Lincura

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Gentiana lutea)
Lincura ili Srčanik
Srčanik
Srčanik
Sistematika
CarstvoPlantae
DivizijaTracheophyta
RazredMagnoliopsida
RedGentianales
PorodicaGentianaceae
RodGentiana
VrstaG. lutea
PodvrstaGentiana lutea var. aurantiaca (M.Laínz) M.Laínz

Gentiana lutea subsp. montserratii (Vivant ex Greuter) Romo

Gentiana lutea subsp. symphyandra (Murb.) Hayek
[1]
Dvojno ime
Gentiana lutea
L.
Sinonimi
Asterias hybrida. Asterias lutea. Coilantha biloba. Gentiana major.

Lincura (lat.Gentiana lutea) (Linnė) je višegodišnja, zvanično priznata, ljekovita biljka koja raste u planinskim područijima. Može se naći od 800 do 2500 metara nadmorske visine, po planinskim livadama i pašnjacima Bosne, Like, jugozapadne Srbije i Sandžaka. Može se naći u alpskim predjelima Evrope. Drugi nazivi: gencijana, raven, srčanik, trava od srdobolje.

Lincura ili Srčanik
Lincura stabljika
Cvijet lincure
Ljekoviti korijen lincure

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Lincura raste u hladnijim planinskim krajevima i nije osjetljiva na mraz. Žuti cvijetovi se pojavljuju od jula do augusta. Raste i do 2 metra visine i ima eliptične listove koji mogu biti dugi i do 30cm i široki oko 12cm. Izrazito gorak korijen lincure je ljekovit i zvanično priznat u nekoliko svjetskih farmakopeja[2][3][4]. Korijen lincure(Radix Gentianae) i tinktura lincure(tinctura Gentianae) su oficijelni i prema farmakopeji bivše Jugoslavije[5]. Cvjetovi su hemafrodični, to jest sadrže i tučak i prašnike (muške i ženske organe potrebne za razmnožavanje).

Hemijski sastav[uredi | uredi izvor]

Ljekovita droga(korijen) sadrži gorke materije, glikozide: gencipikrin, amarogencin, pod uslovom da je ispravno osušen. U korijenu lincure se mogu naći i dva alkaloida, najviše gencianina. Sadrži i mnogo trisaharide: gencianoze i disaharida; genciobioze, masno ulje i pektin. Sadrži i mnoge mineralne soli. Korijen, mora da se suši po posebnome postupku, kako bi sačuvao visoku hemijske supstance i ljekovitu vrijednost.

Upotreba u medicini[uredi | uredi izvor]

Indikacije korijena lincure: Insuficijencija jetre, intelektualna premorenost i opšti umor, poboljšanje apetita, dispepsija, gastro-intestinalni problemi, anemičnost, tuberkuloza, dijareja(proljev), dizenterija i paraziti u crijevima. Lincura je jedan od najboljih ojačivača ljudskog imunog sisteama. Stimuliše jetru, žučnu kesicu i probavni sistem. Korjen djeluje protiv upalno, antiseptično, protiv parazitno. Sredstvo je protiv groznice.

Primjena u narodnoj medicini[uredi | uredi izvor]

Skoro je identična primjeni u savremenoj medicini. Koristi interno za komplikacije i bolesti jetre, lošu probavu, stomačne infekcije, i anoreksiju. Čaj od lincure[6] se preporučuje za malokrvnosto pošto podržava stvaranje bijelih i crvenih krvnih zrnaca. Lincura i preparati od lincure ne bi trebali da se prepisuju pacjentima sa stomačnim i čirom dvanaestopalačnog crijeva.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ The Plant List Gentiana lutea
  2. ^ Britanska farmakopeja: B.P.C(1973),
  3. ^ The Complete German Comission E Monographs 1988. Američko izdanje. Str. 135.
  4. ^ Europ. Pharmec. vol 1 (1983),
  5. ^ Pharmacopoeia Jugoslavica, edito prima (PhJugI) 1933.
  6. ^ Čaj od lincure[mrtav link]

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dr. Jovan Tucakov, Lečenje biljem, Vulkan izdavaštvo, 2014.
  • Dr. Enes Hasanagić, Ljekovito bilje i jetra, Svjetlost, Sarajevo, 1984. str.203
  • Sadik Sadiković, Narodno zdravlje, Svjetlost, Sarajevo, 1980.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]