Filip IV u smeđoj i srebrnoj

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Filip IV u smeđoj i srebrnoj
Felipe IV de castaño y plata, by Diego Velázquez.jpg
Autor Diego Velázquez
Godina 1635.
Tip Ulje na platnu
Dimenzije 199 cm × 113 cm
Lokacija Nacionalna galerija, London

Filip IV u smeđoj i srebrnoj je portret španskog kralja Filipa IV, koji je naslikao Diego Velazquez. Ovo slikarsko djelo naslikano uljanim bojama je poznato i pod nazivom "Srebrni Filip" i sada se nalazi u Nacionalnoj galeriji u Londonu. To je bio glavni portret Filipa, koji je tokom 1630-ih uveo Velázquez, a korišten je kao model za mnoge kasnije verzije slikarskih radionica.

Datum izrade ovog djela nije siguran. Prema internet web stranici Nacionalne galerije ovo djelo je naslikano 1631/32, dok P.F.R. Carrassat smatra da je urađena 1635. Sa sigurnošċu se može tvrditi da je ovo bio prvi portret koji je umjetnik proizveo nakon njegovog prvog putovanja u Italiju, gdje je usvojio mekšu i šareniju paletu Venecijanske škole. Postoji nekoliko dokaza da je izrada portreta možda trajala niz godina da bi se završio, uzimajući u obzir neizvjesnost. Na ovom portretu Filip IV je naslikan u prirodnoj veličini, a za razliku od većine drugih njegovih portreta, nije prikazan u njegovom uobičajenom crnom kostimu. Umjesto toga, naslikan je u smeđem i srebrnom vezenom kostimu (po čemu je ovaj portret i dobio ime), obojen malim brzim potezima i nosi oznake Reda zlatnoga runa na zlatnom lancu. Postoji nekoliko dodatnih Velasquezovih popravki (pentimenti) koji fino podešavaju kompoziciju. Potpis je na pismu koje drži Filip IV, a predstavlja fiktivnu molbu slikara njemu. Ovo je znak važnosti Velázqueza vezanog za rad, jer je ovaj umjetnik potpisao samo nekoliko njegovih slika tokom cijele karijere.

Porijeklo[uredi | uredi izvor]

Sa velikom sigurnošċu se može tvrditi da je ova slika bila izložena u biblioteci u kraljevskoj palati El Escorial izvan Madrida od sredine 17. vijeka do 1809. godine, kada je uklonjena po naređenju Jozepha Bonapartea, koga je na prijestolje Španije postavio njegov brat Napoleon Bonaparte. On je predstavio ovo slikarsko djelo generalu Desolleu, uprkos državnom službeniku koji je tražio od njega da predstavi manje važno slikarsko djelo. Kćerka generala Desollea prodala je ovo slikarsko djelo nakon generalove smrti engleskom kolekcionaru Williamu Thomasu Beckfordu, nakon čije smrti 1844. godine ga je naslijedio njegov zet, Alexander Hamilton, 10. vojvoda od Hamiltona. Portret Filipa IV otkupila je na kraju Nacionalna galerija u Londonu za 6.300 funti tokom prodaje Hamilton Palace 1882. godine. Ovo je bila vrlo visoka cijena za jedno špansko slikarsko djelo u to vrijeme.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Carrassat, P.F.R., Maestros de la pintura, Spes Editorial, S.L., 2005. ISBN 84-8332-597-7
  • Neil MacLaren, revised Allan Braham, The Spanish School, National Gallery Catalogues, 1970, National Gallery, London, ISBN 0-947645-46-2
  • Reitlinger, Gerald; The Economics of Taste, Vol I: The Rise and Fall of Picture Prices 1760–1960, Barrie and Rockliffe, London, 1961
  • Carr, Dawson W. and Bray, Xavier (eds.), Velázquez, 2006, National Gallery London, ISBN 1-8570-9303-8