Idi na sadržaj

Fikret Abdić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Fikret Abdić
Načelnik Velike Kladuše
Vrijeme na dužnosti
8. novembar 2016 – 15. novembar 2024.
PrethodnikEdin Behrić
NasljednikBoris Horvat
Predsjednik Zapadne Bosne
Vrijeme na dužnosti
27. septembar 1993 – 21. august 1995.
PrethodnikFunkcija osnovana
NasljednikFunkcija ukinuta
Muslimanski član Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine
Vrijeme na dužnosti
8. april 1992 – 20. oktobar 1993.
zajedno sa Alijom Izetbegovićem
PrethodnikFunkcija osnovana
NasljednikNijaz Duraković
Muslimanski član Predsjedništva SR Bosne i Hercegovine
Vrijeme na dužnosti
20. decembar 1990 – 8. april 1992.
zajedno sa Alijom Izetbegovićem
PrethodnikIV saziv
NasljednikFunkcija ukinuta (Predsjedništvo Republike BiH)
1. predsjednik Demokratske narodne zajednice
Vrijeme na dužnosti
8. oktobar 1993 – 8. februar 2005.
PrethodnikFunkcija osnovana
NasljednikRifat Dolić
Lični podaci
Rođenje (1939-09-29) 29. septembar 1939 (86 godina)
Donja Vidovska, Velika Kladuša, Kraljevina Jugoslavija
NacionalnostMusliman[1]
Politička strankaSKBiH (1958–1990)
SDA (1990–1993)
DNZ (1993–2013)
LS BiH (od 2013)
Djeca4, uključujući Elviru
Zanimanjeprivrednik, političar
VjeraSunitski islam
NadimakBabo
Vojna služba
Pripadnost Republika Bosna i Hercegovina (1992–1993)
AP Zapadna Bosna (1993–1995)
Vojska Armija Republike BiH (1992–1993)
Narodna odbrana Zapadne Bosne (1993–1995)
Godine službe1992 – 1995.
ČinVrhovni komandant
Komandovao Narodna odbrana Zapadne Bosne
Ratovi/bitke

Fikret Abdić (Donja Vidovska, Velika Kladuša, 29. septembar 1939), također poznat kao Babo, jest bosanskohercegovački privrednik i političar koji se prvi put istaknuo 1980-ih zbog svoje uloge u pretvaranju poljoprivrednog preduzeća Agrokomerc sa sjedištem u Velikoj Kladuši u jedan od najvećih konglomerata u SFR Jugoslaviji. Osvojio je preko milion glasova na prvim višestranačkim općim izborima 1990.[2]

Početkom 1990-ih, tokom rata u Bosni i Hercegovini, Abdić je proglasio svoje protivljenje zvaničnoj bosanskohercegovačkoj vladi i osnovao Autonomnu pokrajinu Zapadna Bosna, malu i kratkotrajnu paradržavu u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, koju su činili općina Velika Kladuša i obližnja sela. Postojala je od 27. septembra 1993. do 21. augusta 1995. i bila je saveznik Vojske Republike Srpske (VRS).[3][4] Sud u Karlovcu ga je 2003. osudio na 20 godina zatvora, a Vrhovni sud Hrvatske preinačio mu je kaznu na 15 godina zbog ratnog zločina počinjenog na području Bosanske krajine od 1993. do 1995.[5][6] Dana 9. marta 2012. pušten je na slobodu nakon što je odslužio dvije trećine kazne.[7]

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Rani život

[uredi | uredi izvor]

Fikret Abdić rođen je u selu Donja Vidovska, u Velikoj Kladuši kao treće od trinaestoro djece Hašima i Zlate Abdić. Budući da mu se otac u kasnijoj fazi rata dobrovoljno pridružio partizanima Abdić je odrastao kao klasično dijete jugoslavenskog socijalizma. Okružen je čvrstom vjerom u bolju budućnost, bratstvo i jedinstvo, strahom od žala prošlosti, opterećen predrasudama o negativnoj ulozi tradicije i vjere.[8]

Rana karijera

[uredi | uredi izvor]

Nakon završetka studija agronomije, Abdić je, kao relativno mladi inženjer, postao direktor Poljoprivredne zadruge (Agrokomerc) u Velikoj Kladuši. Pretvaranjem male poljoprivredne zadruge u moderni prehrambeni kombinat koji je zapošljavao preko 13.000 radnika, osnažena je ekonomija cijele Cazinske krajine i poboljšan je životni standard u regiji koja je ranije bila neindustrijalizirana i nerazvijena.[3]

Agrokomerc je transformirao Veliku Kladušu iz siromašne regije u regionalnu silu. Agrokomerc je postao prepoznatljiv širom SFRJ koristeći oglašavanje i marketing izuzetno vješto, do te mjere da je maskota Agrokomerca, kuhar s visokom bijelom kapom, bio sveprisutni kao Vučko ili Zagi (maskota 14. ljetne univerzijade). Tops keks, glavni Agrokomercov proizvod (proizvod sličan Jaffa Cakesa), gotovo su istisnuli svog poznatijeg prethodnika s tržišta u SR Bosni i Hercegovini. Lokalni stanovnici Velike Kladuše zvali su ga Babo.[9]

Afera Agrokomerc

[uredi | uredi izvor]

Vodio je kompaniju uz snažnu političku podršku utjecajnog političara Hamdije Pozderca i njegovog brata Hakije,[10] koristeći kombinaciju socijalističkih i kapitalističkih metoda.[11]

Krajem 1987, neposredno prije smrti Hamdije Pozderca, Raif Dizdarević je trebao preuzeti godišnje Predsjedništvo Jugoslavije, tokom čega je izbio skandal. Abdić je procesuiran zbog "kontrarevolucionarnih djela koja ugrožavaju društveni poredak SFRJ " prema članu 114. Krivičnog zakona SFRJ[12] i na kraju zatvoren zbog navodnih finansijskih nepravilnosti, a Hamdija Pozderac je dao ostavku. Skandal je potresao ne samo Socijalističku Republiku Bosnu i Hercegovinu, već i cijelu Jugoslaviju.[10] Još jedan od njegovih kontroverznih poteza bio je podizanje spomenika narodnom junaku Muji Hrnjici, na brdu iznad Velike Kladuše.[13]

Prvi višestranački izbori

[uredi | uredi izvor]

Nakon borbe za politički monopol, Savez komunista Jugoslavije izgubio je izbore od nacionalističkih stranaka. U Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini, Srbi su podržali Srpsku demokratsku stranku (SDS), dok su Hrvati podržali Hrvatsku demokratsku zajednicu BiH (HDZ BiH). Muslimani su se okupili oko Stranke demokratske akcije (SDA) koju je predvodio Alija Izetbegović, bivši osuđenik i član Mladih muslimana, koji je bio glavni optuženik tokom Sarajevskog procesa 1983. Abdić, bivši član Saveza komunista, pridružio se SDA kao jedan od njenih lidera.[14] Na prvim višestranačkim općim izborima u SR Bosne i Hercegovine 1990. Abdić je osvojio preko milion glasova, oko 200.000 više od Izetbegovića.[15] On i Izetbegović su obojica izabrani za Muslimanske članove u Predsjedništvu, dok je Ejup Ganić, također član SDA, izabran u Predsjedništvo kao predstavnik Ostalih.[14] Abdić se tako pojavio kao glavna prijetnja Izetbegovićevoj dominaciji nad SDA i potencijalni predsjednik Predsjedništva. Prestizanje SDA od strane Abdićeve linije također je postalo mogućnost. Međutim, Abdić se povukao nakon što su ga čelnici SDA izolovali i pristao je da bude samo član Predsjedništva nakon protivljenja tvrdolinijaša SDA.[15]

Ratni period

[uredi | uredi izvor]

Prema NIN-u, Abdić se nakratko pojavio u Sarajevu kada je izbio rat u Bosni i Hercegovini, nadajući se da će preuzeti predsjedničku funkciju nakon što Izetbegovića uhapsi Jugoslavenska narodna armija (JNA). Međutim, Izetbegović ga je preduhitrio jer je već imenovao Ejupa Ganića, kao svog zamjenika, na tu poziciju.[13]

Abdić je vjerovao da Izetbegović teži stvaranju unitarne države zasnovane na nadmoći Muslimana. Kao član Predsjedništva, ali i SDA, protestovao je protiv samovolje Izetbegovića i ljudi koji su prije svega bili lojalni Izetbegoviću.[16] Eskalacija tenzija dovela je do teške situacije bez vidljivog rješenja. Abdić, napuštajući Sarajevo u augustu 1992, svjedočio je posljedicama rata i za narod i za vladu. Usred sukoba između Hrvata i Muslimana 1993, Abdić se snažno zalagao za pregovore kao jedinu održivu alternativu za prekid krvoprolića, naglašavajući odgovornost za stvaranje atmosfere pogodne za pregovore. Njegov naglasak na miru kroz pregovore istaknuo je rastući sukob između njega i Izetbegovića, signalizirajući njihove različite pristupe rješavanju krize.[16]

Lord Owen, engleski diplomata i koautor mirovnih planova Vance-Owen i Owen-Stoltenberg, opisao je Abdića kao "direktnog, samouvjerenog i drugačijeg od sarajevskih muslimana. Bio je za pregovore i kompromise s Hrvatima i Srbima kako bi se postigao dogovor, te je oštro kritikovao one muslimane koji su željeli blokirati bilo kakav takav dogovor." [17]

Unutarbošnjački sukob

[uredi | uredi izvor]

Koristeći svoju široku mrežu poslovnih veza, Abdić je uspio snabdijevati grad robom široke potrošnje poput cigareta, kahve i deterdženta, čak i dok je bio pod opsadom VRS-a.[18] Abdić je uživao snažnu lokalnu podršku.[19]

AP Zapadna Bosna 1994.

U proljeće 1992, Bihaćki džep, koji se prostirao na 15.500 kvadratnih kilometara, bio je okružen neprijateljskim snagama sa svih strana - Republikom Srpskom Krajinom na zapadu i sjeveru (odvojenom od hrvatske teritorije), te Republikom Srpskom na jugu i istoku. Peti korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) koji se tamo nalazio nije imao odgovarajuće naoružanje i nije mogao zaštititi Bihać u slučaju napada. U februaru 1993. stigao je francuski bataljon iz Zaštitnih snaga Ujedinjenih nacija (UNPROFOR), ali su njegove ovlasti i sposobnosti bile ograničene.[nedostaje referenca]

Abdić je proglasio Autonomnu pokrajinu Zapadna Bosna 27. septembra 1993. u Velikoj Kladuši. AP Zapadna Bosna funkcionirala je kao mini-država, s premijerom i skupštinom.[19] Muslimani iz Bihaća su se protivili autonomiji i stali su na stranu vlade u Sarajevu.[19] Dana 21. oktobra 1993. Abdić je potpisao zajedničku izjavu s Matom Bobanom, predsjednikom Hrvatske Republike Herceg-Bosne u Zagrebu. Sljedećeg dana Abdić i Radovan Karadžić, predsjednik Republike Srpske, potpisali su deklaraciju kojom su se obje strane obavezale na mir. Smatrao je da potpisivanjem ovih sporazuma štiti stanovništvo u Zapadnoj Bosni od nepotrebnog krvoprolića.[16] 521. i 527. brigada 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine iz Velike Kladuše prebjegle su i pridružile se Abdiću.[19]

Abdić je osnovao i koncetracione logore za one koji su se borili za bosanskohercegovačku vladu u Sarajevu. Zatočenici u logorima bili su izloženi ubistvima, mučenju, seksualnim napadima, premlaćivanjima i drugim okrutnim postupcima. Pored Abdićevih paravojnih snaga, u ratnim zločinima nad Bošnjacima učestvovala je i paravojna jedinica iz Srbije poznata kao Škorpioni.[20] Potpisivanje Washingtonskog sporazuma u martu 1994, kojim je okončan bošnjačko-hrvatski sukob, veoma je oslabilo Abdićevu poziciju.[16]

Tokom Operacije "Tigar '94", 5. korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine, sa sjedištem u južnom dijelu Bihaćkog džepa,[21] vojno je porazio Zapadnu Bosnu. Abdić je, međutim, okupio vojsku koju je snabdijevala, obučavala i finansirala (i borila se uz) Vojska Republike Srpske (VRS) i koristio srpsku kontraobavještajnu službu protiv ARBiH i Bošnjaka lojalnih Izetbegoviću, te je uspješno obnovio Zapadnu Bosnu tokom Operacije "Pauk". Srbi su iskoristili situaciju i ojačali svoje i Abdićeve pozicije.[22]

Dana 1. augusta 1995. Abdić je proglasio AP Zapadnu Bosnu republikom, koja je postojala samo sedam dana, do 7. augusta 1995. Republika Zapadna Bosna se nestala nakon što su je zajednički zauzele ARBiH i Hrvatska vojska (HV) tokom Operacije "Oluja" koja je započela u augustu 1995.[16] Nakon sloma Zapadne Bosne, Abdić je pobjegao u Hrvatsku.[22]

Poslijeratni period

[uredi | uredi izvor]

Nakon rata, hrvatski predsjednik Franjo Tuđman mu je odobrio politički azil i državljanstvo,[23] te je živio u blizini Rijeke. Bosna i Hercegovina podignula je optužnicu protiv njega za smrt 121 civila, tri ratna zarobljenika i ranjavanje 400 civila u Bihaću. Hrvatska je, međutim, odbila da ga izruči. Nakon Tuđmanove smrti 1999. i promjene vlasti u Hrvatskoj sljedeće godine, hrvatske vlasti su ga uhapsile i sudile.[23] Godine 2003. osuđen je na 20 godina zatvora za ratne zločine počinjene na području Bosanske krajine.[24] Godine 2005. Vrhovni sud Hrvatske smanjio je kaznu na 15 godina.[25] Pušten je iz zatvora 8. marta 2012. nakon što je odslužio deset od svojih 15 godina kazne, iz zatvora u Puli, nakon čega su ga dočekale hiljade radosnih pristalica koji su autobusima dovezeni iz Velike Kladuše.[26]

Iako se neizjašnjava kao Bošnjak, već Musliman,[1] Abdić se kandidovao za poziciju bošnjačkog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine na općim izborima 1996, 1998. i 2002. kao član Demokratske narodne zajednice, međutim nije nikada pobijedio.[27]

Nakon što su on i njegova kćerka Elvira Abdić-Jelenović izbačeni iz DNZ-a, ona i njene pristalice osnovali su novu stranku na osnivačkoj skupštini u Velikoj Kladuši 28. decembra 2013.[28] Kao član Laburističke stranke BiH, na lokalnim izborima 2016. postaje načelnik općine Velika Kladuša, a na lokalnim izborima 2020. obnavlja mandat.[29][30] Međutim, pravo na kandidaturu gubi nakon što je visoki predstavnik Christian Schmidt bonskim ovlaštenjima nametnuo tehničke izmjene Izbornog zakona BiH gdje, između ostalog, zabranjuje se kandidatura ratnim zločincima osuđenih strane bilo kojeg međunarodnog ili domaćeg suda.[31]

U junu 2020. uhapsila ga je Federalna uprava policije u okviru istrage o korupciji koja je uključivala niz općinskih zvaničnika.[32] Određen mu je pritvor, ali je pušten krajem oktobra nakon što su njegovi advokati podnijeli sudu zahtjev da mu se dozvoli učešće u kampanji za lokalne izbore 2020.[33] U martu 2021. tužioci su formalno podigli optužnicu protiv Abdića i šest drugih općinskih zvaničnika za korupciju u vezi s tenderima za javne nabavke.[34] Dana 15. aprila 2025. Kantonalni sud u Bihaću prvostepeno ga je osudio na tri i po godine zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja, čime je oštetio budžet općine Velika Kladuša za 487.907 KM.[6]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. 1 2 "Goli Zivot - Fikret Abdic - (TV Happy 21.11.2021)". youtube.com. Happy TV. 21. 11. 2021. Pristupljeno 4. 8. 2025. Ja nisam bošnjak, ja sam musliman...
  2. ↑ Dawisha, Karen; Parrott, Bruce (13. 6. 1997). Politics, Power and the Struggle for Democracy in South-East Europe (jezik: engleski). Cambridge University Press. str. 132–136. ISBN 9780521597333.
  3. 1 2 Emir Habul (7. 8. 2001). "The Man Who Divided the Krajina People". AIM, Sarajevo.
  4. ↑ "Decision on admissibility: Case no. CH/00/4371, Ismet Gracanin vs. Bosnia and Herzegovina". Arhivirano s originala, 23. 11. 2006.
  5. ↑ "Ex-Bosnian Warlord Sentenced". The New York Times. 1. 8. 2002.
  6. 1 2 "Fikret Abdić osuđen na tri i po godine zatvora". Al Jazeera Balkans. Pristupljeno 4. 8. 2025.
  7. ↑ "Bosnian Warlord Freed From Croatian Jail After Serving War-Crimes Sentence". Radio Free Europe/Radio Liberty. 9. 3. 2012.
  8. ↑ Muharem Bazdulj, "Uspenje i sunovrat krajiškog Babe" Arhivirano 15. 1. 2016. na Wayback Machinevreme.com,broj 1105; objavljeno 8. 3.2012, pristupljeno 7.12.2014 (sr)
  9. ↑ Sarah Kenyon Lischer (2007). "Militarized Refugee Populations: Humanitarian Challenges in the Former Yugoslavia". mit.edu. Arhivirano s originala, 24. 8. 2016. Pristupljeno 11. 9. 2007.
  10. 1 2 Kenneth W. Banta (28. 9. 1987). "Yugoslavia All the Party Chief's Men". Time magazine. Arhivirano s originala, 28. 2. 2008.
  11. ↑ Darko Sicel, Bozidar (1. 6. 2006). Freedom for Fikret Abdić. Chicago, IL: American Bosnian Association. str. 63.
  12. ↑ Darko Sicel, Bozidar (1. 6. 2006). Freedom for Fikret Abdić. Chicago, IL: American Bosnian Association.
  13. 1 2 "Miloševićevi ljudi" (jezik: srpski). NIN. 13. 1. 2000.
  14. 1 2 Lučić 2005.
  15. 1 2 Martins Branco 2009.
  16. 1 2 3 4 5 Lunić 2019.
  17. ↑ Balkan Odyssey[mrtav link]
  18. ↑ Husarska, Anna (19. 7. 1993). "Pocket Change". The New Republic. Vol. 209 no. 3–4. ProQuest 212859791.
  19. 1 2 3 4 Fotini 2008.
  20. ↑ Voice of America: "Fikretu Abdiću 20 godina zatvora" Arhivirano 23. 5. 2011. na Wayback Machine, voanews.com, 31 July 2002.
  21. ↑ Luke Zahner (28. 2. 2002). "Bosnia: Abdic Turns Spotlight on Bihac". IWPR. Arhivirano s originala, 20. 2. 2014. Pristupljeno 13. 8. 2012.
  22. 1 2 Welle (www.dw.com), Deutsche. "Bosnian war criminal released from Croatian prison | DW | 9 March 2012". DW.COM (jezik: engleski). Pristupljeno 22. 8. 2022.
  23. 1 2 Gabriel Partos (20. 7. 2001). "Warlord on trial in Croatia". BBC.
  24. ↑ "Concerns Pertaining to the Judiciary". Human Rights Watch. oktobar 2004.
  25. ↑ "Background Report: Domestic War Crime Trials 2005 (page 23)" (PDF). Organization for Security and Co-operation in Europe mission in Croatia. 13. 9. 2006. Arhivirano s originala (PDF), 27. 8. 2019. Pristupljeno 30. 1. 2007.
  26. ↑ "Bosnian ex-warlord Abdic released after 10 yrs". khaleejtimes.com. Arhivirano s originala, 2. 4. 2015. Pristupljeno 22. 3. 2012.
  27. ↑ "Opći izbori 2002 - konačni rezultati" (PDF). Central Electoral Commission of Bosnia and Herzegovina. 18. 10. 2002.
  28. ↑ "O nama - Laburisti BiH". laburistibih.ba. Pristupljeno 1. 10. 2024.
  29. ↑ "Lokalni izbori 2016 - Rezultati Načelnik Velike Kladuše". izbori.ba. CIKBiH. 31. 10. 2016. Pristupljeno 1. 10. 2024.
  30. ↑ "Lokalni izbori 2020 - Rezultati Načelnik Velike Kladuše". izbori.ba. CIKBiH. 15. 12. 2020. Pristupljeno 1. 10. 2024.
  31. ↑ "Schmidt nametnuo tehničke izmjene Izbornog zakona BiH". Al Jazeera Balkans. Pristupljeno 1. 10. 2024.
  32. ↑ "Pripadnici federalne policije uhapsili načelnika Velike Kladuše Fikreta Abdića". Klix.ba. Pristupljeno 27. 9. 2021.
  33. ↑ "Sve izvjesnije da će Fikret Abdić ostati načelnik Velike Kladuše". Klix.ba.
  34. ↑ "Potvrđena optužnica protiv Fikreta Abdića zbog zloupotrebe položaja i ovlasti". Klix.ba. Pristupljeno 27. 9. 2021.

Literatura

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Fikret_Abdić&oldid=3799056"