Genetičko inženjerstvo u Evropi

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Logo Evropske agencije za sigurnost hrane (European Food Safety Authority)

Regulacija genetički modificiranih organizama u Evropskoj uniji varira.[1]

Pregled procesa regulacije[uredi | uredi izvor]

Obim[uredi | uredi izvor]

U svojim propisima, Evropska unija pod genetički modificiranim organizmima podrazumijeva samo hranu i hranjenje za sve namjere i praktične svrhe, za razliku od definicije genetički modificiranih organizama, koja obuhvata životinje.[2]

Pristup[uredi | uredi izvor]

EU koristi princip predostrožnosti zahtijevajući predtržišno odobrenje za bilo koji GMO za ulazak na tržište i praćenje životne sredine u post-tržišnom periodu. Evropska agencija za sigurnost hrane (EFSA) i države članice autoriziraju procjenu rizika. Ova procjena mora pokazati da li su hrana ili hranjenje sigurni za zdravlje ljudi, životinja i okoliša "pod namjeravanim uvjetima korištenja".

Od 2010. godine, EU tretira sve genetički modificirane usjeve (GMO usjeve), skupa s ozračenom hranom kao "novu hranu". Oni su predmet opsežne, od slučaja do slučaja, naučno zasnovane evaluacije hrane kod Evropske agencije za sigurnost hrane (EFSA). Ova agencija izvještava Evropsku komisiju (EK), koja zatim sastavlja prijedloge za davanje ili odbijanje odobrenja. Svaki prijedlog se podnosi "na GM hranu i stočnu hranu Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja". Ako se prihvati, usvaja je EK ili prenosi na Vijeće poljoprivrednih ministara. Vijeće ima tri mjeseca da postignu kvalifikovanu većinu za ili protiv prijedloga. Ako se ne postigne većina, prijedlog se vraća nazad u EK, koja onda usvaja prijedlog.

Od 2014, autorizirano je 49 GMO usjeva:

Pregled odobrenja[uredi | uredi izvor]

Države članice mogu se pozvati na zaštitne klauzule za privremeno ograničenje ili zabranu upotrebe i/ili prodaje GMO usjeva na svojoj teritoriji ako imaju opravdane razloge i razmotriti da li odobreni GMO usjev može biti rizik za ljudsko zdravlje ili okoliš. EK je dužna da istraži i/ili ukine originalnu registraciju ili predloži da se povuku privremena ograničenja. Do 2012. godine, zaštitne klauzule uložilo je sedam zemalja. EK je istražila i odbacila zahtjeve šest zemalja ("... naučni dokazi koji su trenutno na raspolaganju nisu poništili originalne procjene rizika za proizvode u pitanju ..."), a jedan je Velika Britanija povukla.[4][5]

Pravila uvoza[uredi | uredi izvor]

Generalni direktorat EK za poljoprivredu i ruralni razvoj država koji regulira uvoz i prodaju GMO za ishranu ljudi i životinja uzgojenih van EU daje slobodu izbora poljoprivrednicima i potrošačima.[6] Sva hrana, uključujući prerađenu hranu ili kompzitnu nishranu, koja sadrži više od odobrenih 0,9% sastojaka GMO mora biti označena. Od 2010. godine, EK je pronašla dva puta nedozvoljene komponente GMO i vratila u njihove luke porijekla.[1] U 2006. godini pronađeni su u pošiljke riže iz SAD-a koje sadrže eksperimentalne sorte GMO (LLRice601), koja nije namijenjena za komercijalizaciju, koja je stigla u Rotterdam; po drugi put, u 2009. godini nađeni tragovi GMO kukuruza koji je odobren u SAD-u, a teret sojinog brašna nije imao primjese GMO.[1] U 2012. EU je uvezla oko 30 miliona tona GM usjeva za ishranu životinja.[7]

Usvajanje GMO usjeva[uredi | uredi izvor]

Od 2014. Španija je veliki i najveći proizvođač GM usjeva u Evropi sa 137.000 ha pod GM kukuruzom, a u 2013. godini posijano je 20% ukupne proizvodnje kukuruza u Španiji. Manje količine su proizvedene u Češkoj, Slovačkoj, Portugalu, Rumuniji i Poljskoj. Francuska i Njemačka su glavni protivnici genetički modificirane hrane u Evropi, iako je Njemačka odobrila Amflora krompir modificiran sa višim nivoima škroba za industrijske svrhe.[8][9][10] Pored Francuske i Njemačke, ostale evropske zemlje koje su uvele zabranu kultiviranja i prodaje GMO, uključuju Austriju, Mađarsku, Grčku i Luksemburg.[11] Poljska je također pokušala pokrenuti zabranu, uz reakcije Evropske komisije.[12] Bugarska efikasno zabranjuje uzgoj genetički modificiranih organizama, od 18. marta 2010.[13]

U 2010, Austrija, Bugarska, Kipar, Mađarska, Irska, Latvija, Litvanija, Malta, Slovenija i Holandija potpisale su pristupni dokument kojim se traži da pojedine zemlje trebaju imati pravo odluke da li da uzgajaju GM usjeve. Do 2010. godine, jedina hrana od GMO usjeva, koja je odobrena za uzgoj u Evropi bio je MON 810, kukuruz sa Bt rezistencijom na evropskog kukuruznog moljca koji je dobio odobrenje u 1998. godini.

Vandalizirano polje krompira Amflora u Zepkowu, Njemačka.

Marta 2010, Evropska komisija odobrila je drugi GMO, krompir zvani Amflora, za kultivaciju za industrijsku primjenu u EU,[14] a te godine uzgajan je u Njemačkoj, Švedskoj i Češkoj.[15] Bojeći se da može doći do protoka gena između povezanih usjeva, EK je izdala nove smjernice u 2010. što se tiče zajedničkog gajenja genetički modificiranih i konvencionalnih usjeva i izvedene hrane i hrane za životinje.

Kohabitacija je uređena korištenjem tampon zona i izolacijske udaljenosti između GM-a i ne-GM usjeva. Smjernice nisu obavezujuće i svaka država članica može primjenjivati vlastite propise, što je rezultiralo u tampon zonama u rasponu od 15 metara (Švedska) do 800 metara (Luksemburg).[1] Države članice mogu na taj način učinkovito odrediti slobodne zone od GM, što im omogućava da se zabrane uzgoji GM usjeva na svojoj teritoriji, bez pozivanja na zaštitnu klauzulu.

Implementacija u državama članicama[uredi | uredi izvor]

Bugarska[uredi | uredi izvor]

U oktobru 2015. godine, Bugarska je objavila da je zbog porasta površina pod genetički modificiranim usjevima, zabranila uzgoj različitih vrsta GMO kukuruza i soje.[16]

Francuska[uredi | uredi izvor]

Francuska je usvojila zakone EU o uzgoju GMO u 2007. godini i kažnjava sa 10 miliona € na evropskom sudu pravde za kašnjenje od šest godina u sprovođenju zakona.

U februaru 2008. godine, francuska vlada koristi zaštitnu klauzulu o zabrani uzgoja MON 810 nakon što je senator Jean-François Le Grand, predsjednik odbora za procjenu biotehnologije, rekao da je bilo "ozbiljne sumnje" u vezi sa sigurnošću proizvoda.[17][18][19] Dvanaest naučnika i dvojica ekonomista u odboru optužili su Le Granda da je pogriješio u izvještaju i tvrdili su da nisu imali "ozbiljne sumnje" u Iahko pitanje. Što se tiče utjecaja Bt kukuruza na zdravlje i okoliš, EFSA-in komentar za studije francuska vlada je dostavila nazad svoje tvrdnje, i zaključila da nema novih dokaza koji potkopaju svoj prethodnog sigurnost nalaza i smatra se odluka "naučno neutemeljene". Pododbor Visokog vijeća za biotehnologiju, koji se bavi ekonomskim, etičkim i socijalnim aspektima preporučio je krajem 2010 preporučio dodatne oznake za proizvode bez GMO ("GMO-free") za sve što sadrži manje od 0,1% GMO.[20][21]

Septembra 2015. godine, francuska vlada je najavila da će djelotvorno nastaviti da podržava zabranu GMO usjeva, donošenjem je "opt-out" odredbe, prethodno dogovorene u za 28 zemalja članica EU, u martu 2015. godine na traženje Evropske komisije Francuskoj da se proširi zabrana GMO za devet dodatnih sorti kukuruza. Najavljena politika je istovremeno podržalo i Ministarstvo za farme i okoliš.

Njemačka[uredi | uredi izvor]

U aprilu 2009. godine, njemački savezni ministar Ilse Aigner najavio je da će se zaustavi neposredni uzgoj i trgovinu kukuruzom MON 810 pod zaštitnom klauzulom. Zabrana je bazirna na "stručnom mišljenju" da postoji osnovana sumnja da MON 810 kukuruz predstavlja opasnost za okolinu.[22][23]

Tri francuska naučnika, koji su razmatrali naučne dokaze koristi od pravdanja zabrana, zaključili su da nema korisnog pristupa od slučaja do slučaja, a zbunjujući za potencijalne opasnosti sa dokazanim rizicima i ignorirao meta-znanja za Bt kukuruz, umjesto fokusiranja na odabrane pojedinačne studije. U augustu 2015. Njemačka objavila zabranu genetički modificiranih usjeva.[24]

Sjeverna Irska[uredi | uredi izvor]

U septembru 2015. godine, Sjeverna Irska najavila je zabranu genetički modificiranih usjeva.[25]

Škotska[uredi | uredi izvor]

U augustu 2015. godine, škotska vlada je najavila da da će "uskoro podnijeti zahtjev da se Škotska isključen iz bilo koje evropske saglasnosti za uzgoj GM usjeva, uključujući i razne genetički modificirani kukuruz, koji je već odobren za šest drugih GM usjeva, koji su čekali odobrenje.[26][27][28][29]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d Davison, J. (februar 2010). "GM plants: Science, politics and EC regulations". Plant Science 178 (2): 94–98. doi:10.1016/j.plantsci.2009.12.005. 
  2. ^ European Commission Fact Sheet: Questions and Answers on EU's policies on GMOs Press release Database, 22. 4. 2015. Pristupljeno 25. 10. 2015.
  3. ^ Staff EU register of genetically modified food and feed European Commission, Health and Consumers, EU register of authorised GMOs. Pristupljeno 30. 9. 2014.
  4. ^ Food Safety: From the farm to the fork (What are the National safeguard measures), European Commission, http://ec.europa.eu/food/food/biotechnology/qanda/d1_en.htm.
  5. ^ https://web.archive.org/web/20100515092117/http://ec.europa.eu/food/food/biotechnology/qanda/d1_en.htm.
  6. ^ Directorate-general for agriculture and rural development. "Economic impact of unapproved gmos on eu feed imports and livestock production". European Commission. 
  7. ^ Hogan, Michael (5. 4. 2012) BASF to undertake GMO potato trials in Europe Reuters. Pristupljeno 30. 8. 2012.
  8. ^ James, Clive (februar 2014) Global Status of Commercialized Biotech/GM Crops: 2013 ISAAA Brief 46-2013. Pristupljeno 11. 11. 2014.
  9. ^ Clive James (2009). "ISAAA Brief 41-2009: Executive Summay: Global Status of Commercialized Biotech/GM Crops The first fourteen years, 1996 to 2009". 
  10. ^ Elisabeth Rosenthal (24. 7. 2007). "A Genetically Modified Potato, Not for Eating, Is Stirring Some Opposition in Europe". The New York Times. 
  11. ^ "Germany joins ranks of anti-GMO countries". EurActiv. Pristupljeno 3. 8. 2014. 
  12. ^ "EU lawyers take action against Poland over GMO ban | Green Business | Reuters". Uk.reuters.com. 31. 1. 2008. Pristupljeno 8. 3. 2010. 
  13. ^ "Bulgaria parliament bans GMO crops to soothe fears". Reuters. 18. 3. 2010. 
  14. ^ "European Commission approves Amflora starch potato". BASF – BASF – The Chemical Company. 1. 3. 2010. Arhivirano s originala, 6 Decembar 2012. Pristupljeno 24. 9. 2010.  Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć); Provjerite vrijednost datuma kod: |archivedate= (pomoć)
  15. ^ Scientific background report AMFLORA potato VIB, Belgija. Pristupljeno 20. 10. 2010.
  16. ^ Reuters (2. 10. 2015). "Bulgaria opts out of growing genetically modified crops". 
  17. ^ Sybille de La Hamaide (20. 3. 2007). "France adopts disputed EU laws on GMO crop growing". Reuters. 
  18. ^ Zoë Casey (2008). "France fined over GM law". 
  19. ^ "AFP: French GM ban infuriates farmers, delights environmentalists". Afp.google.com. AFP. 2008. Arhivirano s originala, 13. 2. 2008. Pristupljeno 13. 3. 2010. 
  20. ^ GMO Compass. "Maize MON 810: France triggers safeguard clause". Arhivirano s originala, 28 Septembar 2011. Pristupljeno 28 Septembar 2016.  Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć); Provjerite vrijednost datuma kod: |archivedate=, |accessdate= (pomoć)
  21. ^ GMO Compass. "EFSA: ban on cultivating MON 810 maize in France is unfounded". Arhivirano s originala, 4 Mart 2016. Pristupljeno 28 Septembar 2016.  Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć); Provjerite vrijednost datuma kod: |archivedate=, |accessdate= (pomoć)
  22. ^ Thorsten Severin and Michael Hogan (14. 4. 2009). "Germany to ban cultivation of GMO maize-Minister". Reuters. Pristupljeno 8. 3. 2010. 
  23. ^ GMO compass. "German ban on MON 810 maize: will the courts now decide?". Arhivirano s originala, 30 Novembar 2016. Pristupljeno 28 Septembar 2016.  Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć); Provjerite vrijednost datuma kod: |archivedate=, |accessdate= (pomoć)
  24. ^ Reuters (24. 8. 2015). "Germany starts move to ban GMO crops: ministry letter". 
  25. ^ BBC (21. 9. 2015). "GM crop-growing banned in Northern Ireland". 
  26. ^ https://web.archive.org/web/20150809173847/http://news.scotland.gov.uk/News/GM-crop-ban-1bd2.aspx
  27. ^ https://web.archive.org/web/20150809174303/http://www.reuters.com/article/2015/08/09/us-scotland-gmo-idUSKCN0QE0GQ20150809
  28. ^ https://web.archive.org/web/20150809173847/http://news.scotland.gov.uk/News/GM-crop-ban-1bd2.aspx
  29. ^ https://web.archive.org/web/20150809174303/http://www.reuters.com/article/2015/08/09/us-scotland-gmo-idUSKCN0QE0GQ20150809

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]