Opitzov G/BBB sindrom

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa G-sindrom)
Opitzov G/BBB sindrom
Sindrom hipertelorizmo-jednjačke abnenormalne hipospadije
Ovaj sindrom obilježen je velikim promjenama jednjaka, grkljana i nepca i pratećih organa.
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10Q87.8
ICD-9ICD9
OMIM300000

Opitzov G/BBB sindrom, znan i kao Opitzov sindrom, G-sindrom ili BBB-sindrom, je rijedak genetički poremećaj koji utiče na fizičke strukture duž srednje tjelesne linije.[1] Slova G i BBB predstavljaju prezimena porodica kojima je bolest prvo dijagnosticirana, dok je Opitz prezime ljekara koji je prvi opisao znakove i simptome bolesti. Postoje dva različita oblika Optiz G / BBB sindroma: X-vezani (recesivni) sindrom (tip I; XLOS; OSX) i dominantni autosomni sindrom (tip II; ADOS). Međutim, oba rezultiraju uobičajenim fizičkim deformacijama, iako se njihov obrazac nasljeđivanja može razlikovati. Nekoliko drugih naziva bolesti više se ne koristi. To uključuje sindrom hipospadije-disfagije, Opitz-Friasov sindrom, telekantus sa povezanim abnormalnostima i sindrom hipertelorizam – hipospadija.[2]

Jedan od svakih 50.000 do 100.000 muškaraca rodi se s X-zanim tipom II Optizovog G / BBB sindroma, ali stručnjaci vjeruju da je stanje nepotpuno dijagnosticirano i da je zapravo mnogo više slučajeva.[2] Nepoznato je koliko postoji autosomno dominantnih slučajeva. Međutim, autosomno dominantni slučajevi također su svrstani u češće dijagnosticiranu skupinu pod nazivom sindrom delecije 22q11.2. Ova grupa uključuje nekoliko drugih bolesti koje su posljedica male delecije hromosoma 22 na lokaciji q11.2.[3]

Znaci i simptomi[uredi | uredi izvor]

Tri najčešća simptoma Opitzovog G/BBB sindroma (oba tipa I i II) su hipertelorizam (izuzetno razmaknute oči), laringo-traheo-ezofalgusni defekti (uključujući pukotine i rupe na nepcu, grkljanu, dušniku i jednjaku) i hipospadije (urinarni otvori kod muškaraca koji nisu na vrhu penisa) (Meroni, Opitzov G / BBB sindrom, 2012). Abnormalnosti grkljana, dušnika i jednjaka mogu prouzrokovati značajne poteškoće u disanju i/ili gutanju i mogu rezultirati ponovljenim upalama pluća, opasnim po život. Uobičajeno može postojati jaz između dušnika i jednjaka, koji se naziva rascjep grkljana; što može omogućiti da hrana ili tečnost uđu u dišni put i otežaju disanje i prehranu.[3]

Genitalne abnormalnosti poput mokraćnog otvora ispod penisa (hipospadija), nespuštenih testisa (kriptorhizam), nerazvijenog skrotuma i skrotuma podijeljenog u dva režnja (bifidna mošnja) mogu biti uobičajena za muškarce sa ovakvom bolešću.[3]

Kašnjenja u razvoju mozga i nervnog sistema su takođe česta kod oba tipa bolesti i I i II.[4] Oko 50% ljudi sa Opitzovim G/BBB sindromom doživjet će kašnjenje u razvoju i blagu intelektualnu invalidnost. To može uticati na motorne vještine, govor i sposobnosti učenja. Neki od ovih slučajeva uspoređuju se s poremećajima autističnog spektra. Blizu polovine ljudi s Opitzovim G/BBB sindromom također ima rascjep usne (rupa na otvoru usne), a možda i rascjep nepca (rupa na krovu usta). Manje od polovine dijagnosticiranih ljudi ima urođene poremećaje, kao što su srčane mane, nezupčani anus (začepljeno otvaranje anusa) i mozga[3] Od svih oštećenja, nosioci X-vezanog tipa I Opitzovog G/BBB sindroma obično imaju samo očni hipertelorizam.[2]

Uzrok[uredi | uredi izvor]

Opitzov G/BBB sindrom je rijetko genetičko stanje uzrokovano jednim od dva glavna tipa mutacija: MID1 mutacija na kratkom (p) kraku X hromosoma ili mutacija gena 22q11.2 na hromosomu 22.[3]

Mehanizam[uredi | uredi izvor]

I X-vezani tip I i autosomno dominantni tip II Optizovog G/BBB sindroma uzrokovani su genskim mutacijama. Međutim, dok je X-vezani oblik uzrokovan mutacijom gena srednje linije 1 (MID1) na kratkom (p) kraku X hromosoma; autosomno dominantni oblik je posljedica mutacije na hromosomu 22. Oba oblika bolesti rezultiraju fizičkim deformacijama duž središnje linije tijela.

U pacijenata sa X-vezanim tipom I, mutacija gena MID1 dovodi do manje funkcionalnih proteina srednje linije-1. Ovi proteini su odgovorni za vezanje za citoskelet i pomažu ćeliji tokom ćelijske diobe. Čini se da ovi problemi s ranom diobom ćelija imaju značajan uticaj na fizičke deformacije koje obično prate bolest.

Pacijenti s autosomno dominantnim tipom II imaju mutaciju na 22. hromosomu, najčešće na poziciji 22q11.2. Neki istraživači smatraju da je Opitzov G/BBB sindrom tip sindroma delecije 22q11.2 (malo drugačija i šira bolest). U nekim slučajevima autosomno dominantnog Opitzovog G/BBB sindroma, bolest je uzrokovana mutacijom SPECC1L gena (blizu gena 22q11.2), koji pomaže u stvaranju citospina-A.[5] Citospin-A je protein koji je imperativ za formiranje crta lica i često se smatra odgovornim za rascjep usne ili nepce koje imaju pacijenti sa Opitzovim G/BBB sindromom.[3]

Budući da fizičke abnormalnosti mogu uticati na sve dijelove tijela duž središnje linije tijela, postoji opasnost od oštećenja mnogih različitih tjelesnih sistema. Ti sistemi koji su najčešće pogođeni su nervni, probavni, kardiovaskularn, respiratorni i reproduktivni sistem.[4] Obično, oni kojima je dijagnosticiran bilo koji tip Opitzovog G/BBB sindroma također će imati očni hipertelorizam ili oči koje su pretjerano razmaknute. Pacijenti će često imati fizičke nedostatke u grkljanu, dušniku i jednjaku i često imati poteškoće sa disanjem i gutanjem. Mogu se pojaviti daljnje facijalne anomalije, poput prominentnog čela, hudovicinog špica, širokog nosnog mosta. Oni koji imaju bolest mogu takođe doživjeti hipospadiju (otvaranje mokraće kod muškaraca nije na vrhu penisa), kao i kašnjenje u razvoju.[4]

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

X-vezani Opitzov G/BBB sindrom tipa I dijagnosticira se na osnovu kliničkih nalaza, koji se mogu uveliko razlikovati: čak i unutar iste porodice. Manifestacije X-vezanog tipa I klasificirane su u česte/glavne nalaze i manje nalaze koji se nalaze kod manje od 50% osoba.[2]

Tri glavna nalaza koji sugeriraju da osoba ima X-vezani tip I Opitzovog G/BBB sindroma:

  1. Očni hipertelorizam (~ 100% slučajeva)
  2. Hipospadija (85-90% slučajeva)
  3. Laringotraheoezofagusne abnormalnosti (60-70%)

Manji nalazi pronađeni kod manje od 50% osoba:

  1. Kašnjenje u razvoju (posebno intelektualno)
  2. Rascjep usne i nepca
  3. Urođene srčane greške
  4. Imperforirani (blokiran) anus
  5. Defekti mozga (posebno corpus callosum[2]

U 1989., Hogdall je koristio ultra sonografe za dijagnozu X-vezanog tipa I Opitzovog G/BBB sindroma nakon 19 sewdmica trudnoće, identificirajući hipertelorizam (široko razmaknute oči) i hipospadiju (nepravilni otvori mokraćnog trakta u penisu ).[4]

Na raspolaganju je i molekulskoo genetičko testiranje za identificiranje mutacija koje vode do Opitzovog G/BBB sindroma. X-vezano testiranje tipa I mora se obaviti na MID1, jer je ovo jedini gen za koji je poznato da izaziva sindrom tipa I. Mogu se izvesti dva različita testa: analiza sekvence i analiza delecija/duplikacija Arhivirano 30. 10. 2020. na Wayback Machine. U analizi sekvence pozitivan rezultat bi otkrio 15-50% mutirane sekvence DNK, dok bi pozitivan rezultat delecija / duplikacijaa pronašao deleciju ili duplikaciju jednog ili više egzona cijelog gena MID1.[2]

Prevencija[uredi | uredi izvor]

U smislu prevencije, nekoliko istraživača snažno predlaže prenatalno testiranje na rizične trudnoće, ako je identificirana MID1 mutacija kod člana porodice. Može se izvesti test fetusa za odreivanje spola, putem analize hromosoma, a zatim pretražiti DNK na bilo kakve mutacije koje uzrokuju bolest. Znanje da se dijete može roditi s Opitzovim G/BBB sindromom moglo bi pomoći da se svi pripreme za djetetove potrebe, a porodica se emocijski pripremi. Nadalje, toplo se preporučuje i genetičko savjetovanje za mlade odrasle osobe koje su pogođene, nositelje ili su u riziku od nositeljstva. Dosadašnja istraživanja sugeriraju da je uzrok genetički i da nisu zabilježeni poznati faktori rizika iz okoline. Jedino sugerirano obrazovanje za prevenciju je genetičko testiranje za rizične mlade odrasle osobe, kada se pronađe ili postoji sumnja na mutaciju člana porodice.[2]

Liječenje[uredi | uredi izvor]

Budući da je varijabilnost ove bolesti toliko velika i način na koji se otkriva mogao bi biti višestran; nakon dijagnoze, za liječenje bolesti preporučuje se multidisciplinarni tim i trebao bi uključiti kraniofacijalnog hirurga, oftalmologa, pedijatra, dječjeg urologa, kardiologa, pulmologe, logopeda i medicinskog genetičara. Također se mora slijediti nekoliko važnih koraka.

  • Porodična medicinska historija
  • Fizički pregled s posebnom pažnjom na veličinu i mjerenja crta lica, nepca, srca, genitourinarnog sistema i donjeg dijela respiratornog sistema
  • Procjena oka
  • Procjena hipospadije kod urologa
  • Laringoskopija i rendgen grudnog koša zbog poteškoća s disanjem/gutanjem
  • Procjena usne/nepca kod kraniofacijalnog hirurga
  • Procjena standardnih dobnih razvojnih i intelektualnih sposobnosti
  • Procjena položaja anusa
  • Ehokardiogram
  • Snimanje lobanje

Prema procjeni profesionalaca mogu biti potrebni mnogi operativni popravci. Dalje, može biti potrebno i specijalno obrazovanje terapije i psihoemocijske[mrtav link] terapije. U nekim slučajevima, antirefluksni lijekovi se mogu prepisivati dok se ne ukloni rizik od poremećaja disanja i gutanja. Preporučuje se genetsko savjetovanje da se objasni ko još u porodici može biti u opasnosti od bolesti i pomogne u vođenju odluka za planiranje porodice u budućnosti.[6]

Zbog njegove široke varijabilnosti u kojoj će se pojaviti defekti, nije poznata stopa smrtnosti posebno za bolest. Međutim, vodeći uzrok smrti za osobe s Opitzovim G/BBB sindromom posljedica je smrti novorođenčadi uzrokovane aspiracija uslijed oštećenja jednjaka, ždrijela ili grkljana.[7] Srećom, do danas ne postoje faktori koji mogu povećati ispoljavanje simptoma ove bolesti. Sve abnormalnosti i simptomi prisutni su pri rođenju.[2]

Budući da su simptomi uzrokovani ovom bolešću prisutni pri rođenju, ne postoji "lijek". Najbolji lijek koji naučnici istražuju je svijest i genetičko testiranje za utvrđivanje faktora rizika i povećanje planiranja porodice. Za sada Prevencija jedina je opcija za izlječenje.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Chen, J., & Chen, J. (2015, 7 19). Opitz GBBB Syndrome. Retrieved 7 19, 2015, from Hinsdale Township High School District 86: http://www.hinsdale86.org/staff/kgabric/Disease15/Opitz%20GBBB%20Syndrome/%7Cdate=April[mrtav link] 2020 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}
  2. ^ a b c d e f g h Meroni, G. (2011, July 28). X-Linked Opitz G/BBB Syndrome. GeneReviews . Seattle, Washington, USA: University of Washington, Seattle.
  3. ^ a b c d e f U.S. National Library of Medicine. (2015, January 1). Opitz G/BBB Syndrome. Retrieved July 19, 2015, from Genetics Home Reference: http://ghr.nlm.nih.gov/condition/opitz-g-bbb-syndrome
  4. ^ a b c d McKusick, V. A. (2015, March 17). Opitz GBBB Syndrome, Type I. Cleveland, Ohio, USA: Johns Hopkins University.
  5. ^ [1]
  6. ^ Meroni, G. (2011, 28. jul). X-Link Opitz G / BBB sindrom. GeneReviews. Seattle, Washington, SAD: University of Washington, Seattle.
  7. ^ Right Diagnosis. (2015, April 17). Complications of Opitz G/BBB Syndrome. (Health Grades, Inc.) Retrieved July 28, 2015, from Right Diagnosis from healthgrades: http://www.rightdiagnosis.com/o/opitz_g_bbb_syndrome/complic.htm
  1. Chen, J., & Chen, J. (2015, 7 19). Opitz GBBB Syndrome. Retrieved 7 19, 2015, from Hinsdale Township High School District 86: http://www.hinsdale86.org/staff/kgabric/Disease15/Opitz%20GBBB%20Syndrome/[trajno mrtav link]
  2. McKusick, V. A. (2015, March 17). Opitz GBBB Syndrome, Type I. Cleveland, Ohio, USA: Johns Hopkins University.
  3. McKusick, V. A. (2015, March 17). Opitz GBBB Syndrome, Type II. (C. L. Kniffin, Ed.) Cleveland, Ohio, USA: Johns Hopkins University.
  4. Meroni, G. (2012, August). Opitz G/BBB syndrome.
  5. Meroni, G. (2011, July 28). X-Linked Opitz G/BBB Syndrome. GeneReviews . Seattle, Washington, USA: University of Washington, Seattle.
  6. Right Diagnosis. (2015, April 17). Complications of Opitz G/BBB Syndrome. (Health Grades, Inc.) Retrieved July 28, 2015, from Right Diagnosis from healthgrades: http://www.rightdiagnosis.com/o/opitz_g_bbb_syndrome/complic.htm
  7. U.S. National Library of Medicine. (2015, January 1). Opitz G/BBB Syndrome. Retrieved July 19, 2015, from Genetics Home Reference: http://ghr.nlm.nih.gov/condition/opitz-g-bbb-syndrome

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Opitzov_G/BBB_sindrom&oldid=3388080"