Gazi Husrev-begovo turbe

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Gazi Husrev-begovo turbe (desno)

Gazi Husrev-begovo turbe i Murat-begovo turbe nalaze se uz Gazi Husrev-begovu džamiju, Sarajevo, Bosna i Hercegovina, sa kojom su proglašeni za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Odluku je donijela Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika na sjednici održanoj od 7. do 10. novembra 2006. godine u sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo (predsjedavajuća) i Tina Wik.[1]

Gazi Husrev-beg je sva svoja nepokretna i pokretna dobra uvakufio. Kao bosanski sandžak-beg podizanjem blizu 300 objekata učinio je da Sarajevo postane grad. Njegove građevine predstavljaju najviši domet u sveukupnom bosansko-orijentalnom naslijeđu, ali i u širim relacijama islamske arhitekture tog vremena.

Gazi Husrev-begovo turbe[uredi | uredi izvor]

Na istočnoj strani džamije nalaze se dva turbeta. U većem turbetu je grob osnivača džamije, Husrev-bega, a u manjem Gazi Murat-bega Tardića, prvog mutevelije i najboljeg Gazi Husrev-begovog prijatelja.

Epitaf iznad ulaza u Gazi Husrev-begovo turbe

Nad ulazom u Gazi Husrev-begovo turbe nalazi se kamena ploča, veličine 45 x 85 cm, na kojoj je uklesan natpis u stihovima na arapskom jeziku. Natpis je smješten u šest elipsastih polja, oivičenih debljim linijama. U posljednjem polustihu istaknuta je godina smrti korištenjem ebdžeda[2].

Osnova turbeta je pravilan osmougaonik sa unutrašnjim stranicama dužine 2,53 m. Izvedeno je od klesanog kamena, sa dva niza prozora, na svakoj strani po dva. Donji prozorski otvori imaju izvedenu dekoraciju u vidu slijepog natprozornika. Gornji prozorski otvori imaju završetak u vidu prelomljenog luka. Zidani dio turbeta završen je jednostavnim profiliranim vijencem iznad koga nalazi se osmougaoni tambur na koji je oslonjena kupola sa olovom kao krovnim pokrivačem. Na unutrašnjim zidovima turbeta ostala je slikarija iz austrougarskog perioda, koja je iza ovog rata restaurirana. Ispod kupole turbeta, zlatnim slovima sulus stilom arapskog pisma, na bijeloj i plavoj podlozi, Ali Fagin, sarajevski kaligraf s kraja XIX. stoljeća, napisao je imena, natpise i stihove.[3]

Mezar je izveden u vidu sarkofaga, ograđen klesanim kamenim kvadrima i pokriven bogato ukrašenim platnom. Prekrivač je, prema nekim podacima, iz vremena njegove smrti. Uzglavni nišan je umotan u platno u formi kauka. U enterijeru su urađene i keramičke pločice iz Iznika, što predstavlja jedinstven slučaj u Bosni i Hercegovini.

U turbetu se čuvaju određene relikvije, poput tzv. emaneta i dijela pokrivača sa kabura (groba) Muhammeda a.s. U turbetu se nalazi i jedan rezbareni stalak sa vrijednim primjerkom Kur'ana velikog formata.

Murat-begovo turbe[uredi | uredi izvor]

U ovom šestougaonom turbetu pokopan je Murat-beg Tardić, prvi mutevelija vakufa. Građeno je od iste vrste kamena. Ima samo donje prozore. Iznad ulaznih vrata je tarih, a sa unutrašnje strane nalazi se potpis autora levhi. To je Muhamed Akif, sin Salihov, Sarajlija, muvekkit begove muvekkithane. Natpisi su urađeni godine 1320. po Hidžri (1902./1903.). Mezar je skoro identičan mezaru Gazi Husrev-bega.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ahmed Mehmedović, Gazi Husrev-beg i njegove zadužbine, Sarajevo 2005.
  • Behija Zlatar, Zlatni period Sarajeva: Prilozi historiji Sarajeva, Institut za istoriju, 1997
  • Alija Bejtić, Ulice i trgovi starog Sarajeva, Sarajevo 1973.
  • Mehmed Mujezinović, "Kulturno naslijeđe", Sarajevo –Publishing, 3. izdanje, str. 61 – 65, 1998. -Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga 3

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Gazi Husrev-begova džamija". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Pristupljeno 9. 2. 2017.[mrtav link]
  2. ^ "Turbeta". Gazi Husrev-begov vakuf. Pristupljeno 7. 7. 2020.
  3. ^ "Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine". "Kulturno naslijeđe", Sarajevo –Publishing, 3. izdanje 1998. Pristupljeno 9. 2. 2018.[mrtav link]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]