Idi na sadržaj

Geografija Škotske

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Geografija Škotske
KontinentEvropa
RegijaBritanska ostrva
Površina80.231 km2
3 % vode
Dužina obale11.796
GraniceEngleska (154 km)
Najviša tačkaBen Nevis (1346 m)
Najniža tačkaAtlantski okean
Najduža rijekaTay
Najveće jezeroLoch Lomond (71,3 km2)
KlimaUmjerena, subarktička, tundra
TerenPlanine, brda, šume, tresetišta, urbana područja
Prirodni resursiŽeljezo, cink, potaša, silicijski pijesak, ugalj, riba, građevinsko drvo, divlji svijet, nafta, prirodni plin, hidroenergija

Škotska čini sjevernu trećinu ostrva Velike Britanije, zajedno uz obalu sjeverozapadne Evrope. Jedina kopnena granica Škotske jest ona s Engleskom, koja se proteže 154 km između rijeke Tweed na istočnoj obali i Solway Firtha na zapadu.

Ben Nevis, najviši vrh Britanskih ostrva, nalazi se u Lochaberu, najvlažnijem okrugu na ostrvima. Škotska se sastoji od kopnenog područja i nekoliko grupa ostrva. Kopno čine tri regije: visoravni na sjeveru; centralni pojas i južna visoravan na jugu. Gorje je uglavnom planinsko i dijeli ih Veliki Glen, koji uključuje Loch Ness. Tu su najviše planine na Britanskim ostrvima, uključujući Ben Nevis sa najvišim vrhom od 1343 m.n.v. Centralni pojas je uglavnom ravnica i tu živi većina stanovništva. Ovo područje je podijeljeno na Zapadnu obalu, koja čini područja oko Glasgowa; te istočnu obalu koja uključuje područja oko glavnog grada Edinburga.

Škotska ima više od 900 ostrva, podijeljenih u tri glavne grupe: Shetland, Orkney te Hebridi, koji se dalje dijele na Unutrašnje i Vanjske. St. Kilda je najudaljenije od svih naseljenih škotskih ostrva, udaljeno više od 160 km od kopna. Gotovo sva ostrva koja okružuju Škotsku, bez obzira koliko mala ili udaljena, bila su ranije naseljena, što pokazuju arheološki i dokumentarni dokazi. Generalno, samo pristupačnija i veća ostrva zadržavaju obitavanje stanovništva (iako su ona u nekim slučajevima vrlo mala). Pristup nekoliko ostrva u sjevernoj i zapadnoj grupi bio je olakšan tokom dvadesetog vijeka izgradnjom mostova ili nasipa postavljenih iz strateških razloga u toku Drugog svjetskog rata.[1][2]

Klima Škotske je umjerena i okeanska, te ima tendenciju da bude vrlo promjenjiva. Zagrijava je Golfska struja s Atlantika i kao takva je mnogo toplija od područja na sličnim geografskim širinama, kao, naprimjer, Oslo u Norveškoj. Naime, temperature su generalno niže nego u ostatku Ujedinjenog Kraljevstva, s najnižom temperaturom ikad u zemlji, koja je iznosila -27,2 °C, zabilježenom u Braemaru u Grampijskim planinama, 11. februara 1895. i 10. januara 1982; isto tako u Altnaharri (Škotsko visočje) 30. decembra 1995.[3] Zimski maksimumi iznosi u prosjeku 6 °C u nizinama, s ljetnim maksimumima u prosjeku od 18 °C (64,4 °F). Najviša zabilježena temperatura bila je 34,8 °C u Charterhallu, na škotskim granicama 19. jula 2022.[4] Zapad Škotske je pretežno topliji od istoka, zbog utjecaja struja Atlantskog okeana i nižih površinskih temperatura Sjevernog mora. Tiree, na Unutrašnjim Hebridima, jedno je od najsunčanijih mjesta u zemlji: imao je više od 300 sunčanih sati u maju 1975.[1][4]

Padavine uveliko variraju širom Škotske. Zapadno gorje Škotske je najvlažnije, s godišnjim padavinama koje prelaze 3500 mm, dok veći dio ravničarske Škotske zadesi manje od 700 mm godišnje. Obilne snježne padavine nisu uobičajene u nizijama, ali postaju sve češće s povećanjem nadmorske visine. Broj dana u kojima snijeg pada u prosjeku je 20 po zimi duž obale, ali više od 80 dana na Grampijskim planinama, dok mnoga priobalna područja u prosjeku imaju manje od deset dana.[5]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. 1 2 "Scotland - New World Encyclopedia". www.newworldencyclopedia.org. Pristupljeno 20. 3. 2025.
  2. Spaven, Malcolm (1983). Fortress Scotland: a guide to the military presence. Militarism, state, and society. London: Pluto Press in association with Scottish CND. ISBN 978-0-86104-735-2.
  3. Berthou, Ségolène (16. 8. 2024). "Exceptional atmospheric conditions in June 2023 generated Northwest European marine heatwave which contributed to breaking land temperatures records". doi.org. Pristupljeno 20. 3. 2025.
  4. 1 2 Brown, Simon J. (2020). "Future changes in heatwave severity, duration and frequency due to climate change for the most populous cities". Weather and Climate Extremes. 30: 100278. doi:10.1016/j.wace.2020.100278. ISSN 2212-0947.
  5. Berthou, Segolene (18. 3. 2025). "Exceptional atmospheric conditions in June 2023 generated a northwest European marine heatwave which contributed to breaking land temperature records". doi.org. Pristupljeno 20. 3. 2025.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]