Idi na sadržaj

Frank Luck

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Frank Luck
Lični podaci
Državljanstvo Istočna Njemačka
Njemačka
Rođenje (1967-12-05) 5. decembar 1967 (57 godina)
Schmalkalden, Istočna Njemačka
Zanimanjebiatlonac
Karijera
KlubWSV Oberhof O5
Statusneaktivan
Kraj karijere2004.
Olimpijske igre
Nastupi (b.)1 (1988, 1994, 1998, 2002.)
Medalje (b.)5 (2 zlatne)
Svjetska prvenstva
Nastupi (b.)15 (1989, 1990, 1991, 1992, 1993, 1995, 1996, 1997, 1998, 1999, 2000, 2001, 2002, 2003, 2004)
Medalje (b.)20 (11 zlatnih)
Svjetski kup
Prvi nastup (b.)1987/88.
Pojedinačne pobjede (b.)[I]12
Timske pobjede[II]7
Plasman (b.)[III]
3. (1993/94, 1998/99.)
Pobjede u disciplinama
  • 9 – sprint
  • 1 – pojedinačno
  • 2 – potjera
Fusnote
  1. Pobjede u utrkama na Olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima u kojima su rezultati vrednovani za Svjetski kup ubrajaju se u pojedinačne pobjede.
  2. Pobjede u timskim i utrkama štafeta u Svjetskom kupu zvanično se ne ubrajaju u statistiku pobjeda.
  3. Plasman u Svjetskom kupu u pojedinačnim disciplinama uveden je od sezone 1996/97.
Aktualizirano10. 10. 2025.
Službeni rezultati
IBU | Olympedia | FIS

Frank Luck rođen 5. decembra 1967. u Schmalkaldenu u Istočnoj Njemačkoj (danas Njemačka) je nekadašnji istočnonjemački i njemački biatlonac, dvostruki olimpijski prvak i jedanestostruki svjetski prvak u biatlonu.

Karijera

[uredi | uredi izvor]

Olimpijske igre

[uredi | uredi izvor]
Olimpijske igrePoj.Spr.Pot.Šta.
Kanada Calgary 1988. (Biatlon) 6
Norveška Lillehammer 1994. (Biatlon) 2 6 1
Japan Nagano 1998. (Biatlon) 7 1
Sjedinjene Američke Države Salt Lake City 2002. (Biatlon) 2 29 11 2

Luck je nastupio četiri puta na olimpijskim igrama: na ZOI 1988. za selekciju Istočne Njemačke, a na ZOI 1994, ZOI 1998. i ZOI 2002. za Njemačku. Osvojio je dvije zlatne i tri srebrne medalje. Zlatne medalje je osvojio na: ZOI 1994. u štafeti s Riccom Großom, Markom Kirchnerom i Svenom Fischerom s prednošću od 1:01.5 min ispred ruske štafete u sastavu: Valerij Kirijenko, Vladimir Dračev, Sergej Tarasov i Sergej Čepikov; te na ZOI 1998. u štafeti s Riccom Großom, Peterom Sendelom i Svenom Fischerom s prednošću od 1:01.5 min ispred norveške štafete u sastavu: Egil Gjelland, Halvard Hanevold, Dag Bjørndalen i Ole Einar Bjørndalen. Prvu srebrnu medalju je osvojio na ZOI 1994. u utrci na 20 km s tri promašaja i zaostatkom od 3.4 s iza pobjednika ruskog biatlonca Sergeja Tarasova; drugu na ZOI 2002. u utrci na 20 km bez promašaja i zaostatkom od 36.1 s iza pobjednika norveškog biatlonca Olea Einara Bjørndalena, a treću na istim igrama u štafeti s Riccom Großom, Peterom Sendelom i Svenom Fischerom sa zaostatkom od 45.3 s iza norveške štafete u sastavu: Halvard Hanevold, Frode Andresen, Egil Gjelland i Ole Einar Bjørndalen.

Svjetsko prvenstvo

[uredi | uredi izvor]
Svjetsko prvenstvoPoj.Spr.Pot.Mas.Eki.Šta.
Austrija Feistritz 1989. 4 1 1
Sovjetski Savez Minsk 1990.[a]
Norveška Oslo 1990.[b]
Finska Kontiolahti 1990.[c]
6 5 1 3
Finska Lahti 1991. 2 1
Rusija Novosibirsk 1992. 7
Bugarska Borovec 1993. 1 3
Italija Antholz 1995. 11 7 1
Njemačka Ruhpolding 1996. 8 33 6 2
Slovačka Osrblie 1997. 7 9 2 1
Slovenija Pokljuka 1998.
Austrija Hochfilzen 1998.
16 2
Finska Kontiolahti 1999.
Norveška Oslo 1999.
24 1 2 20 4
Norveška Oslo 2000.
Finska Lahti 2000.
3 4 1 17 3
Slovenija Pokljuka 2001. 11 17 22 12
Norveška Oslo 2002. 6
Rusija Hanti-Mansijsk 2003. 36 30 5 17 1
Njemačka Oberhof 2004. 1

Frank Luck je od SP 1989. do SP 2005. nastupio 15 puta na Svjetskim prvenstvima. Osvojio je jedanaest zlatnih, pet srebrnih i četiri bronzane medalje. Pvu zlatnu medalju osvojio je na SP 1989. u utrci na 10 km, kada je bez promašaja i prednošću od 5.4 s bio brži od drugoplasiranog Eirika Kvalfossa. Na istom prvenstvu osvojio je drugu zlatnu u štafeti s Andréom Sehmischom, Birkom Andersom i Frank-Peterom Roetschom s prednošću od 35.0 s u odnosu na sovjetsku štafetu u sastavu: Jurij Kaškarov, Sergej Čepikov, Aleksandar Popov i Sergej Buligin. Treću na SP 1990. u ekipnoj utrci s Raikom Dittrichom, Markom Kirchnerom i Birkom Andersom s 12.4 s prednosti ispred čehoslovačkog tima u sastavu: Tomáš Kos, Ivan Masařík, Jiří Holubec i Jan Matouš. Na istom prvenstvu osvojio je prvu bronzanu medalju u štafeti s Andrépm Sehmischom, Birkom Andersom i Markom Kirchnerom s 3:07.5 min zaostatka u odnosu na italijansku štafeta u sastavu: Pieralberto Carrara, Wilfried Pallhuber, Johann Passler i Andreas Zingerle. Četvrtu zlatnu medalju osvoji je na SP 1991. u štafeti s Riccom Großom, Markom Kirchnerom i Fritzom Fischerom s prednošću od 1:28.3 min u odnosu na sovjetsku štafetu u sastavu: Jurij Kaškarov, Aleksandar Popov, Sergej Tarasov i Sergej Čepikov, a na istom prvenstvu prvu srebrnu u utrci na 10 km s jednim promašajem i zaostatkom od 24.7 s iza pobjednika Marka Kirchnera. Na SP 1993. u ekipnoj utrci, sad za selekciju ujedinjene Njemačke s Fritzom Fischerom, Steffenom Hoosom i Svenom Fischerom osvojio je petu zlatnu s 34.0 s prednosti u odnosu na drugolasirani ruski tim u sastavu: Aleksej Kobeljev, Valerij Kirijenko, Sergej Ložkin i Sergej Čepikov, a na istom prvenstvu drugu bronzanu u štafeti s Svenom Fischerom, Markom Kirchnerom i Jensom Steinigenom, s 3:07.5 min zaostatka u odnosu na italijansku štafeta u sastavu: Wilfried Pallhuber, Johann Passler, Pieralberto Carrara i Andreas Zingerle. Šestu zlatnu osvojio je na SP 1995. u štafeti s Riccom Großom, Markom Kirchnerom i Svenom Fischerom s prednošću od 12.0 su odnosu na francusku štafetu u sastavu: Lionel Laurent, Patrice Bailly-Salins, Thierry Dusserre i Hervé Flandin. Na SP 1996. u štafeti s Riccom Großom, Peterom Sendelom i Svenom Fischerom osvojio je drugu srebrnu medalju sa zaostatkom od 1:00.1 min u odnosu na rusku štafetu u sastavu: Viktor Majgurov, Vladimir Dračov, Sergej Tarasov i Aleksej Kobeljev. Na SP 1997. u štafeti s Riccom Großom, Peterom Sendelom i Svenom Fischerom osvojio je sedmu zlatnu medalju s prednošću od 5.7 s u odnosu na norvešku štafetu u sastavu: Egil Gjelland, Jon Åge Tyldum, Dag Bjørndalen i Ole Einar Bjørndalen; a na istom prvenstvu treću srebrnu u ekipnoj utrci s Markom Kirchnerom, Peterom Sendelom i Carstenom Heymannom sa zaostatkom od 24.9 s iza bjeloruskog tima u sastavu: Vadim Sašurin, Oleg Riženkov, Aleksandar Popov i Peter Ivaško. Na SP 1998. u ekipnoj utrci s Riccom Großom, Carstenom Heymannom i Svenom Fischerom osvojio je četvrtu srebrnu medalju sa zaostatkom od 43.7 s u odnosu na norveški tim u sastavu: Egil Gjelland, Sylfest Glimsdal, Dag Bjørndalen i Ole Einar Bjørndalen. Na SP 1999. u utrci na 10 km, osvojio je osmu zlatnu medalju, kada je bez promašaja i prednošću od 22.0 s bio brži od drugoplasiranog Patricka Favrea, a dan kasnije u potjeri osvojio je petu srebrnu medalju kada je s tri promašaja i zaostatkom od 27.2 s bio sporiji od pobjednika Riccoa Großa. Devetu zlanu medalju osvojio je na SP 2000. u potjeri, kada je s dva promašaja i prednošću od 3.3 s bio brži od drugoplasiranog Pavela Rostovceva, te treću bronzanu u utrci na 20 km, s jednim promašajem i zaostatkom od 1:21.9 min u odnosu na pobjednika Wolfganga Rottmanna, kao i četvrtu u štafeti s Peterom Sendelom, Svenom Fischerom i Riccom Großom sa zaostatkom od 53.6 s u odnosu na rusku štafetu u sastavu: Viktor Majgurov, Sergej Rožkov, Vladimir Dračov i Pavel Rostovcev. Zadnje dvije zlatne medalje osvojio je na SP 2003. u štafeti s Peterom Sendelom, Svenom Fischerom i Riccom Großom i prednošću od 7.3 min u odnosu na rusku štafetu u sastavu: Viktor Majgurov, Pavel Rostovcev, Sergej Rožkov i Sergej Čepikov; te na SP 2004. u štafeti s Michaelom Greisom, Svenom Fischerom i Riccom Großom i prednošću od 15.7 min u odnosu na norvešku štafetu u sastavu: Halvard Hanevold, Lars Berger, Egil Gjelland i Ole Einar Bjørndalen.

Svjetski kup

[uredi | uredi izvor]
Plasman u Svjetskom kupu
1986/87.1987/88.1988/89.1989/90.1990/911991/921992/931993/941994/951995/961996/971997/981998/991999/002000/012001/022002/032003/04
443111443213310811735126739

Prvi nastup Lucka u Svjetskom kupu bio je u sezoni 1986/87. u Antholzu 18. januara 1987. u štafeti s Birkom Andersom, Jensom Steinigenom i Raikom Dittrichom, kada su osvojili treće mjesto. Ukupno je pobijedio devet puta u pojedinačnim disciplinama, a sedam puta u štafeti.


Prestanak karijere

[uredi | uredi izvor]

Aktivnim bavljem biatlonom prestao se baviti 2004.

Nagrade

[uredi | uredi izvor]

Privatni život

[uredi | uredi izvor]

Frank Luck bio je oženjen Andreom, rođenom Fischer, sestrom biatlonca Svena Fischera, s kojom ima dvoje djece. Trenutno je u vezi sa svjetskom prvakinjom u snowboardingu Sandrom Farmand. Kći su dobili u martu 2007.

Napomene

[uredi | uredi izvor]
  1. Utrke na 15 km i na 20 km održane su u Minsku
  2. Utrke na 7,5 km, 10 km, ekipne utrke za žene i muškarce i štafetna utrka u ženskoj konkurenciji održane su u Oslu
  3. Utrka u štafeti u muškoj konkurenciji održana je u Kontiolahtiju

Reference

[uredi | uredi izvor]

    Vanjski linkovi

    [uredi | uredi izvor]