Fotografija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Fotografija je grana umjetnosti u kojoj fotograf pomoću fotoaparata zaustavlja trenutak realnog života.

Koliko se dosad zna, John Herschel u svom predavanju u Kraljevskom društvu u Londonu prvi je put spomenuo riječ photography 14. marta 1839.

Fotografija obuhvata samo isječak i trenutak beskrajnog prostora i vremena, zaustavlja sliku života i stvarnosti što su u neprekinutom kretanju i trajno se mijenjaju. Od 360° obzora fotoaparatom se obično može obuhvatiti 60° (dakle, šestina), a od neizmjernog vremena zaustavlja se trenutak od jedne stotinke sekunde (a ponekad i manje). Umjetnička fotografija ne zaustavlja bilo koji trenutak nego upravo onaj odlučujući u kojem neka radnja otkriva svoj dublji smisao i istinu, a ljudsko lice izražava prirodu osobe. Kompozicija zavisi od umjetničkog dara autora, stajališta s kojeg posmatra okolinu, raspoloženja, stepena ugla pod kojim on posmatra neki objekt, koncepcije ili ideje, tj. od toga što nam autor fotografijom želi reći.

Historija[uredi | uredi izvor]

Fotografija je rezultat kombiniranja nekoliko tehničkih otkrića. Mnogo prije nego što su prve fotografije napravljene kineski filozof Mo Di opisao je kameru s rupicom, u 5. stoljeću p. n. e. Bizantijski matematičar Anthemius iz Trallesa koristio je "cameru obscuru" u svojim eksperimentima, Ibnul-Hejsem (Alhazen) (965–1040) proučavao je "camera obscura" i kameru s rupicom. Albertus Magnus (1193–1280) otkrio je srebro-nitrat, a Georges Fabricius (1516–1571) otkrio je srebro-hlorid. Daniel Barbaro opisao je dijafragmu kamere 1568, a Wilhelm Homberg opisao je kako svjetlost potamnjuje neke hemikalije (fotohemijski efekt) 1694. godine.

Knjiga fikcije Giphantie, koju je 1760. izdao francuski autor Tiphaigne de la Roche, opisuje nešto što bi se moglo nazvati fotografijom.

Otkrivena u prvim decenijama 19. vijeka, fotografija je (usput uz kameru), izgleda, bila sposobna uhvatiti više detalja i informacija nego tradicionalni mediji, kao što su slikanje i skulptura.

Fotografija kao iskoristiv proces datira unazad do 1820-ih i razvoja hemijske fotografije. Prvi stalni fotobakrorez bila je slika koju je 1822. napravio francuski inovator Nicéphore Niépce, ali je uništena u kasnijim pokušajima da bude duplicirana.

Niépce je ponovo bio uspješan 1825. Napravio je prvu stalnu fotografiju prirode s "camerom obscurom" 1826. Međutim, budući da je ekspozicija trajala osam sati, tražio je bolje metode. Radeći s Louisom Daguerreom, ekperimentirao je s mješavinama srebra baziranima na otkriću Johanna Heinricha Schultza iz 1816, a to je bila mješavina srebra i krede, koja potamni kad se izloži svjetlu.

Niépce je umro 1833, ali je Daguerre nastavio raditi, pa je najzad došlo do kulminacije u razvoju tzv. dagerotipije 1837. godine. Daguerre je prvu osobu fotografirao 1839, kada je, dok je razgovarao o dagerotipiji, na ulicama Pariza pješak zastao da uglača obuću, dovoljno dugo za dugu ekspoziciju od nekoliko minuta.

Najzad, Francuska je pristala da Daguerreu dadne penziju za formulu, u zamjenu za njegovo obećanje da će objelodaniti svoje otkriće svijetu, kao poklon Francuske. On je to i učinio 1839.

Primjer umjetničke fotografije – Egeskov zamak u Danskoj

Polja primjene fotografije[uredi | uredi izvor]

Postoji veoma mnogo polja fotografije, a neka su od njih:

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]