O)C)C
InChI1/C33H42N4O6/c1-7-20-19(6)32(42)37-27(20)14-25-18(5)23(10-12-31(40)41)29(35-25)15-28-22(9-11-30(38)39)17(4)24(34-28)13-26-16(3)21(8-2)33(43)36-26/h15,26-27,35H,7-14H2,1-6H3,(H,36,43)(H,37,42)(H,38,39)(H,40,41)/b28-15-/t26-,27+/m1/s1
Osobine1
Molarna masa590,71
Dipolni moment
PubChem=5289229
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima.

Fikourobilin je tetrapirolna narandžasta molekula koja je uključena u fotosintezu kod cijanobakterija i crvenih algi.[1][2] Ova hromofora vezana je za fikobiliprotein fikoeritrin, koji je distalna komponenta sistema upijanja svjetlosti kod cijanobakterija i crvenih algi (fikobilisom).

Kada su vezani za fikoeritrin, fikourobilin ima maksimalnu apsorpciju oko 495 nm. Ova hromofora uvijek je donor za hromofore fikoeritrina, jer je njihova akceptorna hromofora uvijek fikoeritrobilin. Može se vezati za linkerske polipeptide fikobilisoma, u kojima njegova preciznu ulogu ostaje nejasna.

Fikourobilin se nalazi u morskim organizmima koji sadrže fikobilisome, što im omogućava efikasnu apsorbuju plavo-zelenog svjetla. Kod sveprisutnih morskih cijanobakterija roda Synechococcus , količina fikourobilina u fikobilisomu je u korelaciji sa ekološkom nišom koje nastanjuju: u blizini obale jedinke roda Synechococcus su prilično bogate fikourobililinom, dok ga obalne sadrže vrlo malo ili nimalo. To predstavlja značajnu prilagodbu cijanobakterijskog sistema upijanja svjetla, jer su okeanske vode relativno bogatije u plavom svjetlu nego obalne vode.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  2. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]