Giemsa-pruganje

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa G-pruganje)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
G-pruganje: Kariogram muškarca nakon Giemsa bojenja

G-pruganje, G-bendiranje Giemsa-trakanje je tehnika koja se koristi u citogenetici za stvaranje vidljivog kariograma, bojenjem kondenziranih hromosoma. Korisno je za identifikaciju nasljednih bolesti pomoću fotografskog prikaza čitavog hromosomskog komplementa.[1] Metafazni hromosomi tretiraju se tripsinom (da bi se delimično digestirali) i obojeni Giemsom. Heterochromatinske regije, koje imaju tendenciju da budu bogate adeninom i timinom (AT-bogatom) DNK i relativno siromašne genima, tamnije se boje u G-prugama. Suprotno tome, manje kondenzirani hromatin (euhromatin) – koji obično obiluje guaninom i citozinom (bogat u GC) i više transkripcijski aktivan – uključuje manje obojenje, a ti regioni se pojavljuju kao svjetlije trake u G-prugama. Uzorak traka numeriran je na svakom kraku hromosoma od centromera do telomera. Ovaj sistem numeriranja omogućava da bilo koji opseg na hromosom u bude precizno identificiran i opisan.[2] Obrnuto G-pruganje dobije se u R-pruganju. Trake/pruge mogu se koristiti za identifikaciju hromosomskih abnormalnosti, kao što je translokacija, jer za svaki hromosom postoji jedinstveni obrazac svjetlih i tamnih traka.

Teško je identificirati i grupirati hromosome na osnovu jednostavnog bojenja, jer ujednačena boja struktura otežava razlikovanje hromosoma. Stoga su razvijene tehnike poput G-pruganja zbog koje su se trake/pruge/bendovi pojavili na hromosomima. Te pruge bile su jednake na homolognim hromosomima, pa je identifikacija postala lakša i preciznija. Što su hromosomi manje zgusnuti, to se više traka pojavljuje kada se stvaraju G-pruge. To znači da se različiti hromosomi razlikuju u profazi nego u metafazi.[3]

Slijede tipovi pruganja hromosoma
Tip pruga Megtod bojenja
C-pruganje Konstitutivni heterohromatin
G-pruganje Boja Giemsa
Q-pruganje Kvinakrin
R-pruganje Obrnuto Giemsa bojenje
T-pruganje Telomerno

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Speicher, Michael R. and Nigel P. Carter. "The New Cytogenetics: Blurring the Boundaries with Molecular Biology." Nature Reviews Genetics, Vol 6. Oct 2005.
  2. ^ Nussbaum, Robert; McInnes, Roderick; Willard, Huntington (2015). Thompson & Thompson, Genetics in Medicine (Eighth izd.). Canada: Elsevier Inc. str. 58. ISBN 978-1-4377-0696-3.
  3. ^ Nussbaum, McInnes, Willard. Genetics in Medicine. Elsevier. str. 57–73. ISBN 978-1-4377-0696-3.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)