Frankofono područje

**Frankofonija**
**La Francophonie**
Zastava Frankofonije, koja simbolizira pet kontinenata, usvojena je 1987. na prijedlog Nigera
Službeni jezik	Francuski
Sekretar	Abdou Diouf (od 2002.)
Osnovana	1970.
Broj članica	49 (plus 4 pridružene i 10 posmatrača)
Sjedište	Pariz, Francuska
Službena internet stranica	Službena internet stranica Frankofonije Arhivirano 18. 5. 2006. na Wayback Machine (na francuskom)

Frankofonija (fr. La Francophonie; službeni naziv: Međunarodna organizacija Frankofonija (l'Organisation internationale de la Francophonie)) je međunarodna organizacija koja predstavlja skup država, zemalja i regija koji koriste francuski kao nacionalni i/ili službeni jezik, jezik međunarodne komunikacije i kao radni jezik. Termin frankofonija skovao je francuski geograf Onésime Reclus (1880.), brat Elisée Reclusa, kojim je označio zajednicu ljudi i država koje koriste francuski jezik.^[1]^[2]^[3]. Originalni osnivač Frankofonije bio je Samuel de Champlain. Frankofoniju čini 49 zemalja članica, četiri pridružene zemlje (Albanija, Andora, Grčka, Sjeverna Makedonija) i deset zemalja-posmatrača (Armenija, Austrija, Hrvatska,Bosna i Hercegovina Gruzija, Mađarska, Litvanija, Poljska, Češka, Slovačka, Slovenija i Srbija) na summitima ove organizacije. U svakoj od ovih zemalja francuski jezik se koristi bar u minimalnoj mjeri. Nekoliko zemalja članica imaju loš položaj u zaštiti ljudskih prava i podsticanju demokratije. Predložene mjere u vidu sankcija su raspravljane nekoliko puta, ali nisu odobrene.

Moderna Frankofonija osnovana je 1970. Njen moto je jednakost, komplementarnost i solidarnost (égalité, complémentarité, solidarité). U početku, Frankofonija je bila mali klub sjevernih zemalja u kojima se govori francuski, dok je danas to važna međunarodna organizacija čije zemlje-članice surađuju na polju kulture, nauke, privreda, pravde i mira. Zajedno s ostalim organizacijama kao što je UNESCO, Frankofonija radi na razvijanju lingvistike i kulture u eri globalizma. Tijesno surađuje s nekim sličnim organizacijama španskog i portugalskog jezika (vidjeti: Latinska unija i CPLP).

Struktura

Međunarodna organizacija Frankofonija ima status posmatrača na sjednicama Vijeća sigurnosti UN-a.

Samiti

Summiti Frankofonije se održavaju svake dvije godine, kada lideri zemaljačlanica imaju mogućnost razvijati strategije i ciljeve organizacije. Prethodni summiti:

Pariz, Francuska (1986.)
Québec, Kanada (1987.)
Dakar, Senegal (1989.)
Pariz, Francuska (1991.)
Port Louis, Mauricijus (1993.)
Cotonou, Benin (1995.)
Hanoi, Vijetnam (1997.)
Moncton, Kanada (1999.)
Beirut, Libanon (2002.)
Ouagadougou, Burkina Faso (2004.)
Bukurešt, Rumunija (2006.)
Québec, Kanada (2008.)
Montreux, Švicarska (2010.)
Kinshasa, Demokratska Republika Kongo (2012.)
Dakar, Senegal (2014.)
Antananarivo, Madagaskar (2016.)
Erevan, Armenija (2018.)

Ministarske konferencije

Stalno vijeće

Stalno vijeće Frankofonije se sastoji od veleposlanika zemalja članica i, kao ministarskim konferencijama, njegov glavni zadatak je planiranje budućih summita i nadgledanje implementacije odluka summita na bazi "dan za danom".

Međuvladina agencija

Međuvladina agencija Frankofonije je glavni operator kulturne, znanstvene, tehničke, ekonomske i pravničke kooperacije programa i odluka summita. Sjedište Agencije je u Parizu, a tri ogranka se nalaze u Librevilleu (Gabon), Loméu (Togo) i Hanoju (Vijetnam).

Članovi

Službeni popis članica je dostupan na linku internet stranici Frankofonije.

Popis članica po kontinentima:

Pridružene članice

Posmatrači

Sjeverna i Južna Amerika

Kanada
Novi Brunswick (sudjeluje Vlada)
Quebec
(sudjeluje Vlada)
Ontario (posmatrač, ali moguće je buduće članstvo)
Dominikanska Republika
Haiti
Sveta Lucija

Francuski prekomorski posjedi:

Afrika

Azija

Okeanija

Vanuatu

Također pogledajte

Vanjski linkovi

Službena stranica Arhivirano 24. 7. 2010. na Wayback Machine

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Frankofono područje

↑ "88 Etats et gouvernements". Organisation internationale de la Francophonie (jezik: francuski). Arhivirano s originala, 2021-09-29. Pristupljeno 2021-10-01.
↑ Šablon:Məqalə
↑ "proekty Trianonskogo dialoga" (jezik: ruski). Arhivirano s originala, 2021-03-07. Pristupljeno 2021-03-04.
↑ Organisation internationale de la Francophonie (2022). La langue française dans le monde, 2019-2022 (PDF) (jezik: francuski). Gallimard. str. 30–35. ISBN 978-2-07-297686-5. Pristupljeno 4 January 2023.

[1] "88 Etats et gouvernements". Organisation internationale de la Francophonie (jezik: francuski). Arhivirano s originala, 2021-09-29. Pristupljeno 2021-10-01.

[2] Šablon:Məqalə

[3] "proekty Trianonskogo dialoga" (jezik: ruski). Arhivirano s originala, 2021-03-07. Pristupljeno 2021-03-04.

[4] Organisation internationale de la Francophonie (2022). La langue française dans le monde, 2019-2022 (PDF) (jezik: francuski). Gallimard. str. 30–35. ISBN 978-2-07-297686-5. Pristupljeno 4 January 2023.

[1]

[2]

[3]

[4]