Galski ratovi

Scena iz Galskih ratova – galski vođa Littavicus, izdavši Rim, povlači se prema Gergoviji kako bi podržao Vercingétorixa.

Galski rat predstavlja niz vojnih sukoba koje je Gaj Julije Cezar vodio u razdoblju između 58. i 51. godine p. n. e, a koji su kulminirali potpunom rimskom okupacijom teritorija Galije. Neposredni povod za izbijanje rata bio je zahtjev Helvećana za neometanim prolazom kroz rimski teritorij tokom njihove planirane migracije. Cezar, koji je u to vrijeme obnašao dužnost prokonzula u Gornjoj i Donjoj Galiji, odbio je taj zahtjev, prešao granicu te nakon niza operacija porazio helvećanske skupine i prisilio ih na povratak na njihova prvobitna područja.

Operacije

Sukob sa Helvećanima

Dolaskom Gaja Julija Cezara u Narbonsku Galiju u proljeće 58. g. p. n. e. započinje niz događaja koji će prerasti u početnu fazu Galskog rata. Cezar je na raspolaganju imao četiri iskusne legionarske jedinice (VII, VIII, IX i X legiju), kao i znatan broj auksilijarnih postrojbi regrutiranih iz nerimskih zajednica. Konjaničke i lake pješadijske kontingente činili su vojnici iz Hispanskih provincija, Numidije, s Krete i Balearskih otoka. Među njegovim najvažnijim podzapovjednicima isticali su se Publije Kras i Tit Labijen.

Prva kriza izbila je pokretom Helveta. Helvetski aristokrat Orgetoriks pokrenuo je plan masovne migracije cjelokupnog plemena prema zapadnoj Galiji, uz istovremeno stvaranje političkog saveza sa Sekvanom Kastikom i Heduancom Dumnoriksom, s kojima je planirao uspostaviti trilateralnu hegemoniju. Nakon što je zavjera otkrivena, Orgetoriks je umro pod nerazjašnjenim okolnostima, ali je većina Helveta ipak odlučila provesti seobu. Njihov put vodio je kroz provinciju Narbonske Galije, što je Helvete dovelo u neposredan sukob s Cezarom. Helveti su zahtijevali slobodan prolaz kroz rimsku provinciju. Cezar je naredio  rušenje mosta kod Ženeve i izgradio obrambeni sistem jaraka i nasipa, nakon čega je odbio helvetske zahtjeve. Cezar je u međuvremenu podigao još dvije legije, spojio svoje trupe i ušao u heduanski prostor. Helveti su potom ponudili pregovore, ali nakon sukoba na rijeci Saoni, tokom kojeg je Cezar zabilježio značajnu prednost, Rimljani su im nametnuli potpunu predaju, uključujući predaju talaca i oružja.

Sukob sa Ariovistom

Nakon poraza Helveta i konsolidacije položaja u središnjoj Galiji, Cezar se uključio u šira sigurnosna pitanja regije. Heduanski vođa Divitiak zatražio je rimsku zaštitu od germanskog pritiska i sve intenzivnijeg naseljavanja pod vodstvom kralja Ariovista. Cezar je uputio diplomatske zahtjeve, odnosno zabranu prelaska Germanima na lijevu obalu Rajne, oslobađanje heduanskih talaca i garanciju nenapadanja Heduana, ali ih je Ariovist odbio. Istovremeno je germansko pleme Haruda pustošilo heduanski teritorij, a nove grupe Sveba pripremale su se za prelazak Rajne. Cezar preuzima inicijativu i pokreće ofanzivu sa šest legija. U žestokoj bici pred germanskim logorom, zahvaljujući taktičkoj prednosti i odlučnoj intervenciji Publija Licinija Krasa, rimske snage probijaju germansku liniju. Pobjedom nad Ariovistom Rim osigurava nadmoć u Galiji.

Sukob sa Belgima

Nakon konsolidacije u središnjoj Galiji, Cezar je 57. godine p. n. e. usmjerio vojnu kampanju prema sjeveru, protiv konfederacije belgijskih naroda (Belga), koje je smatrao najpovezanijima s germanskim zajednicama. Ključnu ulogu među Belgima imali su Suessioni, koji su se pozivali na tradiciju hegemonije svoga kralja Divicija, a u Cezarovo vrijeme njima je vladao Galba. Zbog neslaganja unutar same belgijske koalicije, nedostatka logističke stabilnosti i straha od heduanske intervencije u pozadini, Belgijska je vojska ubrzo počela da se raspada. Cezar je to iskoristio i progonio ih kao da su poraženi u regularnoj bici, što je dovelo do kapitulacije Suessiona, Belovaka, Ambijana i niza manjih zajednica. Nakon opsade su se formalno predali, ali su iste noći pokušali noćni iznenadni napad. Rimske trupe su ga odbile, što je rezultiralo gotovo potpunim uništenjem Atuatuka kao političke zajednice i prodajom oko 53.000 njihovih pripadnika u ropstvo.

Završni poduhvati

Radi konsolidacije rimske vlasti u Galiji, Cezar je proveo sistematske inženjerijske radove, posebno izgradnju strateških komunikacija. U okviru osiguranja alpskih prilaza, 57. p. n. e. delegirao je Servija Galbu u oblast Wallisa, gdje je zauzet Octodurum. Godinu poslije, radi povezivanja sa Hispanijom, Publije Kras je poslan u Akvitaniju, čija su plemena djelimično pod utjecajem sertorijevskih veterana, pružila značajan otpor, ali su naposljetku bila primorana prihvatiti rimski suverenitet. Time je do kraja 56. p. n. e. teritorijalno pokoravanje Galije bilo dovršeno. Desetkovana Galija je brzo romanizirana i postala značajna rimska provincija, u kojoj se galo-rimska kultura očuvala i nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva. Cezarovi vojni uspjesi izazvali su izrazito političko odobravanje u Rimu, što je Senat obilježio petnaestodnevnim javnim svečanostima.

Bibliografija

Moderna literatura

• Adema, Suzanne (2017). Speech and Thought in Latin War Narratives. Brill. doi:10.1163/9789004347120. ISBN 978-90-04-34712-0.
• Albrecht, Michael von (1994). Geschichte der römischen Literatur Band 1 (History of Roman Literature, Volume 1) (2nd izd.). Deutscher Taschenbuch-Verlag. ISBN 342330099X.
• Broughton, Thomas Robert Shannon (1951). The Magistrates of the Roman Republic: Volume II 99 B.C.–31 B.C. New York: American Philogical Association. ISBN 978-0891308126. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
• Cendrowicz, Leo (19 November 2009). "Asterix at 50: The Comic Hero Conquers the World". Time. Arhivirano s originala, 8 September 2014. Pristupljeno 7 September 2014.
• Chrissanthos, Stefan (2019). Julius and Caesar. Baltimore, MD: Johns Hopkins University Press. ISBN 978-1-4214-2969-4. OCLC 1057781585.
• Crawford, Michael H. (1974). Roman Republican coinage. London: Cambridge University Press. ISBN 0-521-07492-4. OCLC 1288923.
• Dodge, Theodore Ayrault (1997). Caesar. New York: Da Capo Press. ISBN 978-0-306-80787-9.
• Delbrück, Hans (1990). History of the art of war. Lincoln: University of Nebraska Press. str. 475. ISBN 978-0-8032-6584-4. OCLC 20561250.
• Delestrée, Louis-Pol (2004). Nouvel atlas des monnaies gauloises. Saint-Germain-en-Laye: Commios. ISBN 2-9518364-0-6. OCLC 57682619.
• Ezov, Amiram (1996). "The 'Missing Dimension' of C. Julius Caesar". Historia. Franz Steiner Verlag. 45 (1): 64–94. JSTOR 4436407.
• Fuller, J. F. C. (1965). Julius Caesar: Man, Soldier, and Tyrant. London: Hachette Books. ISBN 978-0-306-80422-9. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
• Fields, Nic (June 2014). "Aftermath". Alesia 52 BC: The final struggle for Gaul (Campaign). Osprey Publishing.
• Fields, Nic (2010). Warlords of Republican Rome: Caesar versus Pompey. Philadelphia: Casemate. ISBN 978-1-935149-06-4. OCLC 298185011.
• Gauthier, François (2015). Financing war in the Roman republic: 201 BCE–14 CE (PhD thesis). McGill University. Pristupljeno 2023-07-01.
• Gilliver, Catherine (2003). Caesar's Gallic wars, 58–50 BC. New York: Routledge. ISBN 978-0-203-49484-4. OCLC 57577646.
• Goldsworthy, Adrian (2007). Caesar, Life of a Colossus. London: Orion Books. ISBN 978-0-300-12689-1.
• Goldsworthy, Adrian Keith (2016). In the name of Rome : the men who won the Roman Empire. New Haven. ISBN 978-0-300-22183-1. OCLC 936322646.
• Grant, Michael (1974) [1969]. Julius Caesar. London: Weidenfeld and Nicolson.
• Grillo, Luca; Krebs, Christopher B., ured. (2018). The Cambridge Companion to the Writings of Julius Caesar. Cambridge, UK. ISBN 978-1-107-02341-3. OCLC 1010620484.
• Heather, Peter (2009). "Why Did the Barbarian Cross the Rhine?". Journal of Late Antiquity. Johns Hopkins University Press. 2 (1): 3–29. doi:10.1353/jla.0.0036. S2CID 162494914. Pristupljeno 2 September 2020.
• Henige, David (1998). "He came, he saw, we counted : the historiography and demography of Caesar's gallic numbers". Annales de Démographie Historique. 1998 (1): 215–242. doi:10.3406/adh.1998.2162. Arhivirano s originala, 2020-11-11.
• Herzfeld, Hans (1960). Geschichte in Gestalten: Ceasar. Stuttgart: Steinkopf. ISBN 3-7984-0301-5. OCLC 3275022.
• Keppie, Lawrende (1998). The Making of the Roman Army. University of Oklahoma. str. 97. ISBN 978-0-415-15150-4.
• Lord, Carnes (2012a). Proconsuls: Delegated Political-Military Leadership from Rome to America Today. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-25469-4.
• Luibheid, Colm (April 1970). "The Luca Conference". Classical Philology. 65 (2): 88–94. doi:10.1086/365589. ISSN 0009-837X. S2CID 162232759.
• Matthew, Christopher Anthony (2009). On the Wings of Eagles: The Reforms of Gaius Marius and the Creation of Rome's First Professional Soldiers. Cambridge Scholars Publishing. ISBN 978-1-4438-1813-1.
• McCarty, Nick (2008). Rome: The Greatest Empire of the Ancient World. Carlton Books. ISBN 978-1-4042-1366-1.
• Taylor, Michael J (2019). "Tactical reform in the late Roman republic: the view from Italy". Historia: Zeitschrift für Alte Geschichte. 68 (1): 76–94. doi:10.25162/historia-2019-0004. ISSN 0018-2311. S2CID 165437350.
• von Ungern-Sternberg, Jurgen (2014). "The Crisis of the Republic". u Flower, Harriet (ured.). The Cambridge Companion to the Roman Republic (2nd izd.). Cambridge University Press. doi:10.1017/CCOL0521807948. ISBN 978-1-139-00033-8.
• "The Roman Decline". Empires Besieged. Amsterdam: Time-Life Books Inc. 1988. str. 38. ISBN 0705409740.
• Walter, Gérard (1952). Caesar: A Biography. Prevod: Craufurd, Emma. New York: Charles Scribner’s Sons. OCLC 657705.

Drevni izvori

• Appian (2016). Delphi Complete Works of Appian (Illustrated). Delphi Classics. ISBN 978-1-78656-370-5. Arhivirano s originala, 25 November 2020.
• Caesar, Julius (1982). The Conquest of Gaul. Prevod: Handford, S. A. Revised by Jane F. Gardner. London: Penguin Classics. ISBN 978-0-14-044433-9. OCLC 21116188.
• "De Bello Gallico" and Other Commentaries na Project Gutenberg.
• Hammond, Carolyn, ured. (1996). Caesar: The Gallic War. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-283120-0.