Fonem

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Fonem ili glas je osnovna jedinica fonologije nekog jezika, koja u kombinaciji sa drugim fonemima daje jedinicu sa određenim značenjem poput riječi ili morfema. Fonem se može opisati kao najmanja kontrastna lingvistička jedinica koja može stvoriti razliku u značenju.[1] Na ovaj način razlika u značenju riječi bosanskog jezika biti i piti rezultat je promjene jednog fonema (b) u drugi fonem (p). Dvije riječi koje se razlikuju u značenju izmjenom jednog fonema daju minimalni par.

Unutar lingvistike postoje različiti pogledi šta je zapravo fonem i kako se određeni jezik treba proučavati u fonemskom pogledu. U svakom slučaju, fonem se općenito smatra apstraktnom klasom ili apstraktnim setom izgovorenih zvukova koji se smatraju ekvivalentnim drugim sličnim zvukovima u posmatranom jeziku.

Grafema je pisani znak za fonem.[2] Fonetika i fonologija su nauĉne discipline koje se bave fonemama.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Cruttenden, Alan (26. 11. 2013). Gimson's Pronunciation of English (jezik: engleski). Routledge. ISBN 978-1-134-66920-2.
  2. ^ GRAMATIKA BOSANSKOGA JEZIKA (PDF). Dževad Jahić, Senahid Halilović, Ismail Palić.CS1 održavanje: others (link)
  3. ^ Bektić, Belma. Metodički pristup fonetici i fonologiji u osnovnoj školi (PDF). Filozofski fakultet, Odsjek za bosanski, hrvatski i srpski jezik.