Francis Crick

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Francis Harry Compton Crick
Francis Crick crop.jpg
Francis Crick
Rođenje (1916-06-08) 8. juni 1916.
Weston Favell, Northamptonshire, Engleska
Smrt 28. juli 2004(2004-07-28) (88 god.)
San Diego, Kalifornija, SAD
Nacionalnost Britanac
Druga imena Francis Crick
Alma mater
Zanimanje Naučnik - nobelovac
Poznat(a) po Suotkrivač strukture DNK
Značajna djela Centralna dogma molekularne biologije
Potpis

Francis Crick signature.svg
Polja djelovanja:

Francis Harry Compton Crick (8 juni 1916. – 28. juli 2004.) bio je britanski molekularni biolog, biofizičar i neuronaučnik. U 1953., zajedno sa Jamesom Watsonom napisao je akademski rad predlažući dvostrukospiralnu strukturu molekula DNK.

Zajedno s Watsonom i Maurice Wilkins zajednički mu je dodijeljena Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu iz 1962. "za njihova otkrića koja se tiču molekulske strukture nukleinskih kiselina i njihovog značaja za prijenos informacija u živom materijalu".[1][2] Rezultati su se dijelom počivali na temeljnim studijama koje su uradili Rosalind Franklin, Raymond Gosling i Wilkins.

Crick je bio značajan teoreijski molekularni biolog i igrao je ključnu ulogu u istraživanjima koja su se odnosila na otkrivanje spiralne strukture DNK. Poznat je po korištenju izraza centralna dogma molekularne biologije, kako bi sažeo ideju da jednom kada se informacije prenesu iz nukleinskih kiselina (DNK ili RNK) u proteine ne mogu se vratiti u nukleinske kiseline. Drugim riječima, posljednji korak u protoku informacija od nukleinskih kiselina do proteina je nepovratan.[3]

Tokom ostatka karijere obavljao je postdoktorslim studijama J.W. Kieckhefera, uglednog profesora istraživača na Institutu za biološka istraživanj u gradu La Jolla, Kalifornija. Njegova kasnija istraživanja usredotočila su se na teorijsku neurobiologiju i pokušaje unapređenja naučnog proučavanja ljudske svijesti. Na toj dužnosti ostao je do smrti; prema Christofu Kochu, na samrtnoj postelji uređivao je rukopis Naučnik do gorkog kraja".[4]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Francis Crick je bio prvi sin Harryja Cricka (1887–1948) i Annie Elizabeth Crick (rođ. Wilkins; 1879–1955). Rođen je 8. juna 1916. godine[5] i odrastao u Weston Favelli, tada malom selu u blizini engleskog gradića Northampton, u kojem su njegov otac i stric upravljali porodičnom tvornicom čizama i obuće. Njegov djed, Walter Drawbridge Crick (1857-1903), amater prirodoslovac, napisao rad o istraživanju lokalnih foraminifera (jednoćelijskih protista s ljušturama), dopisivao se sa Charlesom Darwinom i imao je dva gastropoda (puž sa kućicom i golać) koja su nazvana po njemu.[6] Već u ranoj dobi, Francisa je privlačila nauku i o tome jeučio iz knjiga. Kao dijete, roditelji su ga odveli u crkvu. No, oko 12. godine, rekao je da ne želi više ići jer je više volio naučno traženje odgovora nego religijskih vjerovanja.[7]

Walter Crick, njegov stric, živio je u maloj kući na južnoj strani avenije Abington; na dnu malog vrta imao je lođu gdje je podučavao Francisa da vježba puhanje u staklo, izvodi hemijske eksperimente i izrađuje fotografske otiske. Kad mu je bilo osam ili devet godina, prebacio se u najmlađi oblik gimnazije u Northamptonu, na putu za naplatu. Bilo je to oko 1,25 milja od njegove kuće, tako da je morao pješašiti tamo i nazad, Park Avenue South i Abington Park Crescent, ali češće je išao autobusom ili kasnije, biciklom. Učiteljica – gospođica Holding – bila je inspirativna pedagoginja i činila je sve zanimljivim. Nastava u višim formama bila je zadovoljavajuća, ali ne i podsticajna. Nakon 14. godine, školovao se u Mill Hill School u Londonu (na stipendiji), gdje je sa najboljim prijateljem Johnom Shilstonom studirao matematiku, fiziku i hemiju. Podijelio je nagradu Walter Knox za hemiju na Dan osnivanja škole Mill Hill, u petak, 7. jula 1933. Izjavio je da je njegov uspjeh bio inspiriran kvalitetom nastave koju je imao dok je bio učenik na Mill Hillu.[8]

Crick nije dobio mjesto na fakultetu u Cambridgeu, verovatno zbog toga što nije bio uspješan na latinskim jezikom. Doktorat je započeo na londonskom univerzitetskom koledžu (University College London), ali ga je prekinuo Drugi svjetski rat. Kasnije je postao PhD-student[9] i počasni asistent na Gonvilleu i Caius koledžu, Cambridge, radeći uglavnom u Cavendish Laboratory i Medical Research Council (Laboratorija za molekularnu biologiju) u Cambridgeu. Takođe je bio počasni stipendist Churchill College, Cambridge i University College iz Londona.

Crick je započeo doktorski (PhD) istraživački projekat o mjerenju viskoznosti vode pri visokim temperaturama (što je kasnije opisao kao "najgrublji problem koji se može zamisliti"[10]) u laboratoriji u fizičara Edward Neville da Costa Andrade na Univerzitetskom koledžu u Londonu, ali izbijanjem Drugog svjetskog rata (posebno, incidenta tokom Britanske bitke) kada bomba je pala kroz krov laboratorije i uništila njegov eksperimentalni aparat), Crick je odustao od moguće karijere u fizici. Tokom druge godine doktorata, dodijeljen mu je velika čast dobitnika nagrade Carey Foster Research Prize.[11] Postdoktorski staž je odradio u bruklinskon politehničkom institutu (Polytechnic Institute of Brooklyn).[12]

Za vrijeme Drugog svjetskog rata radio je u admiralitetskoj istraživačkoj laboratoriji (Admiralty Research Laboratory), iz koje je stasala grupa mnogih uglednih naučnika, uključujući fizičarE Davida Batesa], RobertA BoydA, te Georgea Deacona, [[John Currie Gunn | Johna Gunn]a], Harrieja Masseya i Nevilla Motta; radio je na dizajnu magnetnih i akustički mornaričkih mina, a bio je važan u dizajniranju nove mine koja je bila učinkovita protiv njemačkih minolovaca..[13]

Imao je sina, dvije kćeri i desetak unučadi.

Umro je od kolorektumskog kancera, ujutro 28. jula 2004. godine, u La Jolli, bolnica Thornton Hospital Univerziteta Kalifornija, San Diego (UCSD); bio je kremiran, a njegov pepeo bio je rasut u Tihom okeanu. Javna komemoracija održana je 27. septembra 2004. u Institut za biološka istraživanja, La Jolla, u blizini San Diega, Kalifornija; gostujući govornici bili su James Watson, Sydney Brenner, Alex Rich, Seymour Benzer, Aaron Klug, Christof Koch, Pat Churchland, Vilayanur Ramachandran, Tomaso Poggio, Leslie Orgel, Terry Sejnowski, njegov sin Michael Crick i najmlađa kći Jacqueline Nichols.

"Francis H. C. Crick, kootkrivač strukture DNK, genetičkog nacrta života i vodeći molekularni biolog njegovih godina, umro je u srijedu navečer u bolnici u San Diegu. Imao je 88 godina. Umro je nakon duge borbe sa kolorektalnim karcinomom", rekao je Andrew Porterfield, glasnogovornik Instituta Salk, gdje je radio.

Privatni pomen porodice i kolega, održan je 3. avgusta 2004.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Rich, A.; Stevens, C. F. (2004). "Obituary: Francis Crick (1916–2004)". Nature. 430 (7002): 845–847. Bibcode:2004Natur.430..845R. doi:10.1038/430845a. PMID 15318208.
  2. ^ The Nobel Prize in Physiology or Medicine 1962. Nobel Prize Site for Nobel Prize in Physiology or Medicine 1962.
  3. ^ Crick FH (1958). "On protein synthesis" (PDF reprint). Symp. Soc. Exp. Biol. 12: 138–63. PMID 13580867.
  4. ^ Shermer, Michael (30. 7. 2004). "Astonishing Mind: Francis Crick 1916–2004". Skeptics Society. Pristupljeno 25. 8. 2006.
  5. ^ Bretscher, Mark S.; Mitchison, Graeme (2017). "Francis Harry Compton Crick OM. 8 June 1916 – 28 July 2004". Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society. 63: 159–196. doi:10.1098/rsbm.2017.0010. ISSN 0080-4606.
  6. ^ Darwin, Charles (1882). "On the Dispersal of Freshwater Bivalves". Nature. 25 (649): 529–30. Bibcode:1882Natur..25R.529D. doi:10.1038/025529f0.
  7. ^ Crick (1990) p. 10: "I remember telling my mother that I no longer wished to go to church".
  8. ^ Crick (1990) Chapters 1 and 2 provide Crick's description of his early life and education
  9. ^ Crick, Francis Harry Compton (1954). Polypeptides and proteins : X-ray studies (PhD thesis). University of Cambridge. OCLC 879394484.
  10. ^ Crick (1990) p. 13
  11. ^ Olby, Robert (1970). "The Making of Modern Science: Biographical Studies". Journal of the American Academy of Arts and Sciences. 99 (4): 941.
  12. ^ White, Michael (3. 10. 2009). "Francis Crick as Late Bloomer". Science 2.0. ION Publications LLC. Pristupljeno 11. 1. 2017.
  13. ^ "Bio at Wellcome Trust". Genome.wellcom. Arhivirano s originala, 26. 4. 2007.