GZF1

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
GZF1
Identifikatori
AliasiGZF1
Vanjski ID-jeviOMIM: 613842 MGI: 1921783 HomoloGene: 11200 GeneCards: GZF1
Lokacija gena (čovjek)
Hromosom 20 (čovjek)
Hrom.Hromosom 20 (čovjek)[1]
Hromosom 20 (čovjek)
Genomska lokacija za GZF1
Genomska lokacija za GZF1
Bend20p11.21Početak23,362,182 bp[1]
Kraj23,373,062 bp[1]
Lokacija gena (miš)
Hromosom 2 (miš)
Hrom.Hromosom 2 (miš)[2]
Hromosom 2 (miš)
Genomska lokacija za GZF1
Genomska lokacija za GZF1
Bend2|2 G3Početak148,522,943 bp[2]
Kraj148,534,869 bp[2]
Ontologija gena
Molekularna funkcija GO:0000980 RNA polymerase II cis-regulatory region sequence-specific DNA binding
sequence-specific DNA binding
vezivanje sa DNK
GO:0001078, GO:0001214, GO:0001206 DNA-binding transcription repressor activity, RNA polymerase II-specific
vezivanje iona metala
nucleic acid binding
GO:0001200, GO:0001133, GO:0001201 DNA-binding transcription factor activity, RNA polymerase II-specific
Ćelijska komponenta Jedarce
jedro
nukleoplazma
citoplazma
Biološki proces branching involved in ureteric bud morphogenesis
GO:0045996 negative regulation of transcription, DNA-templated
GO:0009373 regulation of transcription, DNA-templated
GO:1901227 negative regulation of transcription by RNA polymerase II
transcription, DNA-templated
Izvori:Amigo / QuickGO
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNK)

NM_022482
NM_001317012
NM_001317019

NM_028986
NM_001355689

RefSeq (bjelančevina)

NP_001303941
NP_001303948
NP_071927

NP_083262
NP_001342618

Lokacija (UCSC)Chr 20: 23.36 – 23.37 MbChr 2: 148.52 – 148.53 Mb
PubMed pretraga[3][4]
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjekPogledaj/uredi – miš

GDNF-inducibilni protein 1 cinkovog prsta je protein koji je kod ljudi kodiran genom GZF1.[5]

Opis[uredi | uredi izvor]

Upotreba diferencijalne analize prikaza sa TGW ćelijskom RNK ljudskog neuroblastoma za identifikaciju gena podreguliranih GDNF (600837), nakon čega slijedi pregled biblioteke cDNK TGW ćelija, Fukuda et al. (2003) izolirani GZF1. Izvedeni protein od 711 aminokiselina ima izračunatu molekulsku masu od 80 kD. Ima N-krajev BTB / POZ domen, praćen bipartitnim signalom jedarne lokalizacije i 10 tandemskih cink-prstiju tipa C2H2. Fukuda et al. (2003) također su klonirali mišji Gzf1, a izvedeni protein mišića od 706 aminokiselina dijeli 84% identiteta s ljudskim GZF1. Northern blot analiza otkrila je varijabilnu ekspresiju 4,8 kb GZF1 transkripta u odraslim i fetusnim ljudskim tkivima, s najvećom ekspresijom u srcu odraslih, skeletnim mišićima i bubrezima, te u fetausnom mozgu i bubrezima. U tkivima odraslih miševa, Gzf1 je bio visoko eksprimiran u jetri, bubrezima, srcu, mozgu i testisima, a eksprimiran je u svim ispitivanim fazama miševa. Western blot analiza TGW ćelija otkrila je GZF1 proteine sa procijenjenom molekulskom masom od 95 i 115 kD, od kojih se manja može translatirati iz internog metionina. U ćelijama neuroblastoma mišića Neuro2a otkriven je samo protein od 115 kD. Frakcioniranjem transficiranih ćelija HEK293, otkriveno je više GZF1 označenog fluorescencijom u jedarnoj frakciji nego u citosolnoj frakciji. Imunohistokemijska analiza embriona mišjeg bubrega lokalizirala je Gzf1 u jedrima i citoplazmi mokraćnih pupova, sa značajno smanjenom ekspresijom nakon rođenja.[6]

Koristeći imunofluorescenciju, Patel et al. (2017) primijetili su snažnu lokalizaciju Gzf1 u mišjem oku u razvoju i, u manjoj mjeri, u mezenhimu pupova miševa u razvoju. Autori su našli da je citoplazmatska i jedarna lokalizacija u skladu s prethodno objavljenim podacima.[7]

Funkcija[uredi | uredi izvor]

RET (164761) i njegov ligand, GDNF, kritični su regulatori grananja uretarskog pupoljka i neurona tokom razvoja. Koristeći Northern blot analizu, Fukuda et al. (2003) otkrili su da je GDNF inducirao GZF1 iRNK u ćelijama TGW ljudskog neuroblastoma, s pikovima ekspresije koji su se dogodili jedan sat i ponovo 24 do 48 sati. GZF1 protein otkriven je samo 24 do 72 sata nakon stimulacije. GZF1 fuzioniran sa GAL4 (LGALS4; 602518) DNK-vezujući domen potiskivao je ekspresiju reporter-gena nakon transfekcije u HEK293 ćelijama. Mutacija asp32 i / ili lys50 unutar BTB / POZ domena GZF1, smanjila je njegovu supresivnu aktivnost. Nokdaun-miševi Gzf1 u izoliranim embrionskim metanefronima inhibirao je morfogenezu grananja.

Morinaga i et al. (2005) otkrili su da je izolirani domen cinkovog prsta GZF1 vezao konsenzusnu sekvencu TGCGCN (T / G) (C / A) TATA in vitro. Najčešće se javljajuće sekvence TGCGCGTCTATA, zvane element odgovora GZF1 (GRE). GZF1 pune dužine nije vezao GRE in vitro, što sugerira da N-terminalni BTB / POZ domen GZF1 ometa vezanje DNK domena cinkovog prsta. Međutim, cjeloviti GZF1 potisnuo je translaciju reporter-gena, koji sadrži više kopija ovog GRE-a u obje orijentacije. Analiza mutacije otkrila je da su cinkovi prsti od 1 do 6 bili dovoljni da vežu GRE sondu, a mutacija dva cisteina na arginine u bilo kojem od cinkovih prstiju 2 do 5 ukida GRE vezianje. Morinaga et al. (2005) identificirali su GRE u pet glavnih područja i miša i čovjeka HOX10 (CHX10; 142993). GZF1 suzbija ekspresiju reporter gena koji sadrži HOX10 GRE na način koji ovisi o dozi.[8]

Koristeći imunoprecipitacijsku analizu i masenu spektrometriju, Dambara et al. (2007) otkrili su da se rekombinantni GZF1 veže za nukleolin (NCL; 164035) u lizinima ćelija HEK293T. Analiza delecije otkrila je da su motivi cinkovih prstiju od 1 do 4 GZF1, posredovali u interakciji. Delecija motiva GZF1 cinkovih prstiju od 1 do 4 ili gušenje ekspresije nukleolina kratkom interferirajućom RNK oštećenom nuklearnom lokalizacijom GZF1. Nokdaunska ekspresije GZF1 i nukleolina takođe je oslabila proliferaciju ćelija.[9]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000125812 - Ensembl, maj 2017
  2. ^ a b c GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000027439 - Ensembl, maj 2017
  3. ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  4. ^ "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  5. ^ "Entrez Gene: GDNF-inducible zinc finger protein 1". Pristupljeno 28. 5. 2013.
  6. ^ Dambara, A., Morinaga, T., Fukuda, N., Yamakawa, Y., Kato, T., Enomoto, A., Asai, N., Murakumo, Y., Matsuo, S., Takahashi, M. Nucleolin modulates the subcellular localization of GDNF-inducible zinc finger protein 1 and its roles in transcription and cell proliferation. Exp. Cell Res. 313: 3755-3766, 2007. PubMed: 17674968.
  7. ^ Patel, N., Shamseldin, H. E., Sakati, N., Khan, A. O., Softa, A., Al-Fadhli, F. M., Hashem, M., Abdulwahab, F. M., Alshidi, T., Alomar, R., Alobeid, E., Wakil, S. M., Colak, D., Alkuraya, F. S. GZF1 mutations expand the genetic heterogeneity of Larsen syndrome. Am. J. Hum. Genet. 100: 831-836, 2017. PubMed: 28475863.
  8. ^ Morinaga, T., Enomoto, A., Shimono, Y., Hirose, F., Fukuda, N., Dambara, A., Jijiwa, M., Kawai, K., Hashimoto, K., Ichihara, M., Asai, N., Murakumo, Y., Matsuo, S., Takahashi, M. GDNF-inducible zinc finger protein 1 is a sequence-specific transcriptional repressor that binds to the HOXA10 gene regulatory region. Nucleic Acids Res. 33: 4191-4201, 2005. [PubMed: 16049025.
  9. ^ Fukuda, N., Ichihara, M., Morinaga, T., Kawai, K., Hayashi, H., Murakumo, Y., Matsuo, S., Takahashi, M. Identification of a novel glial cell line-derived neurotrophic factor-inducible gene required for renal branching morphogenesis. J. Biol. Chem. 278: 50386-50392, 2003. Note: Erratum: J. Biol. Chem. 279: 3120 only, 2004. PubMed: 14522971.