GPHB5

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
GPHB5
Identifikatori
AliasiGPHB5
Vanjski ID-jeviOMIM: 609652 MGI: 2156540 HomoloGene: 18476 GeneCards: GPHB5
Lokacija gena (čovjek)
Hromosom 14 (čovjek)
Hrom.Hromosom 14 (čovjek)[1]
Hromosom 14 (čovjek)
Genomska lokacija za GPHB5
Genomska lokacija za GPHB5
Bend14q23.2Početak63,312,835 bp[1]
Kraj63,318,935 bp[1]
Lokacija gena (miš)
Hromosom 12 (miš)
Hrom.Hromosom 12 (miš)[2]
Hromosom 12 (miš)
Genomska lokacija za GPHB5
Genomska lokacija za GPHB5
Bend12|12 C3Početak75,458,496 bp[2]
Kraj75,463,555 bp[2]
Ontologija gena
Molekularna funkcija hormone activity
thyrotropin-releasing hormone receptor binding
protein heterodimerization activity
GO:0001948, GO:0016582 vezivanje za proteine
Ćelijska komponenta extracellular region
Vanćelijsko
citoplazma
Biološki proces regulation of thyroid hormone mediated signaling pathway
cell-cell signaling
hormone-mediated signaling pathway
cell surface receptor signaling pathway
regulation of signaling receptor activity
G protein-coupled receptor signaling pathway
adenylate cyclase-activating G protein-coupled receptor signaling pathway
Izvori:Amigo / QuickGO
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNK)

NM_145171

NM_175644

RefSeq (bjelančevina)

NP_660154

NP_783575

Lokacija (UCSC)Chr 14: 63.31 – 63.32 MbChr 12: 75.46 – 75.46 Mb
PubMed pretraga[3][4]
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjekPogledaj/uredi – miš

Glikoproteinski hormon beta-5 je protein koji je kod ljudi kodiran genom GPHB5.[5]

Analizom genomske sekvence, Hsu et al. (2002) mapirali su gen GPHB5 u hromosomu14. Utvrdili su da gen GPHB5 sadrži dva egzona.[6]

GPHB5 je polipeptid koji formira cistinski čvor i podjedinicu iz porodice dimernih glikoproteinskih hormona (Hsu et al., 2002, prema OMIM][5]

Aminokiselinska sekvenca[uredi | uredi izvor]

Dužina polipeptidnog lanca je 130 aminokiselina, a molekulska težina 14.232 Da.[7]

Simboli
1020304050
MKLAFLFLGPMALLLLAGYGCVLGASSGNLRTFVGCAVREFTFLAKKPGC
RGLRITTDACWGRCETWEKPILEPPYIEAHHRVCTYNETKQVTVKLPNCA
PGVDPFYTYPVAIRCDCGACSTATTECETI

Kloniranje i ekspresija[uredi | uredi izvor]

Traženjem gena sličnih podjedinicama glikoproteinskih hormona, nakon čega slijede EST analiza baze podataka i PCR ljudskog mozga, i hipofizne cDNK, Hsu et al. (2002) klonirani GPB5. Izvedeni proteinski prekursor od 130 aminokiselina sadrži signalni peptid od 24 aminokiseline na N-kraju, a zreli protein ima navodno mjesto N-glikozilacije. GPB5 ima 10 od 12 konzerviranih cisteina u klasičnim beta-podjedinicama. Prema tome, GPB5 ima tri disulfidna mosta unutar strukture cistinskog čvora, ali nedostaje mu jedan od tri dodatna mosta nađena u klasičnim beta-podjedinicama. Zbog krnjeg C-kraja i odsustva trećeg disulfidnog mosta, GPB5 nema strukturu sigurnosnog pojasa pronađenu u drugim beta podjedinicama. Međutim, sadrži dva pretpostavljena područja ukosnice ispod cistinskog čvora i dugačku petlju iznad. PCR analiza nekoliko ljudskih tkiva otkrila je GPB5 pretežno u mozgu i hipofizi. Transfekcija GPD5 cDNK u ljudskim embrionskim ćelijama bubrega rezultirala je izlučenim proteinom od oko 16 kD.

Koristeći Western blot analizu, Nakabayashi et al. (2002) pokazali su da se glikoproteini A2 (GPHA2) i B5 izlučuju u medij kotransficiranih ćelija embrionskog ljudskog bubrega. Prividna molekulska masa B5 iznosila je 20 kD, a tretman glikozidazom ukazao je da je B5 glikoprotein. Imunohistohemijska analiza otkrila je A2 i B5 koeksprimirane u prednjem režnju hipofize pacova, ali proteini nisu koekspricirani u pacovskom mozgu, štitnjači ili jajnicima.

Funkcija gena[uredi | uredi izvor]

Analizom 2-hibridnog kvasca, Nakabayashi et al. (2002) pronašli su snažne interakcije između A2 i B5. Frakcionacijom ljudskih embrionskih ćelija bubrega kotransficiranim sa A2 i B5, otkriven je A2-B5 dimer od oko 43 kD. Dimer, koji su autori odredili kao tirostimulin, stimulirao je proizvodnju cAMP-a u ćelijama koje eksprimiraju rekombinantne ljudske TSH receptore. Tirostimulin je takođe stimulirao proizvodnju cAMP i ugradnju timidina u ćelijsku liniju štitne žlijezde pacova, a povećao je nivo T4 kod odraslih. Tirostimulin je bio neučinkovit u aktiviranju bilo LH (LHCGR), bilo FSH receptora (FSHR).[8]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000179600 - Ensembl, maj 2017
  2. ^ a b c GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000048982 - Ensembl, maj 2017
  3. ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  4. ^ "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  5. ^ a b "Entrez Gene: GPHB5 glycoprotein hormone beta 5".
  6. ^ Hsu, S. Y., Nakabayashi, K., Bhalla, A. Evolution of glycoprotein hormone subunit genes in bilateral metazoa: identification of two novel human glycoprotein hormone subunit family genes, GPA2 and GPB5. Molec. Endocr. 16: 1538-1551, 2002. PubMed: 12089349
  7. ^ "UniProt, Q86YW7". Pristupljeno 25. 7. 2021.
  8. ^ Nakabayashi, K., Matsumi, H., Bhalla, A., Bae, J., Mosselman, S., Hsu, S. Y., Hsueh, A. J. W. Thyrostimulin, a heterodimer of two new human glycoprotein hormone subunits, activates the thyroid-stimulating hormone receptor. J. Clin. Invest. 109: 1445-1452, 2002. PubMed: 12045258

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]